Od društva A. Zagreb d.d., primili smo upit koji se odnosi na porezni aspekt nagrađivanja klijenata (kupaca) osiguravajućeg društva. Prema navodima iz upita osiguravajuće društvo ima namjeru nagraditi sve svoje dugogodišnje osiguranike koji nisu imali štete na svojim vozilima pismom zahvale s bonom za gorivo ili nekim drugim darom. Nastavno odgovaramo.
Iz predmetnog upita proizlazi da se radi o nagradama koje osiguravajuće društvo daje svim svojim kupcima fizičkim osobama koje u određenom duljem vremenskom razdoblju nisu imale šteta na imovini koje su pokrivene osiguranjem.
U tom slučaju činjenica jest da se davanjem nagrada ne omogućuju određene pogodnosti samo nekim od klijenata društva, a iz razloga koje su pretežito osobne naravi odnosno naravi koja nije vezana uz djelatnost društva ili djelatnost tih fizičkih osoba, a ne daju se ni zbog činjenice što klijenti društva obavljaju neku uslugu ili isporuku društvu, već se nagrade daju uz unaprijed utvrđene uvjete i to svim klijentima društva koji udovoljavaju tim uvjetima.
U skladu s navedenim, te nagrade treba u skladu s člankom 9. stavak 2. točka 2.6. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04.) smatrati primicima fizičkih osoba za koje te fizičke osobe ne pružaju tržišne protuusluge i to primicima ostvarenim na nagradnim natječajima ili natjecanjima, raspisanim podjednakim uvjetima uz mogućnost sudjelovanja svih osoba, zbog čega se ni ne mogu smatrati dohotkom tih fizičkih osoba koje bi podlijegale oporezivanju.
Člankom 7. stavak 1. točka 3. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05. i 57/06.) propisano je da se osnovica poreza na dobit uvećava za 70% troškova reprezentacije nastalih iz poslovnih odnosa sa poslovnim partnerom, između ostalih i darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda.
Odredbama članka 7. stavak 6. Zakona o porezu na dobit propisano je da se troškovima reprezentacije iznimno ne smatraju proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika, prilagođeni za te svrhe oznakom »nije za prodaju« te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke, proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i slično) dani za uporabu u prodajnom prostoru kupca, a ako se daju potrošačima, ne smatraju se reprezentacijom do 80,00 kuna pojedinačne vrijednosti. Ti se troškovi smatraju troškovima promidžbe koji su u cijelosti porezno priznati rashodi prema članku 5. stavak 1. Zakona o porezu na dobit.
Proizlazi da se u predmetnom slučaju prigodne nagrade koje će se davati pod određenim uvjetima kupcima odnosno klijentima kao poslovnim partnerima društva, društvu kao davatelju smatraju troškovima reprezentacije, po osnovi kojih se osnovica poreza na dobit uvećava za 70% tih nastalih troškova.
