Podnositelj upita Sveučilište u Zagrebu, PMF-matematički odjel, zatražilo je mišljenje o poreznom tretmanu paušalne potpore financirane kroz međunarodni znanstvenoistraživački projekt u sljedećem slučaju.
Upitom Sveučilišta u Zagrebu. PMF-matematičkog odjela, Klasa: 402-01/10-04/01; Ur. broj: 251- 58-9-16-10-01 od 11. svibnja 2010. godine, navodi se da je Odlukom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH o sufinanciranju znanstvenoistraživačkog projekta od 12. ožujka 2010. godine (Klasa: 910-08/08-01/00381; Ur. broj: 533-06-10-0004) određen iznos od 21.790,00 kn za sufinanciranje projekta, te da je Protokolom određen iznos od 82 EUR-a dnevno za boravak njemačkih znanstvenika u Hrvatskoj. Nadalje se navodi da bi po njihovom mišljenju taj iznos (82 EUR-a) trebao biti neoporeziv u iznosu od 170 kn isplaćenih kao dnevnica te troška smještaja (uz račun). Na kraju se navodi da su zaprimili drugačije mišljenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Klasa: 910-08/07-01/00152; Ur. broj: 533-06-08-0004 od 15. listopada 2008. godine, koje nam dostavljaju u privitku, a u kojemu stoji da se navedeni dnevni iznos od 82 EUR-a, iako nije integralni dio teksta međunarodnog ugovora i programa suradnje, temelji na međunarodnim dokumentima koji su iznad nacionalnog zakonodavstva te se ne može primjenjivati pravilo tuzemne dnevnice u iznosu od 170,00 kn. U vezi sa gore navedenim nastavno odgovaramo.
Odluka o sufinanciranju znanstvenoistraživačkog projekta temelji se na Programu zajedničkog poticanja razmjene sudionika u projektima potpisanog u Bonnu 25. svibnja 2005. godine između Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske sa hrvatske strane i Njemačke službe za akademsku razmjenu sa njemačke strane.
U odredbama Programa, pogotovo Članku 4. (Financijske odredbe), ne stoje odredbe o poreznom tretmanu primitaka sudionika u projektima. U slučaju nepostojanja takvih odredaba u temeljnom međunarodnom ugovoru za odnosnu situaciju (Programu zajedničkog poticanja razmjene sudionika u projektima) prije primjene domaćeg zakonodavstva potrebno je razmotrit ostale međunarodne ugovore sklopljene između dvije države.
Tako nas već Program zajedničkog poticanja razmjene sudionika u projektima upućuje na Ugovor o kulturnoj suradnji između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Savezne Republike Njemačke od 26. kolovoza 1994. godine (Nar. nov. – međ. ug., br. 22/97.) koji postavlja opće temelje za kulturnu, obrazovnu i znanstvenu suradnju između te dvije države. Ugovor o kulturnoj suradnji u točci 8. svoga Aneksa, radi razrješavanja poreznog tretmana plaća i dohotka osoba uključenih u razmjenu, upućuje na primjenu važećeg sporazuma između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu te na domaće propise.
Točka 8. Aneksa uz Ugovor o kulturnoj suradnji kaže:
"Porezni tretman plaća i dohodaka osoba iz točke 1. ravnat će se prema važećim sporazumima između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu te, prema važećim zakonima i ostalim propisima."
Navedena odredba, za porezni tretman primitaka sudionika u projektima, upućuje na primjenu Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu (Nar. nov. – međ. ug., br. 9/06.), članak 20. (Gostujući profesori, nastavnici i studenti) citiranog Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kaže:
"(1) Fizička osoba koja na poziv države ugovornice ili sveučilišta, visokog učilišta, škole, muzeja ili neke druge kulturne ustanove te države ugovornice, ili u okviru službene kulturne razmjene, u toj državi ugovornici boravi najviše dvije godine isključivo sa svrhom podučavanja, održavanja predavanja ili istraživanja u toj ustanovi i rezident je druge države ugovornice ili je neposredno prije dolaska u prvospomenutu državu bila rezident te države, u prvospomenutoj državi je izuzeta od oporezivanja primitaka koje ostvari takvom djelatnošću, pod uvjetom da te naknade ne dobiva iz te države.
(2) Primici koje ostvari student, vježbenik ili naučnik za potrebe svoga studija ili obrazovanja, a koji jest ili je neposredno prije posjeta državi ugovornici bio rezident druge države ugovornice i koji se nalazi u prvospomenutoj državi isključivo zbog svoga studija ili obrazovanja, ne oporezuju se u toj državi, uz uvjet da ti primici proizlaze iz izvora izvan te države."
Kako se naknada dobiva iz izvora u Republici Hrvatskoj, nije zadovoljen uvjet da se naknada ne dobiva iz te države (države primateljice), te ne postoji mogućnost neoporezivanja njemačkih rezidenata koji borave u Republici Hrvatskoj na osnovu toga članka.
S obzirom na odredbe Članka 2., stavka 1. (Ciljna skupina) Programa zajedničkog poticanja razmjene sudionika u projektima, potrebno je primijeniti Članak 15., stavke 1. i 2. (Nesamostalni rad) Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, koji kažu:
(1) U skladu s odredbama članaka od 16. do 19., plaće i slična primanja koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada oporezuju se samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanje koje se od toga ostvaruje može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.
(2) Neovisno o odredbama stavka 1., primanje koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici, oporezuje se samo u prvospomenutoj državi:
a) ako primatelj u drugoj državi ne boravi duže od ukupno 183 dana u razdoblju od 12 mjeseci koje počinje ili završava za vrijeme dotične porezne godine, i
b) ako primanja isplati poslodavac koji nije rezident druge države ugovornice ili se ona isplate u njegovo ime, i
c) ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koje poslodavac ima u toj drugoj državi."
Kako nije zadovoljen kumulativni uvjet iz stavka 2.b. jer primitak isplaćuje hrvatski isplatitelj u svoje ime, primijenit će se stavak 1. navedenog članka koji pravo oporezivanja daje hrvatskoj strani, te će se na odnosni primitak primijeniti odredbe domaćeg (hrvatskog) zakonodavstva.
Članak 10., točka 11. (Primici na koje se ne plaća porez na dohodak) Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08. i 80/10.) kaže:
„Porez na dohodak ne plaća se na primitke po osnovi službenih putovanja fizičkih osoba koje ne ostvaruju primitke po osnovi nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona ili primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak iz članka 32. ovoga Zakona, u neprofitnim organizacijama uz naknadu, a do propisanog iznosa".
Članak 7, stavak 5. (Primici na koje se ne plaća porez na dohodak) Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05. – 123/10.) kaže:
"U skladu s člankom 10. točkom 11. Zakona, oporezivim primicima ne smatraju se naknade iz članka 13., stavka 2. točaka 1., 2., 5., 13. i 14. ovoga Pravilnika isplaćene po osnovi službenih putovanja fizičkim osobama koje u neprofitnim organizacijama ne ostvaruju primitke po osnovi nesamostalnog rada iz članka 14 Zakona odnosno primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak iz članka 32. Zakona Primici po osnovi naknada za službena putovanja odnose se na službena putovanja za potrebe tih organizacija."
Članak 13. stavak 2. (t.1., 2., 5.. 13. i 14.) (Neoporezive naknade, potpore, nagrade i drugi primici) Pravilnika o porezu na dohodak kaže:
"(2) U skladu s odredbama članka 10. točke 9. Zakona, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima, i to:
1. naknade prijevoznih troškova na službenom putovanju u visini stvarnih izdataka,
2. naknade troškova noćenja na službenom putovanju u visini stvarnih izdataka,
5. naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe do 2,00 kune po prijeđenom kilometru,
13. dnevnice u zemlji do 170,00 kuna za službeno putovanje koje traje više od 12 sati dnevno. Za službena putovanja u zemlji koja traju više od 8, a manje od 12 sati, neoporezivi dio dnevnica iznosi do 85 kuna,
14. dnevnice u inozemstvu do iznosa i pod uvjetima utvrđenim propisima o izdacima za službena putovanja za korisnike državnog proračuna".
U skladu s gornjim tekstom, kao neoporeziv dio paušalnog iznosa mogla bi se isplatiti dnevnica u iznosu do 170,00 kn za službeno putovanje koje traje više od 12 sati dnevno, te neoporezive naknade kako su gore navedene. Na isplaćeni iznos koji bi prelazio navedeno postojala bi obveza obračuna poreza na dohodak sukladno člancima 32. i 48. Zakona o porezu na dohodak.
