Iz društva K. d.o.o iz Zagreba dostavili su nam upit u svezi obračuna posebnog poreza za strance po osnovi rada u Republici Hrvatskoj i za izaslane hrvatske radnike.
Pitanje se odnosi na obvezu obračuna i plaćanja posebnog poreza na plaću koju fizičke osobe, strani državljani, privremeno upućeni na rad u Republiku Hrvatsku primaju u inozemstvu, od stranog poslodavca, a u Republici Hrvatskoj obračunava im se i plaća porez na dohodak od nesamostalnog rada (budući da su rezidenti u Republici Hrvatskoj jer tu borave i rade više od 183 dana), dok im se neto plaća i doprinosi uplaćuju u njihovoj matičnoj državi. Osim toga ti radnici u Republici Hrvatskoj ostvaruju i primitke u naravi od domaće pravne osobe te postavljaju pitanje da li se ti radnici smatraju rezidentima Republike Hrvatske za potrebe obračuna i plaćanja posebnog poreza te tko je obveznik obračunavanja, obustavljanja i plaćanja posebnog poreza.
U nastavku odgovaramo:
Sukladno članku 4. stavku 1. Zakona o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke (Nar. nov., br. 94/09., dalje: Zakon), poseban porez na plaće, mirovine i druge primitke rezidenata plaća se na:
1. primitke od nesamostalnog rada (plaću i mirovinu) prema Zakonu o porezu na dohodak,
2. primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak prema zakonu o porezu na dohodak,
3. mirovine na koje se prema Zakonu o porezu na dohodak ne plaća porez na dohodak
4. primitke koji se fizičkim i pravnim osobama isplaćuju po osnovi dividendi i udjela u dobiti.
Prema članku 140. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90. – 55/01. – ispr.) međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.
Stoga, ako se fizička osoba prema tim međunarodnim ugovorima i tuzemnim propisima smatra rezidentom Republike Hrvatske za potrebe oporezivanja porezom na dohodak, smatrat će se i rezidentom za potrebe oporezivanja posebnim porezom na plaće, mirovine i druge primitke.
Prema članku 3. zakona obveznik obračunavanja, obustavljanja i plaćanja posebnog poreza na plaće, mirovine i druge primitke je isplatitelj plaća, mirovina i drugih primitaka.
Rezidenti fizičke osobe koji primitke iz članka 4. stavka 1. Zakona ostvaruju izravno iz inozemstva bez posredovanja tuzemnog isplatitelja, kada su porezni obveznici po zakonu o porezu na dohodak imaju obveze poslodavca/isplatitelja primitka glede obračuna i uplate posebnog poreza, odnosno obvezni su obračunati poseban porez na plaće, mirovine i druge primitke prema članku 5. stavku 1. Zakona i uplatiti ga na propisane račune istodobno s isplatom predujma poreza na dohodak, odnosno u roku osam (8) dana od dana stjecanja primitka. Obvezni su dostaviti i propisano Izvješće o posebno porezu na plaće, mirovine i druge primitke – Obrazac IPP iz članka 7. Pravilnika do 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec.
Drugo pitanje odnosi se na obvezu plaćanja posebnog poreza na plaće hrvatskih državljana koje je domaći poslodavac izaslao na rad u Republiku Italiju na 2 godine te da li radnik ima obvezu plaćanja mjesečnih akontacija poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj i da li je obveznik podnošenja godišnje prijave poreza na dohodak. U nastavku odgovaramo:
Prema članku 4. Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu između Republike Hrvatske i Talijanske Republike (Nar. nov. – međ. ug., br. 53/91.) izraz „rezident države ugovornice“ označava osobu koja u državi ugovornici, prema zakonu te države, podliježe oporezivanju po osnovi svog prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekog drugog sličnog obilježja. Ako je prema tim odredbama fizička osoba rezident obiju država ugovornica, njezin status se utvrđuje na ovaj način:
a) smatra se rezidentom one države ugovornice u kojoj ima stalno mjesto stanovanja. Ako ima stalno mjesto stanovanja u objema državama ugovornicama, smatra se rezidentom države ugovornice s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (sjedište životnih interesa);
b) ako se država u kojoj ona ima svoje sjedište životnih interesa ne može odrediti ili ako nema stalno mjesto stanovanja ni u jednoj od država, smatra se rezident države u kojoj ima uobičajeno mjesto stanovanja;
c) ako osoba ima uobičajeno mjesto stanovanja u objema državama ili nema ni u jednoj od njih, smatra se da je rezident države čiji je državljanin;
d) ako je osoba državljanin obiju država ili nijedne od njih, nadležni će organi država ugovornica riješiti pitanje sporazumno.
Nadalje prema članku 15. stavcima 1. i 2. tog sporazuma plaće i druga slična primanja što ih ostvari rezident države ugovornice iz radnog odnosa oporezuju se samo u toj državi, osim ako nije zaposlen u drugoj državi. Ako je zaposlen u drugoj državi ugovornici, takva se primanja mogu oporezivati u toj drugoj državi, jer su u njoj ostvarena.
Iznimno od te odredbe primanja koja ostvari rezident države ugovornice iz radnog odnosa u drugoj državi ugovornici oporezuju se samo u prvospomenutoj državi:
a) ako primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne prelaze 183 dana u dotičnoj kalendarskoj godini;
b) ako je primanja isplatila osoba koja nije rezident druge države ili su isplaćena u njezino ime;
c) ako primanja ne snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište koje osoba ima u drugoj državi.
Ako sva tri uvjeta nisu kumulativno ispunjena pravo oporezivanja ima Republika Italija.
Temeljem navedenog, poseban porez na plaće, mirovine i druge primitke ne plaća se na plaće rezidenata Republike Hrvatske izaslanih na rad u druge zemlje koje imaju pravo oporezivanja takvih plaća prema međunarodnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sklopljenih između Republike hrvatske i te druge zemlje, a koji su potvrđeni i objavljeni, ako Republika Hrvatska prema odredbama tih ugovora nema pravo oporezivanja takvih plaća porezom na dohodak.
Člankom 39. stavkom 2. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04. i 73/08.) je propisano da godišnju poreznu prijavu, između ostalog, obvezno podnosi rezident ako dohodak iz članka 5. toga Zakona ostvari izravno iz inozemstva.
Temeljem navedenog, ako se fizička osoba koja ostvaruje plaću po osnovu rada u Republici Italiji prema zakonu o porezu na dohodak i sporazumu o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu između Republike hrvatske i Talijanske Republike, smatra rezidentom Republike hrvatske obvezna je podnijeti godišnju poreznu prijavu te iskazati ukupno ostvareni dohodak u poreznom razdoblju u skladu s člankom 39. stavkom 5. Zakona o porezu na dohodak, a u inozemstvu plaćen porez iz dohotka rezidenta, koji prema tuzemnim propisima podliježe oporezivanju u tuzemstvu, uračunava se u skladu sa člankom 82. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08. i 2/09.) u tuzemni porez na dohodak.
