Tumačenje o obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina u slučaju stjecanja nekretnine temeljem sudske odluke.
Porezni obveznik je vlasnik obiteljske kuće koju je osobno sagradio pred više od 50 godina i to na temeljima kuće svojih roditelja, koja je u posjedu njegove obitelji više od 70 godina. U postupku legalizacije je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama vlasništvo evidentirano na susjeda budući su susjedov otac i djed poreznog obveznika istog imena i prezimena, kao i iste adrese, samo različitog kućnog broja. Iza djeda kao niti iza oca nema rješenja o nasljeđivanju iz kojeg bi bilo razvidan put stjecanja nekretnine do poreznog obveznika već se raspolaže građevinskog dozvolom i povijesnim izvodom iz katastra. Slijedom svega navedenog, porezni obveznik može sudskim putem zatražiti stjecanje nekretnine na svoje ime. Kako je riječ o pogrešnom prijepisu treće osobe, postavlja se pitanje bi li postojala obveza plaćanja poreza na promet nekretnina kada bi u sudskoj presudi bilo navedeno da je tužitelj vlasnik nekretnina te da ih je stekao nasljeđivanjem ili je potrebno provesti drugačije radnje.
Prema odredbama čl. 4. Zakona o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97., 153/02. i 22/11. – dalje: Zakon) predmet oporezivanja je promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) u Republici Hrvatskoj, pa tako i stjecanje temeljem odluke suda.
Ako se nekretnina stječe na temelju odluke suda, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke. Međutim svaka sudska odluka ne podliježe nužno obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina. Presuda suda kojom se tužitelj utvrđuje kao vlasnik, koja je deklaratorne naravi, znači da se nekretnina ne stječe na temelju te odluke suda, već presuda suda samo priznaje da vlasništvo postoji, a koje je stečeno nekim ranijim prometom o kojemu nema isprave o stjecanju. Stoga će se prilikom utvrđivanja poreza na promet nekretnina, u skladu sa sadržajem odluke, utvrditi stvarni način stjecanja, koji će potom uputiti na mogućnost oslobođenja od obveze plaćanja poreza na promet nekretnina ili pak obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina.
O pitanju postupka koji je potrebno provesti da bi se steklo vlasništvo predmetnih nekretnina Ministarstvo financija, Porezna uprava se ne može očitovati budući isto prelazi opseg njenog djelokruga.
Nadalje, porezni obveznik raspolaže građevinskom dozvolom kojom dokazuje vlastitu izgradnju predmetne kuće i to na temeljima kuće svojih roditelja. Ovdje nije razjašnjeno pitanje bi li porezni obveznik naslijedio samo zemljište ili i kuću svojih predaka. Ako je nekretnina izgrađena u vlastitom aranžmanu tada nema prometa nekretnina, te nema niti obveze plaćanja poreza na promet nekretnina. Međutim ako je predmet stjecanja neka ranija nekretnina na kojoj je izgrađena predmetna nekretnina, tada isto podliježe obvezi plaćanja poreza. Osoba koja je gradila građevinu na tuđem zemljištu, plaća samo porez na promet nekretnina na tržišnu vrijednost tog zemljišta nakon što stekne to zemljište.
Slijedom navedenog, tek uvidom u pravomoćnu sudsku presudu moći će se dati odgovor postoji li obveza plaćanja poreza na promet nekretnina nakon što se utvrdi način na koji je nekretnina stečena, kao i što je predmet stjecanja.
