Primili smo upit Hrvatske udruge banaka (dalje u tekstu: HUB) koji se odnosi na problem poreznog tretmana ispravka vrijednosti financijske imovine, po osnovi glavnice plasmana, danih Agrokor grupi, kod društava koja su ovisna društva banaka. Prema navodima iz upita, dio ovisnih društava banaka ima u svojim poslovnim knjigama tražbine prema Agrokor grupi po osnovi izdanih mjenica i odobrenih zajmova, koje su pravovremeno prijavljene izvanrednom povjereniku. Prema navodima iz upita sukladno MRS-u 39. i zahtjevima iz HNB-a i HANFA-e ovisna društva su dužna izvršiti ispravke vrijednosti potraživanja i to u najvećoj mjeri za glavnicu, a samo u manjem dijelu za potraživanja po osnovi kamate. Stoga se postavlja pitanje je li taj obvezni ispravak vrijednosti potraživanja po osnovi glavnice zajma i izdanih mjenica, društvima koje nisu banke, a koja su ovisna društva banaka, porezno priznati rashod. Nadalje, u upitu se navodi da se ispravak vrijednosti potraživanja po osnovi izdanih zajmova i mjenica odnosi i na društva koja nisu obuhvaćena postupkom izvanredne uprave.
Sukladno čl. 5. st. 1. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16. i 115/16.) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona.
Prema čl. 9. st. 1. Zakon o porezu na dobit, vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja porezne prijave. Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na način propisan u st. 2. toga članka.
Prema čl. 10. Zakona rashodi smanjenja vrijednosti financijske imovine priznaju se u razdoblju u kojemu je imovina prodana ili na drugi način uporabljena.
Iznimno, prema čl. 11. st. 3. Zakona o porezu na dobit rezerviranja kod banaka za rizike od potencijalnih gubitaka priznaju se kao rashod u obračunanoj svoti, ali najviše do visine koju određuju propisi Hrvatske narodne banke.
Slijedom navedenoga, Zakonom o porezu na dobit propisana je razlika u načinu priznavanja rashoda po osnovi ispravaka vrijednosti potraživanja za potraživanja iskazana u prihodima u odnosu na potraživanja koja nisu iskazana u prihodima. Stoga, kada je riječ o priznavanju rashoda smanjenja vrijednosti financijske imovine, glavnice, prije nego je ta imovina prodana ili na drugi način uporabljena, iskazano smanjenje vrijednosti financijske imovine nije porezno priznat rashod neovisno o tome je li dužnik obuhvaćen postupkom izvanredne uprave, je li nad dužnikom pokrenut stečajni ili predstečajni postupak odnosno je li pokrenuta bilo koja radnja za naplatu potraživanja.