Porezna skladišta u zračnim lukama

      Podnositelj upita iz dostavnog popisa postavio je pitanja u vezi držanja poreznog skladišta u zračnoj luci, te tumačenja odredbi čl. 53. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. – Rješenje USRH, 148/13 i 153/13 – Rješenje USRH, u daljnjem tekstu: Zakon).
      1. Da li zračna luka kao ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta mora podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za držanje poreznog skladišta ili se navedeno odobrenje izdaje u skraćenom postupku?
      Sukladno čl. 119. st. 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13., 160/13. i 35/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) ako je porezni obveznik ishodio odobrenje za ovlaštenog držatelja poreznog skladišta u skladu s posebnim propisom o trošarinama ili posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića smatra se da ima odobrenje i za držanje poreznog skladišta u smislu Zakona ako se radi o istim dobrima, te se na njega primjenjuju odredbe propisane posebnim propisom o trošarinama ili posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića. U slučaju da porezni obveznik u istom poreznom skladištu smješta i dobra koja nisu dobra koja podliježu trošarinama ili posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića obvezan je od Porezne uprave ishoditi odobrenje za ovlaštenog držatelja poreznog skladišta za ta dobra.
      Nadalje, čl. 52. st. 3. Zakona propisano je da se poreznim skladištem, u smislu Zakona, za dobra koja podliježu trošarinama prema propisima koji uređuju trošarine te dobra koja podliježu posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića smatra prostor koji je određen kao trošarinsko, odnosno porezno skladište u skladu s posebnim propisima.
      Iz navedenog proizlazi da porezni obveznik mora od Porezne uprave zatražiti odobrenje za držanje poreznog skladišta za sva ona dobra koja nisu dobra koja podliježu trošarinama ili posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića (primjerice igračke, slastice, parfemi, satovi, suveniri itd.), ukoliko želi da se na njega primjenjuju odredbe čl. 53. Zakona, odnosno ukoliko su ta dobra namijenjena trgovinama oslobođenima PDV-a koje se nalaze u zračnoj luci.
      2. Može li porezni obveznik dobra sa carinskog skladišta ocariniti te smjestiti u porezno, odnosno trošarinsko skladište bez obračuna PDV-a?
      Odredbama čl. 51. st. 1. i 2. Zakona propisano je da su plaćanja PDV-a oslobođene isporuke dobara namijenjenih podnošenju carinarnici i po potrebi za privremeni smještaj, isporuke dobara koja se u skladu s carinskim propisima unose i smještaju u slobodnu zonu ili slobodno skladište, te isporuke dobara koja se u skladu s carinskim propisima stavljaju u postupak carinskog skladištenja ili postupak unutarnje proizvodnje. Plaćanja PDV-a oslobođena je isporuka dobara i obavljanje usluga na tim dobrima na mjestima navedenima u st. 1. toga članka, tako dugo dok se na njih primjenjuje postupak iz st. 1. toga članka.
      Iz navedenog proizlazi da kada se na dobrima prestane primjenjivati jedan od postupaka iz čl. 51. st. 1. Zakona na isporuku tih dobara više se ne primjenjuje oslobođenje od plaćanja PDV-a. Sukladno navedenom, porezni obveznik obvezan je platiti PDV i carinska davanja sukladno carinskim propisima kada dobra iznosi iz carinskog skladišta. Međutim, ukoliko dobra smješta u porezno skladište, a namijenjena su trgovinama iz čl. 53. t. a) Zakona, tada porezni obveznik nije obvezan obračunati i platiti PDV na takvu isporuku.
      3. Smatra li se porezno skladište posebnim prostorom, odnosno posebnim skladištem u odnosu na trošarinsko skladište?
      Odredbama čl. 118. Pravilnika propisano je da je porezno skladište jedna ili više povezanih ograđenih površina ili zatvorenih prostora koji čine označenu i fizički odvojenu cjelinu, a to mogu biti cijela zgrada, prostor u zgradi, zemljište, silos i spremnik. Poreznim skladištem u smislu Zakona za dobra koja podliježu trošarinama smatra se prostor koji je određen kao trošarinsko skladište u skladu s posebnim propisom o trošarinama. Poreznim skladištem u smislu Zakona za dobra koja podliježu posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića smatra se prostor koji je određen kao porezno skladište u skladu s propisom o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića.
      Iz navedenog proizlazi da u poreznom skladištu mogu biti smještena sva, pa tako i dobra koja podliježu trošarinama, te posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića, ako su namijenjena trgovinama iz čl. 53. t. a) Zakona. Tako se primjerice u određenom prostoru u zgradi mogu smještati sva navedena dobra, ukoliko taj prostor čini označenu i fizički odvojenu cjelinu.
      4. Mogu li se dobra koja ne podliježu trošarinama ili posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića, unositi u porezna skladišta, bez obračuna PDV-a, ako su nabavljena od poreznih obveznika iz drugih država članica Europske unije, od tuzemnih poreznih obveznika ili od poreznih obveznika iz trećih zemalja? Da li će računi dobavljača biti u navedenom slučaju oslobođeni PDV-a
      Odredbama čl. 53. Zakona propisano je da je plaćanja PDV-a oslobođen uvoz i isporuka dobara ako su ta dobra namijenjena trgovinama oslobođenima PDV-a koje se nalaze u zračnoj ili pomorskoj luci, za isporuku dobara koja se iznose u osobnoj prtljazi putnika koji putuju zrakoplovima ili morem na treća područja ili u treće zemlje, ako je takva isporuka oslobođena PDV-a na temelju čl. 45. st. 1. t. 2. Zakona. Oslobođenje se primjenjuje i ako su dobra namijenjena poreznim obveznicima za isporuku putnicima u zrakoplovima ili brodovima tijekom leta ili plovidbe morem pod uvjetom da se mjesto završetka prijevoza nalazi izvan Europske unije, te u okviru diplomatskih i konzularnih sporazuma, tijelima Europske unije i međunarodnim organizacijama i slično.
      Sukladno odredbama čl. 54. Zakona navedeno oslobođenje se primjenjuje na stjecanje dobara u tuzemstvu pod istim uvjetima koji su propisani za isporuke dobara u tuzemstvu.
Sukladno navedenom, PDV-a je oslobođen uvoz i isporuka dobara trgovinama koje su oslobođene PDV-a kada se isporučuju putnicima koji ta dobra iznose u osobnoj prtljazi i koji putuju zrakoplovima ili morem u treće zemlje ili na treća područja.
      Ako putnici koji putuju zrakoplovima ili morem koji ta dobra iznose u osobnoj prtljazi i putuju u drugo mjesto u Republici Hrvatskoj ili u drugu državu članicu Europske unije dolazi do redovne isporuke koja podliježe plaćanju PDV-a sukladno članku 4. Zakona kojim je propisano da je predmet oporezivanja PDV-om isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.
      Stoga plaćanja PDV-a može biti oslobođeno stjecanje, uvoz ili isporuka dobara u trgovinama koje se nalaze u zračnoj ili pomorskoj luci u slučaju da je poznato da su dobra prodana kupcima koji odlaze u treće zemlje ili na treća područja.
      Roba koja će se unijeti u skladište bit će oporezivana PDV-om ovisno tko je prodavatelj. Ako tuzemni porezni obveznik stječe dobra od poreznog obveznika iz druge države članice tada je načelno stjecanje dobara oporezivo PDV-om sukladno čl. 2. Zakona, obzirom da će isporuka tih dobara koju porezni obveznik iz druge države članice zaračuna tuzemnom poreznom obvezniku biti oslobođena PDV-a.
      Tuzemni porezni obveznik neće obračunati PDV na stjecanje dobara koja prodaje putniku koji putuje u treću zemlju ili treće područje. U protivnom je obvezan obračunati PDV na stjecanje dobara, međutim ima pravo na odbitak pretporeza u skladu s odredbama čl. 57. Zakona te je za njega ta nabava neutralna u poreznom smislu.
      Ako porezni obveznik dobra nabavlja od drugog poreznog obveznika u tuzemstvu kao dobra u okviru komisijskog posla tada tek po prodaji dobara kupcu nastaje porezna obveza u oba prometa, odnosno ako su dobra prodana kupcu koji putuje u Europsku uniju nastaje porezna obveza i za komitenta i za komisionara, a ako su dobra prodana kupcu koji putuje u treću zemlju ili treće područje tada su PDV-a oslobođena oba prometa.
      Ako se dobra uvoze iz trećih zemalja takva dobra smjestiti će se u carinska skladišta bez plaćanja PDV-a do prodaje konačnom kupcu ovisno o njegovom odredištu putovanja.
      5. Da li se na prodaju dobara u trgovinama iz čl. 53. t. a) Zakona putnicima koji putuju u drugu državu članicu ili u drugo mjesto u Republici Hrvatskoj obračunava PDV, odnosno kada se prodaju putnicima koji putuju u treće zemlje oslobađa PDV-a?
      Odredbama čl. 53. t. b) Zakona propisano je da je plaćanja PDV-a oslobođen uvoz i isporuka svih dobara koja se smještaju u porezno skladište ako su dobra namijenjena trgovinama oslobođenima PDV-a koje se nalaze u zračnoj ili pomorskoj luci, za isporuku dobara koja se iznose u osobnoj prtljazi putnika koji putuju zrakoplovima ili morem na treća područja ili u treće zemlje, ako je takva isporuka oslobođena PDV-a na temelju čl. 45. st. 1. t. 2. Zakona.
      Iz navedenog proizlazi da porezni obveznik prilikom prodaje dobara u trgovinama iz čl. 53. t. a) Zakona putnicima koji putuju u drugu državu članicu ili u drugo mjesto u Republici Hrvatskoj obračunava PDV, dok isporuku dobara putnicima koji putuju u treće zemlje oslobađa PDV-a.
     

Povratak na mišljenja