Primili smo upit poreznog obveznika F. F. d.o.o. svezi poreznog tretmana provizija, naknada i kamata. Prema navodima iz upita osnovna djelatnost poreznog obveznika je otkup potraživanja, odnosno faktoring, međutim zbog nedostatka vlastitih sredstva porezni obveznik poslove otkupa potraživanja često financira kratkoročnim bankovnim kreditima. Poreznom obvezniku banke prilikom odobravanja kratkoročnih kredita naplaćuju naknadu. Nadalje, porezni obveznik navodi da pri otkupu potraživanja ugovara određenu naknadu ili proviziju te kamatu, a odmah pri realizaciji ugovora o otkupu potraživanja izdaje račun. U predmetom upitu postavljena su pitanja, da li se trošak naknade za bankovne usluge može vremenski razgraničiti te da li se prihodi od zaračunate naknade, provizije ili kamate pri otkupu potraživanja mogu vremenski razgraničiti. Nadalje porezni obveznik je postavio i pitanje u svezi poreznog tretmana rashoda nastalih temeljem korištenja osobnih automobila u slučaju obračunavanja plaće u naravi.
Prema članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08. i 80/10.) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona.
Prema članku 9. stavku 1. Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05., 133/07., 156/08., 146/09. i 123/10.) prihodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. Zakona, smatraju se bruto povećanja gospodarstvenih koristi za isporučena dobra, obavljene usluge i po drugim osnovama u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala do kraja toga razdoblja. Povećanjem kapitala smatraju se i sva izravna povećanja dobiti i svih oblika kapitala osim revalorizacijskih pričuva. S revalorizacijskim pričuvama izjednačavaju se i odgovarajuće pričuve za vrijednosna usklađenja financijske imovine, utvrđene po posebnim propisima.
Sukladno članku 11. stavku 1. Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05., 133/07., 156/08., 146/09. i 123/10.) rashodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. Zakona, smatraju se smanjenja gospodarstvenih koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje Kapitala, a u svrhu povećanja prihoda odnosno dobiti.
Prema Hrvatskom standardu financijskog izvještavanja broj 14. -Vremenska razgraničenja (Nar. nov., br. 30/08. i 4/09.) točkama 18. i 19., nedospjela naplata prihoda priznaje se kao imovina kada se odnose na prihode koji se odnose na tekuće razdoblje, ali još nisu zadovoljeni kriteriji priznavanja kao potraživanja (npr. nije izdan račun). Odgođeno plaćanje troškova priznaje se kao obveza kada se odnosi na troškove nastale u tekućem razdoblju, a za koje nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje kao obveza (npr. troškovi za koje do kraja razdoblja nije primljen račun).
Nadalje, sukladno Hrvatskom standardu financijskog izvještavanja broj 15 - Prihodi točka 43. prihodi od kamata, tantijema i dividendi priznaju se ako je vjerojatno da će ekonomske koristi povezane s transakcijom i poslovnim događajem pritjecati kod poduzetnika i iznos prihoda može se pouzdano izmjeriti.
Slijedom navedenoga, uzimajući u obzir naprijed navedene propise, kao i funkciju faktoringa kao otkupa nedospjelih potraživanja, mišljenja smo, da se navedene naknade koje se plaćaju banci prilikom ugovaranja kratkoročnih kredita, te prihodi provizija, kamata i naknada koje se zaračunavaju prilikom realizacije otkupa, uključuju u poreznu osnovicu u razdoblju nastanka, odnosno da se ne razgraničavaju na više poreznih razdoblja.
Nadalje, vezano za porezni tretman troškova osobnih automobila upućujemo na mišljenje Središnjeg ureda. Porezne uprave. Klasa: 410-01/10-01/224, Urbroj: 513-07-21-01/20-2 od 8. ožujka 2010. godine.
