Primili smo upit poreznog obveznika u svezi oslobođenja od plaćanja poreza po odbitku pri isplati dividendi tijekom 2017. godine. U konkretnom slučaju postavljeno je pitanje primjene članka 31.e Zakona o porezu na dobit, ukoliko je tijekom listopada 2016. godine došlo, zbog statusnih promjena unutar grupe, do promjene imatelja udjela u kapitalu. Prema navodima iz upita, uzima se u obzir mogućnost da skupština društva A, u travnju 2017. godine, donese odluku o isplati dobiti matičnom društvu ABC koji drži više od 10% (84%) udjela u kapitalu. Međutim, prema navodima iz upita društvo ABC drži te udjele od listopada 2016. godine, a steklo ih je slijedom reorganizacije grupe od društva AB. Nadalje, u upitu se navodi kako je do reorganizacije poslovanja grupe, društvo AB bilo u 99,96% vlasništvu društva ABC. Stoga se uzimajući u obzir činjenicu kako je i prije listopada 2016. godine društvo ABC bilo u posrednom vlasništvu udjela u kapitalu društva A, postavlja pitanje može li se smatrati da društvo ABC ispunjava uvjete iz članka 31.e Zakona o porezu na dobit ili je za neoporezivu isplatu dobiti potrebno odgoditi isplatu do ispunjenja uvjeta, odnosno držanja udjela u kapitalu u neprekidnom razdoblju od 24 mjeseca. Temeljem navedenoga u nastavku dostavljamo odgovor.
Prema članku 31.e stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16 i 115/16; dalje u tekstu: Zakon) porez po odbitku na dividende i udjele u dobiti iz članka 31. stavka 4. i 7. toga Zakona, ne plaća se kada se dividende i udjeli u dobiti isplaćuju društvu koje ima jedan od oblika na koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za matična društva i povezana društva iz različitih država članica EU, ako:
1. primatelj dividende ili udjela u dobiti ima najmanje 10% udjela u kapitalu društva koje isplaćuje dividendu ili udio u dobiti,
2. ako najniži postotak udjela iz točke 1. toga stavka ima u neprekidnom razdoblju od 24 mjeseca.
Kada je riječ o isplati dividendi i udjela u dobiti uz primjenu članka 31.e Zakona, potrebno je obratiti pozornost na odredbe članka 5.a Zakona, prema kojemu prava propisana odredbama toga Zakona, koja se osobito odnose na umanjenje porezne osnovice, izuzeća, oslobođenja od plaćanja poreza i poreza po odbitku ili umanjenje porezne obveze, porezni obveznik neće moći koristiti za aranžmane ili niz aranžmana ako se utvrdi da ih je porezni obveznik osnovao radi ostvarivanja, kao glavne svrhe ili jedne od glavnih svrha, navedenih pogodnosti, te kao takvi, s obzirom na sve relevantne činjenice i okolnosti, nisu autentični. U smislu stavka 1. toga članka, aranžman predstavlja bilo koju poslovnu transakciju, aktivnost, shemu, sporazum, obvezu ili događaj, a može se sastojati od više mjera ili dijelova. Aranžman ili niz aranžmana smatraju se neautentičnima u mjeri u kojoj nisu osnovani radi valjanih komercijalnih razloga koji odražavaju gospodarsku stvarnost, odnosno ako su osnovani radi utaje ili izbjegavanja poreza.
Nadalje, prema članku 51.b stavku 1. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine broj 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 137/15 i 1/17) porezni obveznik koji porez po odbitku, po osnovi dividendi i udjela u dobiti, ne plaća sukladno članku 31.e Zakona o porezu na dobit, obvezan je Poreznoj upravi u roku od 15 dana, za svaku isplatu posebno, dostaviti:
1. dokaz o rezidentnosti primatelja za porezne svrhe u trenutku isplate,
2. dokaz o minimalnom izravnom udjelu iz članka 31.e stavka 1. točke 1. Zakona o porezu na dobit i razdoblju trajanja uvjeta iz članka 31.e stavka 1. točke 2. toga Zakona u trenutku isplate,
3. dokaz o ispunjavanju uvjeta iz članka 31.e stavka 2. točke 1. Zakona o porezu na dobit u trenutku isplate.
Slijedom navedenoga, ukoliko pri isplati dividendi nisu ispunjeni uvjeti navedeni u članku 31.e Zakona i članka 51.b Pravilnika o porezu na dobit koji se odnose na držanje minimalnog izravnog udjela u kapitalu od 10% u neprekidnom razdoblju od 24 mjeseca, isplate dividendi se oporezuje porezom po odbitku pri čemu porezni obveznik može uzeti u obzir i odredbe ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Stoga je u konkretnom slučaju za primjenu članka 31.e Zakona potrebno isplatu dividendi matičnom društvu odgoditi do ispunjenja uvjeta koji se odnose na držanje potrebnog izravnog udjela u kapitalu u neprekidnom razdoblju od 24 mjeseca obzirom da u ovom trenutku taj uvjet nije zadovoljen, neovisno o isplati dobiti ostalim dioničarima društva. Dakle, tek nakon proteka propisanog roka, isplata dividendi bi se mogla izvršiti neoporezivo, ali uz uvjet da nije riječ o neautentičnom aranžmanu iz članka 5.a Zakona.
Nadalje, u konkretnom slučaju napominjemo da je odredba članka 31.e stavka 1. točke 2. Zakona preuzeta kao opcija iz članka 3. stavka 2. točke b) Direktive Vijeća 2011/96/EU od 30. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica (preinaka) (SL L 345/8, 29. 12. 2011.) koja je naknadno mijenjana dva puta i to Direktivom Vijeća 2014/86/EU od 8. srpnja 2014. i Direktivom Vijeća (EU) 2015/121 od 27. siječnja 2015. Obzirom da se izmjene navedene Direktive odnose na prepoznavanje hibridne neusklađenosti i neautentičnih aranžmana, moguće je da bi navedena isplata i u ovom trenutku bila sa pravnog stajališta Europske unije, uz preuzimanje obveza iz mogućeg obvezujućeg mišljenja prema članku 10. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16) neoporeziva. Međutim, za donošenje obvezujućeg mišljenja, u konkretnom slučaju, bilo bi potrebno komunicirati i određene službe Europske komisije, pri čemu u ovom trenutku ne možemo utvrditi ishod, odnosno je li moguće neovisno o odredbama Zakona, ukoliko su ispunjeni drugi uvjeti, ne primijeniti opciju iz Direktive Vijeća 2011/96/EU koja je prenesena u Zakon.
