U postupku radi iseljenja sud prvog stupnja utvrdio je da je predmetni stan bio nacionaliziran pa kako nije stavljen zahtjev za njegovim povratom da je tužitelj Republika Hrvatska rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada Zagreba utvrđen vlasnikom predmetnog stana temeljem odredbe čl 77 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine Nadalje utvrđeno je da tuženik u predmetnom stanu stanuje od 1994 godine da je na tom stanu postojalo stanarsko pravo ranijeg nositelja stanarskog prava koji je preminuo 1996 godine da je tuženik u predmetnom stanu stanovao uz odobrenje ranijeg nositelja stanarskog prava od 1994 godine a temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju kojega predmet nije bio i predmetni stan na kojem je tada postojalo stanarsko pravo da je tuženik bio hrvatski branitelj da se je više puta obraćao Središnjem uredu za upravljanje državnom imovinom radi sklapanja ugovora o najmu stana ili kupnje stana da tuženik nema u vlasništvu nikakvih nekretnina te da je u sporni stan radi uređenja uložio znatna novčana sredstva da tuženik u stanu živi sa suprugom i dvoje maloljetne djece da od 2006 godine tuženik plaća najamninu Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev za iseljenjem tuženika Županijski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu Iz obrazloženja odluke suda drugog stupnja Naime sukladno čl 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe Nar nov Međ ug br 18 97 6 99 8 99 14 02 i 1 06 dalje Konvencija svatko ima pravo na poštivanje svog doma a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih To pravo na dom u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl 34 st 1 u svezi sa mjerodavnim dijelom čl 35 i čl 16 st 2 Ustava RH po kojima je dom nepovrediv svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života te svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju Da bi došlo do primjene čl 8 st 2 Konvencije tuženik se nije morao neposredno pozvati na sadržaj tog članka iako nije izlišno da to učini već da iznese činjenične navode iz kojih proizlazi obveza suda da razmotri i primjenu te odredbe Konvencije a upravo je to tuženik u tijeku postupka i učinio Za ocjenu da li se predmetni stan može smatrati domom ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
