Države članice imaju obvezu uskladiti svoje nacionalno zakonodavstvo na području PDV-a s odredbama Direktive Vijeća (EU) 2020/285 od 18. veljače 2020. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu posebne odredbe za mala poduzeća i Uredbe (EU) br. 904/2010 u pogledu administrativne suradnje i razmjene informacija u svrhe praćenja ispravne primjene posebne odredbe za mala poduzeća, a koje stupaju na snagu 1. siječnja 2025. Podsjećamo da države članice moraju odredbe direktive prenijeti u nacionalno zakonodavstvo, dok se uredbe izravno primjenjuju u državama članicama Europske unije (u daljnjem tekstu: EU).
Do sada su se odredbe o oslobođenju od plaćanja PDV-a za male porezne obveznike mogle primjenjivati isključivo u državi članici sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta poreznog obveznika. Međutim, od 1. siječnja 2025. mali porezni obveznici mogu oslobođenje od plaćanja PDV-a primjenjivati i u državama članicama u kojima nemaju sjedište.
Posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike je opcionalan za države članice, ali i za male porezne obveznike. Naime, države članice mogu odlučiti hoće li ga prenijeti u svoje nacionalno zakonodavstvo o PDV-u, a mali porezni obveznici mogu odlučiti hoće li ga primijeniti ili ne. Međutim, države članice koje odluče primjenjivati oslobođenje za male porezne obveznike moraju to oslobođenje, pod istim uvjetima kao za domaće obveznike, omogućiti i drugim poreznim obveznicima sa sjedištem u EU koji na njihovom području obavljaju isporuke.
Za potrebe primjene posebnog postupka za male porezne obveznike može postojati samo jedna država članica sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta (u daljnjem tekstu: država članica sjedišta). To je država članica u kojoj se nalazi sjedište gospodarske djelatnosti poreznog obveznika i kojoj on prijavljuje svoje namjere u pogledu primjene posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike. Porezni obveznik sa sjedištem u trećoj zemlji ne može primjenjivati posebni postupak za male porezne obveznike u EU unatoč tome što, primjerice ima stalnu poslovnu jedinicu u nekoj državi članici jer se za potrebe primjene posebnog postupka smatra da nema sjedište u EU.
Od 1. siječnja 2025. posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike primjenjuje se za domaće transakcije (tzv. domaća shema) ili za prekogranične transakcije (tzv. prekogranična shema) ili oboje. Porezni obveznici mogu odlučiti koju shemu će primjenjivati te su moguće sljedeće situacije:
1.1. Primjena domaće sheme
Porezni obveznik se može odlučiti za primjenu posebnog postupka za male porezne obveznike samo u državi članici sjedišta (tzv. domaća shema). U tom slučaju oslobođenje od PDV-a primjenjuje se samo na transakcije koje mali porezni obveznik obavi u državi članici sjedišta. Ako taj mali porezni obveznik obavlja i transakcije s drugim državama članicama EU-a treba voditi računa da će u određenim slučajevima podlijegati obvezi registriranja za potrebe PDV-a (vidjeti točku 1.3.).
Tako se porezni obveznik sa sjedištem u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: RH) može odlučiti za primjenu domaće sheme ako njegov godišnji promet u tuzemstvu nije bio veći od 60.000,00 eura. Takav porezni obveznik oslobođen je plaćanja PDV-a na isporuke dobara i usluga obavljene u tuzemstvu, nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza.
1.2. Izračun godišnjeg prometa
Godišnja vrijednost isporuka dobara i usluga za primjenu oslobođenja za male porezne obveznike, odnosno tuzemni godišnji promet od 60.000,00 eura, kao i godišnji promet u Uniji od 100.000,00 eura, bez PDV-a, obuhvaća:
Isporuka materijalnih ili nematerijalnih gospodarskih dobara poreznog obveznika ne uzima se u obzir u svrhu izračunavanja godišnje vrijednosti isporuka dobara i usluga za primjenu oslobođenja.
Promet se odnosi na obavljene (izlazne) isporuke poreznih obveznika. Promet koji se odnosi na stjecanje dobara unutar EU, uvoz dobara te primljene usluge ili dobra koja podliježu mehanizmu prijenosa porezne obveze ne uzimaju se u obzir kod izračuna godišnjeg prometa.
Prema tome, u nacionalni promet u RH ubrajaju se samo isporuke koje se prema Zakonu o PDV-u smatraju obavljenim u RH (one koje podliježu oporezivanju i ubrajaju se u prag). U nacionalni prag za upis u registar obveznika PDV-a u RH ne ubrajaju se primjerice usluge koje se smatraju obavljenim u drugim državama.
1.3. Registracija za potrebe PDV-a
Mali porezni obveznici koji primjenjuju samo domaću shemu i obavljaju tuzemne isporuke nisu obvezni registrirati se za potrebe PDV-a, odnosno zatražiti PDV identifikacijski broj. Međutim, podliježu obvezi registriranja za potrebe PDV-a u određenim slučajevima kada obavljaju transakcije s drugim državama članicama EU-a prema članku 77. Zakona o PDV-u i članku 154. Pravilnika o PDV-u. Prema tome, mali porezi obveznik mora zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja ako obavlja usluge poreznim obveznicima iz drugih država članica, ako prima usluge od poreznih obveznika iz drugih država članica, ako stječe dobra iz drugih država članica (prešao prag stjecanja od 10.000,00 eura ili odustao od njega) te ako stječe trošarinska dobra iz drugih država članica (neovisno o pragu stjecanja).
Mali porezi obveznik nije obvezan zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja u slučaju kada usluge obavlja samo poreznim obveznicima koji imaju sjedište izvan EU ili prima usluge od takvih obveznika, te ako stječe novo prijevozno sredstvo, a ne obavlja nikakve druge transakcije unutar EU zbog kojih bi trebao posjedovati PDV identifikacijski broj.
1.4. PDV tretman isporuka koje obavi i/ili primi mali porezni obveznik
1.4.1. Isporuke dobara
Isporuke dobara koje mali porezni obveznik obavi u tuzemstvu oslobođene su PDV-a, neovisno o tome kome se obave (drugim poreznim obveznicima, pravnim osobama koje nisu upisane u registra obveznika ili fizičkim osobama). Mali porezni obveznik ne obračunava PDV niti na isporuku dobara u drugu državu članicu, ako se smatra da je mjesto isporuke tih dobara u tuzemstvu, a u tom slučaju obvezu obračuna PDV-a nema niti kupac tih dobara u drugoj državi članici (neovisno o tome je li porezni obveznik ili nije).
Međutim, ako se smatra da je mjesto isporuke dobara u drugoj državi članici (npr. prešao je prag od 10.000,00 eura kod prodaje dobara na daljinu ili obavlja montažne isporuke) tada mali porezni obveznik mora svoje PDV obveze u drugoj državi članici podmiriti na način da će se tamo registrirati za potrebe PDV-a ili će u odnosu na isporuke koje tamo obavi krajnjim kupcima (tzv. B2C) PDV prijaviti i platiti putem OSS-a[1] za koji se registrirao u RH. S tim u vezi napominjemo da će se od 1. siječnja 2025. mali porezni obveznik moći odlučiti za primjenu posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike – prekogranična shema te će, ako zadovoljava uvjete, moći u drugoj državi članici (ili više njih) primjenjivati oslobođenje od plaćanja PDV-a na isporuke dobara koje tamo obavi.
1.4.2. Obavljanje usluga
Usluge koje mali porezni obveznik obavi u tuzemstvu oslobođene su plaćanja PDV-a, neovisno o tome kome se obave (drugim poreznim obveznicima, pravnim osobama koje nisu upisane u registar obveznika ili fizičkim osobama). Mali porezni obveznik koji ima sjedište u tuzemstvu i obavlja usluge na koje se primjenjuje opće načelo oporezivanja prema kojem se mjestom obavljanja usluge smatra sjedište poreznog obveznika primatelja usluge neovisno o tome da li taj porezni obveznik ima sjedište u EU ili izvan EU, neće na takve usluge zaračunati PDV već će navesti napomenu da se radi o prijenosu porezne obveze.
U slučaju kada mali porezni obveznik koji ima sjedište u tuzemstvu obavi uslugu osobi koja nije porezni obveznik (npr. fizičkoj osobi) iz države članice EU ili iz treće zemlje smatra se da je mjesto obavljanja te usluge mjesto gdje mali porezni obveznik koji obavlja usluge ima sjedište, odnosno u tuzemstvu (članak 17. stavak 2. Zakon o PDV-u). Obzirom da je mali porezni obveznik u tuzemstvu oslobođen plaćanja PDV-a na isporuke dobara ili usluga u računu za obavljenu uslugu fizičkoj osobi iz države članice EU ili iz treće zemlje ne obračunava PDV. Međutim, ako tuzemni mali porezni obveznik ima stalnu poslovnu jedinicu u nekoj drugoj državi članici koja obavi uslugu osobi koja nije porezni obveznik u toj drugoj državi članici, mjestom obavljanja usluge smatra se ta druga država članica.
U pogledu mjesta obavljanja usluga primjenjuje se niz iznimki od ovih općih pravila (npr. usluge u vezi s nekretninama, posredničke usluge, usluge u kulturi). Prema tome, ako će mjesto obavljanja usluge biti u drugoj državi članici tada tuzemni mali porezni obveznik mora svoje PDV obveze u drugoj državi članici podmiriti na način da će se tamo registrirati za potrebe PDV-a ili će u odnosu na usluge koje tamo obavi krajnjim kupcima (tzv. B2C) PDV prijaviti i platiti putem OSS-a za koji se registrirao u RH. S tim u vezi napominjemo da će se od 1. siječnja 2025. mali porezni obveznik moći odlučiti za primjenu posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike – prekogranična shema te će, ako zadovoljava uvjete, moći u drugoj državi članici (ili više njih) primijeniti oslobođenje od plaćanja PDV-a na usluge za koje je mjesto oporezivanja u toj državi.
Ako tuzemni mali poreznik obveznik obavlja usluge iz članka 24. Zakona o PDV-u (npr. uslugu oglašavanja, ustupanja osoblja, uslugu računovođa) osobi koja nije porezni obveznik i koja ima sjedište izvan EU smatra se da je mjesto obavljanja tih usluge mjesto gdje primatelj usluge ima sjedište. U tom slučaju mali porezni obveznik se mora o svojim poreznim obvezama raspitati u trećoj zemlji.
1.4.3. Stjecanje dobara iz EU
Kada dobra iz druge države članice stječu mali porezni obveznici bitan je prag stjecanja koji iznosi 10.000,00 eura. Ako mali porezni obveznici kupuju dobra iz druge države članice tada će im isporučitelj dobara iz druge države članice na isporučena dobra obračunati PDV u skladu s propisima te države članice. Mali porezni obveznici koji u tuzemstvu prijeđu prag stjecanja ili od njega odustanu (što ih obvezuje na rok od dvije kalendarske godine), moraju zatražiti PDV identifikacijski broj, temeljem kojeg im dobavljač iz druge države članice na obavljenu isporuku dobara neće zaračunati PDV svoje države članice, već mali obveznici moraju u RH obračunati i platiti PDV na stjecanje dobara.
Mali porezni obveznik obvezan je obračunati i platiti PDV u RH ako stječe trošarinska dobra te ako stječe novo prijevozno sredstvo, neovisno o vrijednosti njihovog stjecanja jer se za ta dobra ne utvrđuje prag stjecanja.
1.4.4. Primljene usluge iz EU i trećih zemalja
Ako porezni obveznik koji ima sjedište u EU ili trećoj zemlji obavi uslugu malom poreznom obvezniku sa sjedištem u tuzemstvu, tada mali porezni obveznik temeljem prijenosa porezne obveze plaća PDV u RH.
1.4.5. Primjer primjene domaće sheme
Primjerice, mali porezni obveznik sa sjedištem u RH obavi uslugu savjetovanja osobi sa sjedištem u RH. Na obavljenu uslugu primjenjuje oslobođenje od PDV-a neovisno o tome kome je obavljena.
Ako mali porezni obveznik sa sjedištem u RH obavi uslugu savjetovanja poreznom obvezniku u Sloveniji tada se pri oporezivanju primjenjuje članak 17. stavak 1. Zakona o PDV-u (članak 44. Direktive 2006/112/EZ) te usluga podliježe oporezivanju u Sloveniji. Ako mali porezni obveznik sa sjedištem u RH obavi uslugu savjetovanja osobi koja nije porezni obvezni i ima sjedište npr. u Italiji pri oporezivanju se primjenjuje članak 17. stavak 2. Zakona o PDV-u (članak 45. Direktive 2006/112/EZ) te usluga podliježe oporezivanju u RH. U tom slučaju mali porezni obveznik na obavljenu uslugu primjenjuje oslobođenje od PDV-a jer se usluga smatra obavljenom u tuzemstvu.
1.5. Izdavanje računa
Mali porezni obveznik za isporuke dobara i usluga koje obavlja drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik obvezan je izdati račun pri čemu se napominje da može izdati pojednostavljeni račun.
Takav račun prema članku 79. stavku 12. Zakona o PDV-u mora sadržavati sljedeće podatke:
Međutim, obzirom da se navedeni sadržaj odnosi na sve obveznike koji mogu izdavati pojednostavljeni račun mali porezni obveznici trebaju prilagoditi sadržaj računa te obzirom da primjenjuju oslobođenje od PDV-a, u računu neće iskazivati podatke iz točaka 5. i 6. gore navedenog sadržaja. Naime, mali porezni obveznik u računu mora navesti da su isporuke dobara ili usluga oslobođene plaćanja PDV-a temeljem odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o PDV-u.
Mali porezni obveznik ne smije izdati pojednostavljeni račun za isporuke dobara ili usluga koje obavi u drugu državu članicu u kojoj se treba platiti PDV. U slučaju kada je primatelj dobara ili usluga obvezan platiti PDV isporučitelj u računu mora navesti »prijenos porezne obveze« ili engleski izraz »reverse charge«.
1.6. Obveza podnošenja prijava
Mali porezni obveznici koji primjenjuju samo domaću shemu nisu obvezni podnositi prijavu PDV-a (Obrazac PDV), osim u slučajevima iz članka 85. stavka 3. Zakona o PDV-a.
U tim slučajevima prijavu PDV-a podnose samo za ona razdoblja oporezivanja u kojima su stjecali dobra unutar EU (uključujući trošarinska dobra), primali usluge (od obveznika iz EU ili trećih zemalja) za koje su obvezni platiti PDV, obavljali usluge (obveznicima iz EU ili trećih zemalja) za koje je primatelj obvezan platiti PDV, stjecali novo prijevozno sredstvo (ako su već registrirani za potrebe PDV-a) te primali isporuke za koje je mjesto oporezivanja u tuzemstvu, a koje im je obavio strani porezni obveznik koji nije registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu (neovisno o tome ima li mali porezni obveznik PDV identifikacijski broj ili nema).
Međutim, ako mali porezni obveznik obavlja i transakcije s drugim državama članicama EU-a, ima obvezu podnošenja prijave PDV-a, Zbirne prijave (Obrazac ZP) kao i Prijave za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih država članica Europske unije (Obrazac PDV-S).
S tim u vezi mali porezni obveznik koji obavlja usluge poreznim obveznicima koji imaju sjedište u drugoj državi članici, obvezan je vrijednost obavljenih usluga iskazati u Obrascu PDV i Obrascu ZP i podnijeti ih za razdoblje oporezivanja u kojem je uslugu obavio.
Ako mali porezni obveznik obavi uslugu poreznom obvezniku iz treće zemlje, tada podatke u odnosu na obavljenu uslugu iskazuje samo u Obrascu PDV koji podnosi za razdoblje oporezivanja u kojem je obavio uslugu.
U slučaju stjecanja dobara ili primanja usluga od poreznih obveznika iz drugih država članica EU, mali porezni obveznik obvezan je obračunani PDV na stjecanje dobara i primljene usluge iskazati u Obrascu PDV i Obrascu PDV-S za razdoblje oporezivanja u kojem su dobra stečena ili usluge obavljene.
Također mali porezni obveznik ima obvezu obračunati i platiti PDV na usluge koje su mu obavili porezni obveznici koji imaju sjedište trećoj zemlji, te isto iskazati u Obrascu PDV za razdoblje oporezivanja u kojem su usluge obavljene.
Prijava PDV-a, Obrazac ZP i Obrazac PDV-S predaju se elektroničkim putem do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja (mjeseca ili tromjesečja) nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu poreznog obveznika. Međutim, prijavu PDV-a u papirnatom obliku može podnijeti mali porezni obveznik koji isključivo prima i obavlja usluge poreznom obvezniku iz trećih zemalja te kada je obvezan platiti PDV prema članku 75. stavku 2. Zakona o PDV-u.
1.7. Prestanak primjene domaće sheme
Mali porezni obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike može ga dobrovoljno prestati primjenjivati ili će iz njega biti isključen ako više ne ispunjava uvjete za njegovu primjenu.
Prema tome, mali porezni obveznik može od Porezne uprave zatražiti da se na njega primjenjuje redovni postupak oporezivanja PDV-om koji je obvezan primjenjivati u tekućoj i sljedećoj kalendarskoj godini. Taj porezni obveznik nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnosi Zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a radi upisa u registar obveznika PDV-a i obračunava PDV od dana navedenog u zahtjevu koji ne može biti prije dana podnošenja zahtjeva. Smatrat će se da je zahtjev usvojen ako Porezna uprava u roku od 8 dana od dana primitka zahtjeva ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva te ga Porezna uprava upisuje u registar obveznika PDV-a od dana navedenog u zahtjevu.
Ako mali porezni obveznik ostvari godišnji promet u tuzemstvu veći od 60.000,00 eura, upisuje se u registar obveznika PDV-a i obračunava PDV od prvog dana koji slijedi nakon dana prelaska tog iznosa. Napominjemo da ako je u prethodnoj kalendarskoj godini porezni obveznik prešao prag od 60.000,00 eura tada taj obveznik ne može primjenjivati posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike u tuzemstvu tijekom razdoblja od jedne kalendarske godine.
2. Posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike – prekogranična shema
2.1. Primjena prekogranične sheme
Porezni obveznik se može odlučiti za primjenu prekogranične sheme koja obuhvaća sljedeće situacije:
U prvom slučaju porezni obveznik u državi sjedišta primjenjuje redovni postupak oporezivanja (upisan u registar obveznika PDV-a) i obračunava PDV prema redovnim pravilima, dok su njegove isporuke koje obavi u državama članicama za koje se odlučio primjenjivati posebni postupak za male porezne obveznike oslobođene PDV-a. U drugom slučaju isporuke poreznog obveznika oslobođene su u državi članici sjedište te u svim državama članicama u kojima primjenjuje posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike.
Kako bi primjenjivao prekograničnu shemu, porezni obveznik mora ispunjavati sljedeće uvjete:
Vezano uz prag za ulazak u PDV, države članice mogu odrediti različite pragove za različite poslovne sektore koji ne smiju biti viši od 85.000,00 eura. Međutim, samo se jedan od tih pragova može koristiti kao referenca za određivanje može li se u dotičnoj državi primjenjivati posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike ili ne.
Ako prijeđe godišnji promet u Uniji koji se izračunava na isti način kao i nacionalni godišnji promet (vidjeti točku 1.2.), mali porezni obveznik više neće moći primjenjivati posebni postupak oporezivanja u državama članicama različitim od države sjedišta. Međutim, on može nastaviti primjenjivati posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike na nacionalnoj razini u državi članici sjedišta sve dok njegov godišnji promet ne prijeđe prag koji je utvrdila dotična država članica ili sam izabere primjenu redovnog postupka oporezivanja (upis u registar obveznika PDV-a). Tako mali porezni obveznik sa sjedištem u RH koji prijeđe prag Unije (100.000,00 eura) više niti u jednoj drugoj državi članici ne može primjenjivati posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike. Ali taj obveznik može nastaviti primjenjivati posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike u RH sve dok njegov godišnji promet ne prijeđe 60.000,00 eura ili neovisno o pragu izabere upis u registar obveznika PDV-a.
Primjer:
|
Godišnji promet |
Nacionalni prag |
Primjena posebnog postupka |
DČ sjedišta |
30.000,00 |
40.000,00 |
DA |
DČ oslobođenja 1 |
20.000,00 |
10.000,00 |
NE |
DČ oslobođenja 2 |
20.000,00 |
30.000,00 |
DA |
Ostale DČ |
25.000,00 |
|
|
Ukupno: 95.000,00 |
U primjeru iz gornje tablice mali porezni obveznik bi imao pravo primjenjivati prekograničnu shemu (godišnji promet u Uniji manji je od 100.000,00 EUR). Međutim, oslobođenje od plaćanja PDV-a ne može primjenjivati u DČ oslobođenja 1 jer je u njoj prešao nacionalni prag. U DČ sjedišta može primjenjivati posebni postupak za male porezne obveznike sve do prelaska nacionalnog praga (čak i ako prijeđe godišnji prag u Uniji).
2.2. Registracija tuzemnog poreznog obveznika za prekograničnu shemu – prethodna obavijest
Ako tuzemni porezni obveznik želi primjenjivati prekograničnu shemu, o tome mora elektroničkim putem obavijestiti Poreznu upravu i to podnošenjem prethodne obavijesti. Ta prethodna obavijest sadržava najmanje sljedeće informacije:
Temeljem prethodne obavijesti Porezna uprava i porezno tijelo država članica u kojima mali porezni obveznik želi primjenjivati posebni postupak provjeravaju jesu li ispunjeni uvjeti za njegovu primjenu, osobito oni koji se odnose na iznose prometa (na razini Unije i na nacionalnoj razini). Iznosi koji se prijavljuju u prethodnoj obavijesti su iznosi iz članka 90. stavaka 3. i 4. Zakona o PDV-u (članak 288. Direktive 2006/112/EZ)(vidjeti točku 1.2.). Napominje se da se u promet po pojedinoj državi ubrajaju samo isporuke koje se smatraju obavljenima u dotičnoj državi.
Ako tuzemni porezni obveznik zadovoljava uvjete, Porezna uprava će mu dodijeliti individualni identifikacijski broj za oslobođenje s nastavkom „EX" kojeg će koristiti u svrhu identifikacije malih poreznih obveznika u kontekstu primjene posebnog postupka u svim državama članicama.
Porezni obveznik unaprijed obavješćuje Poreznu upravu putem ažuriranja prethodne obavijesti, o svakoj promjeni prethodno dostavljenih informacija, uključujući namjeru da primjenjuje oslobođenje u državi članici ili državama članicama koje nisu države članice navedene u prethodnoj obavijesti te odluku o prestanku primjene odredbe o oslobođenju u državi članici ili državama članicama u kojima taj porezni obveznik nema sjedište.
Postupak registracije malih poreznih obveznika za prekograničnu shemu, ne smije trajati dulje od 35 radnih dana od datuma kada je Porezna uprava primila prethodnu obavijest ili obavijest o njenom ažuriranju. Iznimno, taj se rok može produljiti ako je potrebno provesti dodatne provjere kako bi se izbjegle situacije zlouporabe od strane poreznih obveznika.
2.3. Početak primjene oslobođenja od PDV-a u prekograničnoj shemi
Porezni obveznik počinje primjenjivati oslobođenje od PDV-a u državi članici u kojoj nema sjedište u skladu s:
Prema tome, tuzemni porezni obveznik može primjenjivati oslobođenje od PDV-a na svoje isporuke dobara i usluga u državama članicama u kojima se odlučio za primjenu prekogranične sheme od datuma na koji ga je Porezna uprava obavijestila da se njegov individualni identifikacijski broj „EX" može koristiti u različitim državama članicama.
2.4. PDV tretman isporuka koja obavi i/ili primi porezni obveznik koji se odluči za primjenu prekogranične sheme
Kod primjene prekogranične sheme tretman tuzemnih isporuka ovisit će o statusu poreznog obveznika u tuzemstvu. Naime, ako je tuzemni porezni obveznik koji primjenjuje prekograničnu shemu u RH upisan u registar obveznika PDV-a iz razloga što je prešao nacionalni prag ili se dobrovoljno u njega registrirao on će na svoje isporuke koje obavi i/ili primi u tuzemstvu te u državama članicama u kojima se nije odlučio (ili ne zadovoljava uvjete) za primjenu posebnog postupka za male porezne obveznike primjenjivati redovna PDV pravila vodeći računa o mjestu oporezivanja i vrsti transakcija koje obavlja i/ili prima. Također mora podnositi redovnu prijavu PDV-a i po potrebi ostale prijave te ispunjavati svoje PDV obveze. To znači da je obvezan na sve svoje obavljene i u određenim slučajevima primljene oporezive isporuke obračunati i platiti PDV-a. Ako takav porezni obveznik obavlja isporuke dobara unutar EU, obavlja ili prima usluge unutar EU te sječe dobra morat će posjedovati PDV identifikacijski broj.
Međutim, njegove isporuke za koje se smatra da su obavljene u državi ili državama članicama u kojima primjenjuje posebni postupak za male porezne obveznike oslobođene su PDV-a bez prava na odbitak pretporeza. Isto vrijedi i u slučaju tuzemnog poreznog obveznika koji u RH primjenjuje posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike. Njegove isporuke koje obavi i/ili primi u tuzemstvu te u državama članicama u kojima se odlučio za primjenu posebnog postupka za male porezne obveznike bit će oslobođene PDV-a bez prava na odbitak pretporeza.
Situacija je kompleksnija u slučaju da porezni obveznik ima stalnu poslovnu jedinicu u nekoj drugoj državi članici jer se za potrebe primjene posebnog postupka smatra da u njoj nema sjedište te ta stalna poslovna jedinica ne može primjenjivati posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike u toj državi članici. Ako tuzemni porezni obveznik ima stalnu poslovnu jedinicu ili PDV identifikacijski broj bez stalne poslovne jedinice u jednoj ili više država članica u kojima primjenjuje redovni postupak oporezivanja, a želi u njima primijeniti posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike (prekograničnu shemu), morat će se deregistrirati za potrebe PDV-a u tim državama članicama.
Međutim, treba imati na umu da će taj porezni obveznik možda morati, zbog nekih drugih razloga, biti registriran za potrebe PDV-a (npr. stječe dobra ili prima usluge za koje po članku 196. Direktive o PDV-u plaća PDV – stalna poslovna jedinica prima uslugu te će zbog toga morati dobiti PDV identifikacijski broj u toj drugoj državi). U tom slučaju obračun PDV-a za stjecanje dobara i primljene usluge prijavljuje kroz redovnu prijavu PDV-a u toj drugoj državi članici te za njih nema pravo na odbitak pretporeza. Posjedovanje PDV identifikacijskog broja u drugoj državi članici poreznog obveznika ne sprečava da tamo primjenjuje oslobođenje od plaćanja PDV-a u okviru posebnog postupka za male porezne obveznike (ako ne prelazi godišnji promet Unije te ne prelazi nacionalni prag za upis u registra obveznika PDV-a).
2.5. Tromjesečno izvješće
Tuzemni porezni obveznici koji primjenjuju prekograničnu shemu moraju podnositi tromjesečno izvješće u kojem prijavljuju transakcije izvršene u svim državama članicama (uključujući i isporuke obavljene u tuzemstvu), kao i one u kojima ne primjenjuju posebni postupak. Naime, država članica sjedišta mora pratiti jesu li ispunjeni zahtjevi u pogledu godišnjeg prometa u Uniji.
Tromjesečno izvješće se mora podnijeti Poreznoj upravi elektroničkim putem u roku od mjesec dana od kraja kalendarskog tromjesečja. Vrijednosti koje se moraju prijaviti navedene su u članku 90. stavcima 3. i 4. Zakona o PDV-u (članak 288. Direktive 2006/112/EZ) (vidjeti točku 1.2.) i moraju biti izražene u eurima. Međutim, države članice koje nisu uvele euro mogu zahtijevati da se vrijednosti prijavljuju u njihovim nacionalnim valutama. U slučaju isporuka u drugim valutama porezni obveznik upotrebljava devizni tečaj koji se primjenjuje na prvi dan kalendarske godine. Konverzija se provodi primjenom deviznog tečaja koji je za taj dan objavila Europska središnja banka ili, ako taj dan nije bilo objave, za sljedeći dan objave.
2.6. Izdavanje računa
Države članice imaju mogućnost izuzeti od obveze izdavanja računa porezne obveznike koji primjenjuju posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike. Ako mali porezni obveznici moraju izdati račun, tada su im države članice dužne omogućiti izdavanje pojednostavnjenog računa.
Napominjemo da se za pravila o izdavanju računa potrebno raspitati u svakoj pojedinoj državi članici u kojoj se primjenjuje posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike.
Za porezne obveznike, koji u RH primjenjuju posebni postupak, primjenjuju se pravila navedena u točki 1.5.
2.7. Prestanak primjene prekogranične sheme
Porezni obveznik može dobrovoljno prestati primjenjivati prekograničnu shemu, s tim da može nastaviti primjenjivati posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike u tuzemstvu (osim ako prijeđe prag od 60.000,00 eura).
U tom slučaju porezni obveznik mora Poreznu upravu elektroničkim putem obavijestiti podnošenjem prethodne obavijesti. Prekogranična shema se prestaje primjenjivati od prvog dana kalendarskog tromjesečja koji slijedi nakon primitka navedene prethodne obavijesti, ili od prvog dana drugog mjeseca sljedećeg tromjesečja ako je obavijest poslana tijekom zadnjeg mjeseca kalendarskog tromjesečja (članak 90. stavak 8. Zakona o PDV-u).
Osim dobrovoljnog prestanka primjene prekogranične sheme, porezni obveznici mogu biti isključeni iz nje zbog neispunjavanja bilo kojeg od zahtjeva potrebnog za njenu primjenu.
Poreznog obveznika isključit će se iz prekogranične sheme ako:
Ako prijeđe prag od 100.000,00 eura, mali porezni obveznik bit će odmah isključen iz prekogranične sheme u svim državama članicama u kojima se odlučio za njenu primjenu. O prelasku praga od 100.000,00 eura obvezan je izvijestiti Poreznu upravu u roku od 15 radnih dana te istodobno mora prijaviti vrijednosti isporuka koje su izvršene od početka tekućeg kalendarskog tromjesečja do datuma prelaska praga u Uniji, a koje inače prijavljuje u tromjesečnom izvješću (vidjeti točku 2.5.). Međutim, može nastaviti primjenjivati posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike u tuzemstvu (domaću shemu) sve dok ne prijeđe prag od 60.000,00 eura. To znači da porezni obveznik mora primjenjivati redovna pravila vezano uz oporezivanje PDV-om koja se primjenjuju u državama članicama u kojima obavlja transakcije koje podliježu PDV-u. Ako je porezni obveznik isključen iz prekogranične sheme, on je neće moći ponovno primijeniti u razdoblju od jedne kalendarske godine.
Ako tijekom kalendarske godine porezni obveznik ne prijeđe godišnji prag od 100.000,00 eura, ali prijeđe nacionalni prag u jednoj ili više država članica u kojima se odlučio za primjenu posebnog postupka, bit će isključen iz primjene posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike u tim državama članicama. Međutim, moći će nastaviti primjenjivati oslobođenje od PDV-a u drugim državama članicama u kojima nije prešao nacionalni prag.
Vezano uz prestanak primjene posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike u određenoj državi članici zbog prelaska nacionalnog praga, skrećemo pažnju da se porezni obveznik o tome treba raspitati u svakoj pojedinoj državi članici u kojoj primjenjuje posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike. S tim u vezi napominjemo da se u RH oslobođenje od PDV-a prestaje primjenjivati od trenutka kada je prijeđen prag od 60.000,00 eura. O činjenici da je prijeđen prag od 60.000,00 eura porezni obveznik bez odgode obavještava nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnošenjem Zahtjeva za registriranje za potrebe PDV-a radi upisa u registar obveznika PDV-a. Porezni obveznik upisuje se u registar obveznika PDV-a od prvoga dana koji slijedi nakon dana prelaska praga od 60.000,00 eura.
2.8. Primjer primjene prekogranične sheme
Primjerice, porezni obveznik sa sjedištem u RH primjenjuje posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike u RH, Sloveniji i Italiji te je od hrvatske PU dobio individualni identifikacijski broj sa nastavkom „EX“. U slučaju kada obavlja uslugu savjetovanja poreznom obvezniku u Sloveniji ista je oslobođenja od PDV-a jer se hrvatski porezni obveznik odlučio za primjenu posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike u Sloveniji. Slovenski porezni obveznik će prema individualnom identifikacijskom broju s nastavkom „EX“ utvrditi da se radi o malom poreznom obvezniku te da nije obvezan obračunati PDV na primljenu uslugu.
Ako porezni obveznik sa sjedištem u RH obavi uslugu vezanu uz nekretninu koja se nalazi u Italiji npr. osobi koja nije porezni obvezni i ima sjedište u Italiji pri oporezivanju se primjenjuje članak 19. Zakona o PDV-u (članak 47. Direktive 2006/112/EZ) te usluga podliježe oporezivanju u Italiji. Znači, mali porezni obveznik na obavljenu uslugu primjenjuje oslobođenje od PDV-a kao i da je uslugu obavio u tuzemstvu.
Porezni obveznik sa sjedištem u drugoj državi članici za primjenu posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike u tuzemstvu prijavljuje se putem države članice u kojoj ima sjedište. Taj obveznik ima pravo na primjenu posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike u tuzemstvu ako:
Poreznog obveznik koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike u tuzemstvu i koji prijeđe jedan ili oba navedena iznosa, upisuje se u registar obveznika PDV-a od prvoga dana koji slijedi nakon dana prelaska tih iznosa. Po prelasku tih iznosa porezni obveznik bez odgode Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Ispostavi za nerezidente podnosi Zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a radi upisa u registar obveznika PDV-a.
Napominjemo da ako je u prethodnoj kalendarskoj godini porezni obveznik prešao prag od 60.000,00 eura tada taj obveznik ne može primjenjivati posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike u tuzemstvu tijekom razdoblja od jedne kalendarske godine.
Ako porezni obveznik sa sjedištem u drugoj državi članici u tuzemstvu ima stalnu poslovnu jedinicu i registriran je za potrebe PDV-a obvezan je zatražiti brisanje iz registra obveznika PDV-a prije početka primjene posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike u tuzemstvu. Ako je tom poreznom obvezniku dodijeljen PDV identifikacijski broj isti mu se ne ukida brisanjem iz registra obveznika PDV-a.
Ova dva posebna postupka se međusobno ne isključuju te se isto nastavlja primjenjivati nakon 1. siječnja 2025. Tako će mali porezni obveznik, uz zadovoljenje propisanih uvjeta, moći primjenjivati oslobođenje od plaćanja PDV-a na svoje isporuke u državi članici sjedišta i/ili u drugim državama članicama u kojima nema sjedište te istovremeno biti registriran za posebni postupak – OSS (shemu Unije). U okviru OSS-a će prijavljivati isporuke navedene u članku 125.b Zakona o PDV-u (članku 369.b Direktive 2006/112/EZ), ako se te isporuke obavljaju u drugim državama članicama gdje dotični porezni obveznik ne primjenjuje posebni postupak za male porezne obveznike.
Napominje se da, iako se isporuke obuhvaćene posebnim postupkom oporezivanja za male porezne obveznike ne uključuju u OSS prijavu, isporuke iz OSS prijave se uključuju u godišnji promet malog poreznog obveznika koji se navodi u prethodnoj obavijesti i u tromjesečnom izvješću koje se podnosi u okviru posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike.
Ova dva posebna postupka međusobno se isključuju te će se to tako nastaviti primjenjivati i od 1. siječnja 2025. Mali porezni obveznik koji primjenjuje oslobođenje od plaćanja PDV-a ne može primjenjivati posebni postupak – IOSS sve dok ne prestane primjenjivati posebni postupaka oporezivanja za male porezne obveznike.
[1] Posebni postupak oporezivanja za prodaju dobara na daljinu unutar Europske unije, za isporuke dobara unutar države članice koje obavljaju elektronička sučelja koja omogućuju te isporuke i za usluge koje isporučuju porezni obveznici sa sjedištem unutar Europske unije, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje