Zaprimili smo dopis kojim postavljate upit vezan za pravo na isplatu dnevnice u slučaju kada je radnik na službenom putu 13 sati, a od toga se na put u Republici Hrvatskoj odnosi 6 sati, a na put u inozemstvo 7 sati.
Nastavno odgovaramo.
Člankom 10. točkom 9 Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH - 120/13,125/13, 148/13, Odluka USRH - 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje u tekstu: Zakon) propisano je da se porez na dohodak ne plaća na primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 14. stavka 1. istog Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa.
Člankom 13. stavkom 2. točkama 13. i 14. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 - ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15 – dalje u tekstu: Pravilnik), vezano uz članak 64. točku 3. Zakona, propisano je da se u skladu s odredbama članka 10. točka 9. Zakona, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju dnevnice u zemlji do 170,00 kuna dnevno za službeno putovanje koje traje više od 12 sati dnevno, odnosno za službena putovanja u zemlji koja traju više od 8, a manje od 12 sati do 85 kuna te dnevnice u inozemstvu do iznosa i pod uvjetima utvrđenim propisima o izdacima za službena putovanja za korisnike državnog proračuna.
Prema navedenome, pitanje isplata dnevnica za službena putovanja u inozemstvo uređena su Uredbom o izdacima za službena putovanja u inozemstvo koji se korisnicima državnog proračuna priznaju u materijalne troškove (Narodne novine, br. 50/92 i 73/93 – dalje u tekstu: Uredba) i Odlukom o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna (Narodne novine, broj 8/06).
Člankom 9. Uredbe propisano je da ako se izdaci za službeno putovanje u inozemstvo obračunavaju dnevnicom, jedna dnevnica obračunava se za svaka 24 sata provedena na službenom putovanju u inozemstvu, a i za ostatak vremena duži od 12 sati. Za ostatak vremena od osam do 12 sati obračunava se pola dnevnice. Za izdatke za službeno putovanje koje traje duže od 12 sati obračunava se jedna dnevnica, a za službeno putovanje koje traje duže od osam sati pola dnevnice. Prema članku 11. navedene Uredbe, dnevnice utvrđene za stranu državu u koju se službeno putuje obračunavaju se od sata prelaska granice Hrvatske, a dnevnice određene za stranu državu iz koje se dolazi – do sata prelaska granice Hrvatske.
U skladu sa navedenim odredbama Uredbe, a vezano uz odredbe članka 13. stavak 2. točka 14. Pravilnika, proizlazi da poslodavac može radniku neoporezivo isplatiti po jednu dnevnicu za službeno putovanje u inozemstvo za svaka 24 sata provedena na službenom putovanju u inozemstvu, a za ostatak vremena od 8 do 12 sati provedenih na službenom putovanju u inozemstvu pola dnevnice i to prema iznosima propisanim za pojedine države iz Odluke o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna (Narode novine, broj 8/06).
Temeljem navedenih odredbi i činjenice da svako službeno putovanje koje je radnik za svojega poslodavca obavio dijelom u zemlji, a dijelom i u inozemstvu, jest upućivanje na službeno putovanje koje predstavlja jednu cjelinu, mišljenja smo da se radniku, u konkretnom slučaju može neoporezivo isplatiti jedna dnevnica za službeno putovanje u zemlji do iznosa 170,00 kuna i to iz razloga što je na službenom putovanju proveo više od 12 sati, a prema navedenoj Uredbi nema pravo na neoporezivu isplatu niti pola inozemne dnevnice (iz razloga što je u na službenom putu u inozemstvu proveo manje od osam sati). U slučaju da je radnik ostvario pravo na pola inozemne dnevnice (da je na službenom putu u inozemstvu proveo više od osam sati), a da je ukupan službeni put trajao duže od 12 sati (konkretno 13 sati iz upita) radniku bi se moglo, uz pola inozemne dnevnice neoporezivo isplatiti i iznos do 85 kuna tuzemne dnevnice.