Porezni obveznik iz dostavnog popisa obratio se u vezi poreznog tretmana primljenih usluga od stranih brodara – poreznih obveznika koji imaju sjedište u trećim zemljama. U upitu se navodi da društvo koje se bavi djelatnošću pomorske agenture, špedicije, otpremništva u okviru svoje djelatnosti prima ulazne račune od stranih brodara - poreznih obveznika koji imaju sjedište u trećim zemljama za usluge prijevoza – vozarinu za izvršeni prijevoz na relaciji iz druge zemlje članice Europske unije u treće zemlje. Prema navodima u upitu društvo isti trošak prefakturira kupcu, odnosno naručitelju za kojeg je agent posredovao, odnosno naručio uslugu prijevoza. Nadalje u upitu se navodi da u knjigovodstvenoj evidenciji tuzemnog poreznog obveznika - pomorskog agenta takvi računi predstavljaju prolaznu stavku, ne čine rashode. S tim u vezi postavljeno je pitanje je li ispravno primijeniti odredbe čl. 45. st. 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ili takav račun treba iskazati u PDV obrascu tuzemnog poreznog obveznika agenta. Također, postavljeno je pitanje koji uvjeti moraju biti zadovoljeni da bi se takvi računi smatrali prolaznom stavkom.
Odredbama čl. 17. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) propisano je da se mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra mjesto sjedišta tog poreznog obveznika.
Prema čl. 33. st. 1. Zakona o PDV-u propisano da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.
U poreznu osnovicu sukladno čl. 33. st. 3. Zakona o PDV-u ne ulaze sniženja cijena, odnosno popusti zbog prijevremenog plaćanja i popusti što se kupcu odobre u trenutku isporuke, kao ni iznosi koje porezni obveznik zaračuna ili primi od kupca kao povrat za izdatke koje je platio u njegovo ime i za njegov račun i koje u evidencije unosi kao prolazne stavke. Porezni obveznik mora imati dokaze o iznosu izdataka u vezi s prolaznim stavkama i ne može odbiti PDV ako je na njih obračunan.
Odredbama čl. 45. st. 4. plaćanja PDV-a oslobođene su obavljene usluge, uključujući prijevozne i pripadajuće pomoćne usluge, osim usluga koje su oslobođene PDV-a u skladu s čl. 39. st. 1. i čl. 40. st. 1. Zakona o PDV-a, ako su one izravno povezane s izvozom ili uvozom dobara u smislu čl. 28. st. 2. i 3. te čl. 52. st. 1. Zakona o PDV-u.
Skrećemo pažnju da na postavljeni upit odgovaramo načelno obzirom da u upitu nemamo dovoljno podataka o tome kome tuzemni porezni obveznik prefakturira primljene usluga od stranih brodara kako bi se mogli sa sigurnošću očitovati. Mjestom obavljanja usluga prijevoza dobara smatra se mjesto sjedišta poreznog obveznika primatelja usluge prijevoza. Prema tome tuzemni porezni obveznik obvezan je obračunati PDV na primljenu uslugu prijevoza i kada mu takvu uslugu obavi prijevoznik, u ovom slučaju strani brodar, koji ima sjedište izvan Europske unije. Načelno, kada tuzemni porezni obveznik prefakturira takve usluge prijevoza tuzemnom poreznom obvezniku mora obračunati PDV pozivajući će na odredbe čl. 4. st. 1. t. 3. Zakona o PDV-u. Međutim, ako se u ovom slučaju usluge prijevoza prefakturiraju tuzemnom poreznom obvezniku – izvozniku, u tom slučaju se može primijeniti oslobođenje od plaćanja PDV-a iz čl. 45. st. 4. Zakona o PDV-u, pod uvjetom da su usluge prijevoza izravno povezane s izvozom dobara.
U vezi prolaznih stavaka napominjemo da se o prolaznim stavkama radi kada porezni obveznik u ime i za račun treće osobe obračunava i naplaćuje iznose koje nakon toga prosljeđuje trećoj osobi.
