Od Ministarstva x. dostavljeno nam je na nadležno postupanje predstavka M. K. u vezi postupanja opunomoćenika Grada S. prilikom davanja izjave o prijenosu zemljišta Gradu S. sa zamolbom za poduzimanje mjera kako bi se dovršile radnje utvrđene Zakonom o prostornom uređenju (Nar. nov., br. 153/13. – u daljnjem tekstu: Zakona).
Dana 23. lipnja 2015. godine zaprimili smo i vaše očitovanje o poduzetim radnjama u postupku i zapisnik o usmenoj raspravi, iz čijeg sadržaja je vidljivo da punomoćnik Grada S. osporava zakonsku osnovanost davanja izjave o prijenosu jer smatra da izjavu o prijenosu ne može dati suvlasnik nego isključivo vlasnik nekretnine. Osim toga prigovara na činjenicu da Grad S. nije donio urbanistički plan uređenja nego samo detaljni plan uređenja.
Vezano za primjenu odredbi čl. 170. – 175. Zakona. očitujemo se kako slijedi.
Člankom 170. Zakona je propisano da vlasnik neizgrađenog i neopterećenog zemljišta na kojemu je urbanističkim planom uređenja planirano građenje infrastrukture ili građevine javne namjene koje ne može biti vlasnik, može to zemljište prenijeti u vlasništvo jedinice lokalne samouprave.
Člankom 173. st. 1. Zakona je propisano da zemljište iz čl. 170. vlasnik prenosi izjavom o prijenosu zemljišta koju daje na zapisnik uredu državne uprave u županiji, odnosno Gradu Zagrebu. Stavkom 3. istoga članka Zakona je propisano da pristanak, odnosno protivljenje jedinice lokalne samouprave prijenosu zemljišta nije od utjecaja na prijenos, odnosno na stjecanje prava vlasništva zemljišta koje se prenosi.
Prigovor koji je u postupku izjavio predstavnik Grada S. da pravo davanja izjave o prijenosu pripada samo vlasnicima zemljišta a ne i suvlasnicima prema mišljenju ovog Ministarstva nema zakonsko uporište u odredbi čl. 173. st. 1. Zakona a u svezi sa čl. 37. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima (Nar. nov., br. 152/14. – pročišćeni tekst).
Naime, čl. 37. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima je propisano da je svaki suvlasnik vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela, a st. 5., da suvlasnik smije samostalno pravno raspolagati svojim idealnim dijelom stvari, odnosno svojim suvlasničkim dijelom po pravilima struke koji vrijede za vlasnikova prava raspolaganja stvarima ako se time ne dira u tuđa prava.
Prema tome suvlasnik ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, kako je to propisano za vlasnika čl. 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima.
Nadalje vezano za pitanja da li je dovoljno da je detaljnim planom uređenja planirano građenje infrastrukture ili građevine javne namjene kojeg vlasnik zemljišta, ne može biti vlasnik, umjesto urbanističkim planom uređenja, navodimo da je navedeno uređeno odredbom čl. 200. st. 3. Zakona koja propisuje da se provedbeni urbanistički planovi i detaljni planovi uređenja doneseni na temelju propisa koji su važili prije stupanja na snagu ovoga Zakona smatraju urbanističkim planom uređenja u smislu ovoga Zakona.
