Elektroničkim putem dostavljen je upit Odvjetničkog ureda "X" u vezi poreznog tretmana zemljišta kojeg prodaje tuzemni porezni obveznik koji je upisan u registar obveznika PDV-a. U upitu se navodi da je za spomenuto zemljište izdana izvršna lokacijska i građevinska dozvola, međutim da po istima nije započeta gradnja niti su iste produljene u smislu njihova važenja te da zbog proteka roka od 2 godine navedeni akti nisu više izvršni i temeljem istih se ne može pristupiti gradnji. Obzirom na navedeno postavljeno je pitanje smatra li se takvo zemljište građevinskim zemljištem.
Prema odredbi čl. 40. st. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) građevinskim zemljištem u smislu stavka 1. točke k) toga članka smatra se zemljište za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje.
Odredbama čl. 72.b st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13. - ispravak, 16/13., 35/14. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u) propisano je da se izvršnim aktom iz čl. 40. st. 6. Zakona o PDV-u kojim se odobrava građenje smatra građevinska dozvola, lokacijska dozvola, rješenje za građenje i slično.
Prema odredbama čl. 72.b st. 2. Pravilnika o PDV-u građevinskim zemljištem u smislu čl. 40. st. 1. t. k) Zakona o PDV-u osobito se ne smatra poljoprivredno zemljište i šumsko zemljište.
U skladu s navedenim, u slučaju kada je za određeno zemljište izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje tada se u smislu čl. 40. st. 6. Zakona o PDV-u radi o građevinskom zemljištu na čiju se isporuku obračunava PDV neovisno o tome što po izvršnim aktima nije započela gradnja niti su isti produljeni u smislu njihova važenja te više nisu izvršni i temeljem istih se ne može pristupiti gradnji.
