Porezni obveznik „M“ Zagreb d.o.o. dostavio je upit u svezi poreznog tretmana rashoda nastalih temeljem odluke Trgovačkog suda. Prema navodimo iz upita, tijekom 2006. godine porezni obveznik „M“ Zagreb d.o.o. potpisao je s „P“ d.o.o. ugovor o ustupanju potraživanja (cesiji) od „K“ ingrada d.d. Nadalje, tijekom 2006. godine „M“-Zagreb d.o.o. su temeljem ugovora o ustupanju potraživanja i naplatila svoja potraživanja od „P“ d.o.o., međutim Pewa d.o.o. je svoja potraživanja prijavila u stečajnu masu „K“ ingrada d.d.. Naime, „P“ d.o.o. je svota potraživanja prijavila u stečajnu masu „K“ ingrada d.d., međutim imovina nije bila dostatna za naplatu prijavljenog potraživanja, stoga je Trgovački sud donio odluku da su „M“ Zagreb d.o.o., dužna platiti, odnosno vratiti „P“ d.o.o. iznos ustupljenog, odnosno naplaćenog potraživanja od 357.564,57 kuna, obračunate kamate u iznosu od 298.274,86 kuna, troškove parničnog postupka 32.844,00 kuna te troškove žalbe 2.275,00 kuna. Tijekom 2011. godine „M“ Zagreb d.o.o. su sukladno odluci Trgovačkog suda izvršila obvezu prema „P“ d.o.o. stoga se postavlja pitanje da li navedeno plaćanje predstavlja porezno priznati rashod. Temeljem navedenoga u nastavku dajemo odgovor.
Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08. i 80/10.) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona.
Osnovica poreza na dobit iz članka 5. Zakona o porezu na dobit povećava se sukladno članku 7. stavku 1. točki 7. toga Zakona za kazne koje izriče mjerodavno tijelo.
Odredbama članka 11. stavka 1. Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05., 133/07., 156/08., 146/09. i 123/10.) utvrđeno je da se rashodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. Zakona, smatraju smanjenja gospodarstvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje kapitala a u svrhu povećanja prihoda odnosno dobiti.
Prema članku 9. zakona o porezu na dobit vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 120 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja porezne prijave. Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na način propisan u stavku 2. toga članka. Vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobrog gospodarstvenika. Smatra se da su obavljene radnje iz stavka 9. članka 2. Zakona o porezu na dobit, ako su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom, koji nije fizička osoba ili povezana osoba, u postupku sanacije ili stečaja. Iznimno od odredbe članka 9. stavka 3. Zakona o porezu na dobit, a sukladno stavku 4. toga članka priznaje se otpis potraživanja, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku koji nije fizička osoba.
Sukladno članku 11. stavku 2. Zakona o porezu na dobit priznaju se kao rashod rezerviranja za rizike i troškove na temelju zakona ili drugog propisa i rezerviranja koja su uvjetovana ugovorima (rezerviranja za otpremnine, rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava, rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima i rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima).
Članak 80. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05. i 41/80.) navodi da vjerovnik može ugovorom sklopljen s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.
Slijedom navedenoga, rashodi koji su poreznom obvezniku „M“ Zagreb d.o.o. nastali postupajući sukladno odluci Trgovačkog suda, prema kojoj je isti obvezan izvršiti plaćanje odnosno povrat sredstava Pewi d.o.o., stoga što Pewa d.o.o. nije uspjela naplatiti svoja potraživanja stečena ugovorom o ustupanju (cesiji), a koja se prijavljena u stečajnu masu „K“ ingrada d.d. predstavljaju porezno priznati rashod.
Međutim, napominjemo da je u konkretnom slučaju potrebno obratiti pozornost na mogućnost da je porezni obveznik „M“ Zagreb d.o.o., u prethodnim poreznim razdobljima sukladno članku 11. Zakona o porezu na dobit mogao priznati kao rashod rezerviranja za započete sudske sporove, te će o toj činjenici ovisiti i konačan iznos porezno priznatih rashoda tijekom 2011. godine. Porezna osnovica sukladno članku 7. stavku 1. točki 7. Zakona o porezu na dobit povećava se za troškove kazni koje izriče mjerodavno tijelo, međutim na način da se u troškove kazni ne uključuju kamate i sudski troškovi, stoga će u slučaju da je Trgovački sud rješenjem izrekao određenu kaznu poreznom obvezniku „M“ Zagreb d.o.o., ista biti porezno nepriznati rashod.
Nadalje, skrećemo pozornost da je odgovor sastavljen na temelju upita kojega je dostavio porezni obveznik i kojemu nije priložen ugovor o ustupanju potraživanja (cesiji) niti rješenje, odnosno odluka Trgovačkog suda. Stoga vezano za postupak provođenja odluke Trgovačkog suda skrećemo pozornost nadležnim ispostavama poreznih obveznika na koje se odnosi predmetni ugovor o ustupanju potraživanja na ispravnu primjenu Zakona o porezu na dobit. Naime, u slučaju primjene članka 9. i članka 11. zakona o porezu na dobit, porezno priznati rashodi poslovanja su uvjetno priznati rashodi, stoga je u slučaju da su određena potraživanja u prethodnim poreznim razdobljima isključena iz porezne osnovice zbog toga što su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom a naknadno naplaćena za ista je potrebno izvršiti usklađenja kao i u slučaju kada su se u prethodnim poreznim razdobljima izvršila rezerviranja za sudske sporove koja su tijekom poreznog razdoblja okončana.
