Na temelju činjeničnog utvrđenja da je tužitelju djelomičnim rješenjem Središnjeg odsjeka Odjela za upravno pravne poslove Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu G Z K od 6 travnja 2006 koje je postalo pravomoćno 5 studenoga 2007 dan u vlasništvo poslovni prostor sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da tužitelj koji je tek pravomoćnošću rješenja o povratu imovine postao vlasnik predmetnog poslovnog prostora nije aktivno legitimiran tražiti od tuženika naknadu izmakle koristi za razdoblje u kojem tužitelj nije bio vlasnik toga poslovnog prostora Pritom se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl 219 Zakona o obveznim odnosima Nar nov br 53 91 73 91 3 94 7 96 112 99 i 81 01 dalje ZOO dok se drugostupanjski sud pozvao na odredbu članka 1046 Zakona o obveznim odnosima Nar nov br 35 05 i 41 08 dalje ZOO Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ističe da je tuženik tijekom upravnog postupka vođenog radi povrata oduzete imovine tužitelju kao i tijekom ovog parničnog postupka postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja čime je onemogućio tužitelja ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku