Kada strani porezni obveznici (iz EU-a i trećih zemlja) prodaju dobra ili uslugu u tuzemstvu drugim domaćim ili stranim poreznim obveznicima, porezni položaj ovisi o tome jesu li u Republici Hrvatskoj (dalje: RH) registrirani za potrebe PDV-a ili nisu.
Ako je strani porezni obveznik u RH registriran za potrebe PDV-a, odnosno dobio je hrvatski PDV ID broj, s motrišta PDV-a, smatra se hrvatskim obveznikom PDV-a i treba se ponašati kao i svi ostali hrvatski porezni obveznici, a to znači da će primjenjivati odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. – 39/22., dalje: Zakon o PDV-u), odnosno izdavati račune i zaračunavati hrvatski PDV. Međutim, ako strani porezni obveznik nema hrvatski PDV ID broj, a obavlja isporuke dobara u RH, hrvatski porezni obveznici (odnosi se i na male porezne obveznike) trebaju preuzeti poreznu obvezu i tada su obvezni primijeniti čl. 75. st. 2. Zakona o PDV-u.
Porezni će položaj usluga, kao i elementi računa stranog obveznika ovisiti o tome gdje je mjesto oporezivanja pružene usluge.
Opširnije o navedenoj temi može se pročitati u časopisu RRiF br. 8/22., str. 84.
