Podružnica stranog poreznog obveznika iz dostavnog popisa obratila se upitom u vezi prava na odbitak pretporeza i povrata PDV-a putem prijave PDV-a. U upitu se navodi da je strani porezni obveznik (Osnivač ili Matica) osnovao podružnicu u Republici Hrvatskoj s namjerom obavljanja gospodarskih aktivnosti u tuzemstvu. Prema navodima u upitu glavna djelatnost Matice je posredovanje u trgovini industrijskim kemijskim proizvodima, a podružnica u Republici Hrvatskoj obavlja marketinške usluge i podršku Matici putem zaposlenika koji obilazi kupce te nudi kemijske proizvode temeljem čega nastaju ulazni troškovi koje podružnica internim obračunima sa maržom nadoknađuje od Matice.
U upitu se skreće pažnja na Odluku Suda Europske unije u predmetu C-393/15 u kojem se prema navodima u upitu razmatralo sljedeće. Društvo ESET sa sjedištem u Slovačkoj osnovalo je u Poljskoj podružnicu koja je bila zadužena za pomoć u proizvodnji antivirusnog softvera, a povremeno je obavljala stjecanje te isporuku dobara i usluga u druge države članice Europske unije. Podružnica je bila upisana u registar obveznika PDV-a u Poljskoj te je u svojim PDV prijavama iskazivala uglavnom ulazne isporuke temeljem čega je tražen povrat pretporeza. Interne transakcije između podružnice u Poljskoj i matičnog društva u Slovačkoj nisu iskazivane kao oporezive isporuke u PDV prijavama s obzirom da se radilo o istom pravnom subjektu. Poljska porezna uprava osporila je povrat pretporeza podružnici navodeći kako ne obavlja oporezive isporuke u Poljskoj te da isporuke usluga i dobara u druge države članice Europske unije nisu dovoljno značajne kako bi podružnica imala pravo na odbitak pretporeza. Slučaj je završio na nacionalnom sudu koji je odlučio prekinuti postupak te postaviti pitanje Sudu Europske unije ima li podružnica pravo na odbitak pretporeza u smislu čl. 168. i 169.a Direktive Vijeća 2006/112/EZ obzirom da ne obavlja oporezive isporuke već samo interni prijenos troškova. Nadalje, u upitu se navodi da Sud Europske unije u svojim inicijalnim razmatranjima navodi kako je pravo na odbitak pretporeza integralni dio mehanizma funkcioniranja PDV-a te da načelno ne može biti ograničeno. Također, navodi kako je čl. 9. Direktive Vijeća 2006/112/EZ, na koje se poziva čl. 169.a Direktive, gospodarska djelatnost definirana prilično široko i to bez ograničavanja na mjesto u kojem se takva djelatnost mora obavljati. Sud Europske unije u zaključku Odluke o predmetu C-393/15 prema službenom prijevozu na hrvatski jezik navodi:
Članak 1268. i čl. 169. t. (a) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da poslovna jedinica društva sa sjedištem u jednoj državi članici, registrirana u drugoj državi članici za potrebe plaćanja poreza na dodanu vrijednost, i koja većinom obavlja interne transakcije u korist tog društva koje ne podliježe tom porezu, ali povremeno i transakcije oporezive u državi kojoj je registrirana, ima pravo odbiti pretporez na koji je plaćen u potonjoj državi na robu i usluge korištene u svrhu oporezivih transakcija navedenog društva koje se obavljaju u drugoj državi članici u kojoj oni ima sjedištu.
Obzirom na navedeno, podružnica stranog poreznog obveznika u upitu navodi da je temeljem zaključka Suda Europske unije u predmetu C-393/15 izvjesno kako podružnica kao tuzemni porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza u Republici Hrvatskoj te s tim u vezi traži od poreznog tijela da podružnici kao poreznom obvezniku omogući povrat PDV-a temeljem PDV prijave za razdoblje od 01. siječnja do 30. travnja 2017.
Prema odredbama čl. 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., od br. 73/13. do 115/16., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija, uz ispunjavanje uvjeta za odbitak pretporeza iz čl. 60. Zakona o PDV-u.
Porezni obveznik koji u razdoblju oporezivanja ima pravo na odbitak pretporeza, čiji je iznos veći od njegove porezne obveze, ima pravo na povrat te razlike, što je propisano čl. 66. st. 1. Zakona o PDV-u.
Odredbama čl. 6. st. 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. od br. 79/13. do 41/17.) propisano je da unutar istog poreznog obveznika ne dolazi do prometa koji podliježu oporezivanju budući da nema drugog sudionika u isporuci dobara ili usluga. Navedeno se ne primjenjuje u slučaju premještanja dobara unutar Europske unije i uvoza dobara.
Slijedom navedenog, podružnica stranog poreznog obveznika ima pravo na povrat PDV-a na način kako je to zaključeno u odluci Suda Europske unije u predmetu C-393/15 uz zadovoljenje ostalih zakonom propisanih uvjeta.
