Porezna olakšica za reinvestiranu dobit – društvo za posredovanje u osiguranju

     Primili smo upit društva koje obavlja djelatnost posredovana u osiguranju i reosiguranju u svezi primjene porezne olakšice za reinvestiranu dobit. U upitu je postavljeno pitanje, da li društvo koje obavlja djelatnost posredovanja u osiguranju i reosiguranju može iskazati umanjenje osnovice poreza na dobit za reinvestiranu dobit. Temeljem navedenoga u nastavku dostavljamo odgovor.
      
      U skladu s čl. 5. st. 1. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10. i 22/12.), porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona.
      
      Prema čl. 6. st. 1. t. 6. Zakona o porezu na dobit, porezna osnovica smanjuje se za reinvestiranu dobit, osim ako nije ostvarena iz bankarskog odnosno financijskog nebankarskog sektora. Člankom 6. st. 5. toga Zakona propisano je da se reinvestiranom dobiti smatra ostvarena dobit poreznog razdoblja kojom se u svrhe investiranja i razvoja povećava temeljni kapital sukladno posebnim propisima.
      
      Članak 6. st. 7. Zakona o porezu na dobit propisuje da se pravo na smanjenje osnovice poreza na dobit iz st. 1. t. 6. navedenog članka Zakona neće primijeniti ako je razvidno da je povećanje temeljnog kapitala društva izvršeno s ciljem utaje poreza ili izbjegavanja plaćanja poreza.
      
      Članak 12.a Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05., 133/07., 156/08., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12. i 146/12.) detaljnije propisuje postupak i način korištenja porezne olakšice za reinvestiranu dobit. Sukladno stavku 1. navedenog članka Pravilnika, umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit, prema čl. 6. st. 1. t. 6. i stavku 5. Zakona o porezu na dobit, mogu ostvariti porezni obveznici koji su u poreznom razdoblju ostvarili dobit prije uvećanja i umanjenja prema čl. 5. st. 1. Zakona, pod uvjetima:
1. da je dobit ili dio dobiti poreznog razdoblja za koje se podnosi prijava poreza na dobit
uporabljena za povećanje temeljnog kapitala, i
      2. da je u sudskom registru, sukladno posebnim propisima, upisano povećanje temeljnog
kapitala u visini reinvestirane dobiti, i
      3. da dobit nije ostvarena u bankarskom odnosno financijskom nebankarskom sektoru.
      
      Posebni propisi iz članka 6. stavka 5. Zakona o porezu na dobit i čl. 12.a st. 1. Pravilnika pretpostavljaju primjenu Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 152/11. – pročišćeni tekst i 111/12.), posebice odredbe o uvjetima za isplatu dobiti, promjenama u temeljnom kapitalu uz druge postupke koje nalaže Trgovački sud.
      
      Sukladno čl. 12.a st. 6. Pravilnika, bankarski odnosno financijski nebankarski sektor obuhvaća porezne obveznike koji su osnovani u skladu s posebnim propisima i koji su od nadležnih tijela dobili odobrenje za pružanje bankovnih i/ili financijskih usluga, kao što su: kreditne institucije, financijske institucije, kreditne unije, investicijska društva, društva za osiguranje i reosiguranje, leasing društva, institucije za platni promet i institucije za elektronički novac.
      
      Slijedom navedenoga, Zakon o porezu na dobit propisuje da pravo na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit ne mogu koristiti porezni obveznici čija je dobit ostvarena u bankarskom odnosno financijskom nebankarskom sektoru. Pravilnik o porezu na dobit navodi samo neke od poreznih obveznika na koje se takva porezna olakšica ne može primijeniti, kao što su kreditne institucije, financijske institucije, kreditne unije, investicijska društva, društva za osiguranje i reosiguranje, leasing društva, institucije za platni promet i institucije za elektronički novac. Obzirom da se dobit koju ostvaruju društva koja obavljaju djelatnost osiguranja i reosiguranja u smislu Zakona o porezu na dobit ne može reinvestirati, odnosno izuzeti od oporezivanja, smatra se da i društva koja obavljaju posredovanje u osiguranju i reosiguranju obavljaju djelatnost iz financijskog nebankarskog sektora te stoga ne mogu koristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit.
      
      Nadalje, prilikom utvrđivanja prava na korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit uz mogućnost primjene čl. 6. st. 7. Zakona o porezu na dobit, uzeti će se u obzir djelatnost koju porezni obveznik stvarno obavlja, odnosno od koje stječe prihode ili dobit. Naime, u praksi su česti slučajevi da porezni obveznik obavlja jednu od više djelatnosti za koje je dobio odobrenje za rad ili je iste registrirao na Trgovačkom sudu. Stoga će se poreznim obveznicima koji možebitno obavljaju djelatnost iz područja bankarskog i financijskog nebankarskog sektora uskratiti pravo na korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobiti iako nisu osnovani ili registrirani kao neko od društava navedenih u čl. 12.a st. 6. Pravilnika o porezu na dobit. Međutim pravo na umanjenje porezne osnovice za reinvestiranu dobit priznati će se poreznim obveznicima koji su registrirani ili osnovani radi obavljanja djelatnosti iz područja bankarskog i financijskog nebankarskog sektora ako se utvrdi da stvarno ostvaruju prihode odnosno dobit obavljanjem djelatnosti od koje je moguće ostvariti pravo na korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit.

Povratak na mišljenja