Primili smo upit društva AM-F. d.o.o. u vezi prava na odbitak pretporeza profesionalnih sportaša obveznika poreza na dodanu vrijednost.
U vezi s navedenim odgovaramo u nastavku.
Porez na dodanu vrijednost plaća se, sukladno odredbi članka 2. stavak 1. točka 1. a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09., dalje: Zakon), na isporuke svih vrsta dobara (proizvoda, roba i novoizgrađenih građevina, opreme i sl.) i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Sukladno odredbama članka 2. stavka 3. Zakona i članka 6. stavka 1. točke 1. Zakona, u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona, poduzetnik, a time i porezni obveznik je pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda, ako je godišnja vrijednost njegovih isporuka dobara i obavljenih usluga, nakon odbitka vrijednosti isporuka koje su prema članku 11. i 11.a Zakona oslobođene poreza, u prethodnoj kalendarskoj godini bila veća od 85.000,00 kuna.
Prema odredbi članka 20. stavak 1. Zakona pretporez je iznos poreza na dodanu vrijednost iskazan na računima za isporuke dobara i usluge koje su drugi poduzetnici obavili poreznom obvezniku u poduzetničke svrhe.
Poduzetnici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza, sukladno odredbama članka 133. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09., dalje: Pravilnik), ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1. da računi za primljena dobra ili obavljene usluge sadrže sve podatke propisane člankom 15. stavkom 3. Zakona,
2. da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog obveznika poreza na dodanu vrijednost,
3. da za primljene isporuke prema članku 20. i 22.f Zakona nije isključeno pravo na odbitak pretporeza,
4. da je isporuka obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe.
Osim navedenih uvjeta, prema odredbi članka 133. stavak 2. Pravilnika, pri oporezivanju prema naplaćenim naknadama (članak 17. stavak 3. Zakona) mora biti ispunjen i uvjet da je račun, na temelju kojeg se odbija pretporez, plaćen.
Sukladno odredbama članka 20. stavak 12. i 13. Zakona porezni obveznik ne može odbiti 30% pretporeza obračunanog za obavljene mu isporuke, uvoz ili najam osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz te isporuke dobara, obavljene usluge ili uvoz dobara u vezi s njihovom nabavom, najmom ili korištenjem. Nije dopušten odbitak pretporeza za nabavu osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz koji se odnosi na iznos iznad 400.000,00 kuna nabavne vrijednosti po jednom sredstvu.
Ograničenje odbitka pretporeza, sukladno odredbama članka 133. stavak 14. Pravilnika, odnosi se na porez na dodanu vrijednost obračunan pri nabavi odnosno kupnji osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih, a isto se odnosi i na sve druge nabave (isporuke) dobara i usluga koje su usko vezane za korištenje tih vozila kao što su gorivo i ulje, investicijsko i tekuće održavanje i slično.
Člankom 133. stavkom 8. Pravilnika propisano je ako će se isporuka kod primatelja u beznačajnom dijelu koristiti za poslovne svrhe, tada se smatra da je isporuka u cijelosti obavljena u nepoduzetničke svrhe. Nasuprot tome. ako će se isporučeno dobro u cijelosti ili skoro u cijelosti koristiti u poduzetničke svrhe, smatra se da je isporuka u cijelosti obavljena u poduzetničke svrhe.
Temeljem navedenog, porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza ako određena isporuka koja mu je obavljena služi za potrebe njegove gospodarske djelatnosti. U skladu s tim, porezni obveznik mora biti u mogućnosti dokazati da su određena dobra i usluge za koja odbija pretporez u cijelosti ili skoro u cijelosti korištena u poslovne svrhe.
Sukladno navedenome, odbitak pretporeza je moguć, između ostaloga, ako je isporuka obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe, odnosno ako porezni obveznik obavlja djelatnost za koju su mu nabavljena dobra neophodna.
Mišljenja smo da, u predmetnom slučaju, porezni obveznik koristi telefonske usluge, televizor, računalo i slično, uglavnom za privatne, odnosno nepoduzetničke svrhe te stoga nema pravo na odbitak pretporeza.
