Podnositelj upita postavio je upit vezano za porezni tretman u Republici Hrvatskoj prilikom isplate dobiti/dohotka iz Bosne i Hercegovine. Naime, podnositelj upita je fizička osoba, državljanin Republike Hrvatske, stalno je nastanjen u Zagrebu te je vlasnik trgovačkog društva u Bosni i Hercegovini. Istome će se isplatiti ostvarena dobit društva iz Bosne i Hercegovine i prema navodima podnositelja upita, kao fizička osoba nije obvezan platiti porez na dohodak vezano za predmetnu isplatu u Bosni i Hercegovini. Pitanje koje se postavlja je da li je isti obvezan platiti porez na dohodak u Republici Hrvatskoj vezano za navedenu isplatu iz Bosne i Hercegovine.
Između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u primjeni je, od 1. siječnja 2006., Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu (Nar. nov. - Međunarodni ugovori br. 2/05., u daljnjem tekstu: Ugovor), koji čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj je snazi iznad zakona te su njegove odredbe obvezujuće.
U predmetnom slučaju zbog nedostatnih informacija nije razvidno je li podnositelj upita rezident Republike Hrvatske, te kako bi se isto utvrdilo primijeniti će se odredbe čl. 4. Ugovora. Člankom 4. Ugovora propisano je da izraz „rezident države ugovornice“ označava svaku osobu koja prema zakonima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave, sjedišta ili nekoga drugog obilježja sličnoga značenja. Ako je fizička osoba prema odredbama st. 1. rezident obiju država ugovornica onda se njezin status određuje sukladno odredbama st. 2. i to:
a) na način da se fizička osoba smatra rezidentom samo one države u kojoj ima prebivalište, a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se rezidentom samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa),
b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se rezidentom države u kojoj ima uobičajeno boravište,
c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se rezidentom države čiji je državljanin,
d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.
Slijedom navedenog, prije određivanja obveze, iznosa i podmirenja poreznih obveza potrebno je temeljem navedenih odredbi točno utvrditi rezidentnost poreznog obveznika te sukladno utvrđenom primijeniti će se važeći porezni propisi države ugovornice čiji je porezni obveznik rezident.
