Primili smo upit od porezne obveznice gđe K. K., Zagreb u svezi utvrđivanja poreznih obveza, odnosno obveze plaćanja poreza na dobit i porez na dodanu vrijednost, predstavništava stranih osoba u Republici Hrvatskoj koja su registrirana u Ministarstvu gospodarstva. Temeljem navedenoga u nastavku dostavljamo odgovor.
Pravni okvir, sukladno kojemu se utvrđuje postupak osnivanja i rada predstavništava stranih osoba u Republici Hrvatskoj propisan je Uredbom o uvjetima za osnivanje i rad predstavništva stranih osoba u Republici Hrvatskoj (Nar. nov., br. 21/09., dalje: Uredba). Prema članku 2. navedene Uredbe predstavništvo u Republici Hrvatskoj može osnovati strana osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost, i nacionalna ili međunarodna gospodarska udruga.
Sukladno članku 3. stavcima 1. i 2. Uredbe, strana osoba može osnovati predstavništvo radi istraživanja tržišta, obavljanja promidžbenih i informativnih poslova te radi svoga predstavljanja. U obavljanju poslova iz stavka 1. toga članka ne mogu se obavljati poslovi iz djelatnosti osnivača odnosno sklapati poslovi za osnivača.
Članak 4. Uredbe, propisuje da je predstavništvo sastavni dio strane osobe i nema status pravne osobe. Predstavništvo obavlja poslove iz članka 3. te Uredbe po nalogu osnivača. Predstavništvo posluje pod tvrtkom osnivača s naznakom da se radi o predstavništvu.
U skladu s člankom 15. stavkom 3. Uredbe, nadzor nad primjenom propisa Republike Hrvatske u radu predstavništva obavlja gospodarska inspekcija, financijski inspektorat i druga tijela u okviru svojih ovlaštenja utvrđenih zakonom.
Nadalje, člankom 13. Uredbe propisano je, između ostalog, da će Ministarstvo gospodarstva donijeti rješenje o brisanju predstavništva iz Registra ako predstavništvo obavlja djelatnost suprotno članku 3 navedene Uredbe.
Sukladno članku 2. stavcima 1. i 2. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10. i 22/12.) porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi. Porezni obveznik je i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident).
Nadalje, napominjemo da je člankom 4. Zakona o porezu na dobit i člankom 7. Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05., 133/07., 156/08., 146/09., 123/10., 137/11. i 61/12.) detaljnije utvrđen postupak utvrđivanja obveze plaćanja poreza na dobit za poslovnu jedinicu nerezidenta.
Slijedom navedenog, predstavništva stranih osoba u Republici Hrvatskoj koja poslovanje obavljaju u skladu s Uredbom, ne mogu obavljati gospodarsku djelatnost, samostalno i trajno te stoga ne mogu biti obveznici plaćanja poreza na dobit.
Nadalje, obzirom da predstavništvo ne može obavljati gospodarsku djelatnost, odnosno obavljati usluge i isporuke dobara, to znači da predstavništvo ne može biti obveznik poreza na dodanu vrijednost obzirom da je člankom 6. stavkom 1. točkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 48/04., 82/04., 90/05., 76/07., 87/09., 94/09. i 22/12.) propisano da je porezni obveznik poduzetnik koji isporučuje dobra ili obavlja usluge iz članka 2. stavka 1. točke 1., osim poduzetnika iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona. Prema tome predstavništva stranih osoba nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost, međutim, predstavništva plaćaju porez na dodanu vrijednost koji im zaračunavaju tuzemni dobavljači za kupljena dobra i usluge u Republici hrvatskoj obzirom da predstavništva kao kupci dobara i usluga, nisu oslobođena plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
Međutim, kako je naprijed navedeno, predstavništva stranih osoba u Republici Hrvatskoj podliježu nadzoru gospodarske inspekcije, financijskog inspektorata te drugih tijela u okviru svojih ovlaštenja utvrđenih zakonom, stoga o rezultatima nadzora navedenih inspekcija ovisi i porezno pravni aspekt predstavništva strane osobe u Republici Hrvatskoj.