Zaprimili smo predstavku gospodina D. Š. u kojoj je navedeno da važeći Zakon o porezu na promet nekretnina propisuje da prvi nasljedni red ne podliježe porezu na promet nekretnina te da osoba koje sudskim putem dokažu vlasništvo ne plaćanju porez na promet nekretnina.
Prema odredbama članka 4. Zakona o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97., 153/02. i 22/11. – u daljnjem tekstu: Zakon) predmet oporezivanja je promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) u Republici Hrvatskoj.
Stjecanjem nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dospjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.
Odredbama članka 6. i 7. Zakona propisano je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine. Obveznik poreza na promet nekretnina pri zamjeni nekretnina je svaki sudionik u zamjeni i to za vrijednost nekretnine koju stječe. Ako se stječe idealni dio nekretnine, obveznik poreza na promet nekretnina je svaki stjecatelj posebno. Obveznik poreza na promet nekretnina pri nasljeđivanju je nasljednik ili zapisovnik. Ako se nasljednik tijekom ostavinske rasprave odrekne nasljedstva ili ga ustupi drugome sunasljedniku, ne plaća se porez po ovome Zakonu na odricanje, odnosno ustupanje nasljedstva. Obveznik poreza na promet nekretnina pri darovanju ili drugom stjecanju nekretnina bez naknade je daroprimatelj ili druga osoba koja je stekla nekretninu bez naknade.
Odredbama članka 11. Zakona propisana su opća oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina. Prema odredbama navedenoga članka Zakona porez na promet nekretnina ne plaćaju:
1. Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republike Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zaklade i fundacije i sve pravne osobe čiji je jedini osnivač Republike Hrvatska, Crveni križ i slične humanitarne udruge osnovane na temelju posebnih propisa,
2. diplomatska ili konzularna predstavništva strane države pod uvjetom uzajamnosti i međunarodne organizacije za koje je međunarodnim ugovorom dogovoreno oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina,
3. osobe koje stječu nekretnine u postupka vraćanja oduzete imovine i komasacije nekretnina,
4. prognanici i izbjeglice koji stječu nekretnine zamjenom svojih nekretnina u inozemstvu,
5. građani koji kupuju stambenu zgradu ili stan (uključujući i zemljište), na kojem su imali stanarsko pravo ili uz suglasnost nositelja stanarskog prava prema propisima kojima se uređuje prodaja stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Isto vrijedi i za zaštićene najmoprimce koji kupuju stambenu zgradu ili stan u kojem stanuju na temelju ugovora o najmu,
6. osobe koje stječu nekretnine u skladu s propisima kojima se uređuje pretvorba društvenog vlasništva u druge oblike vlasništva,
7. bračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji u odnosu na primatelja uzdržavanja stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju,
8. osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili pri diobi zajedničkog vlasništva na nekretnini stječu posebne dijelove te nekretnine pri pemu omjer stečenog posebnog dijela odgovara omjeru idealnog suvlasničkog dijela na toj cijeloj nekretnini prije razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.
Odredbama članka 13. propisana su porezna oslobođenja pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknada. Porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnine bez naknade, ne plaćaju, među ostalima, bračni drug, potomci i preci te posvojenici ili posvojitelji koji su u odnosu na umrlog ili ostavitelja.
Slijedom navedenoga, važećim Zakonom o porezu na promet nekretnina propisani su predmet oporezivanja, porezni obveznik i porezna oslobođenja.
Prema članku 4. Zakona, predmetom oporezivanja smatra se, među ostalima, stjecanje dospjelošću i stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela. Prema pravnim stajalištima izraženim u presudama Upravnog suda, kod dospjelosti pravo vlasništva se stječe samom činjenicom nastanka pravne osnove pa je presuda suda kojom se tužitelj utvrđuje kao vlasnik na temelju dospjelosti deklaratorne naravi jer tom presudom nije konstituirano nikakvo novo niti veće pravo koje on ranije nije imao. Ako je presuda suda deklaratorne naravi, znači da se nekretnina ne stječe na temelju te sudske odluke, već sudska presuda samo priznaje da vlasništvo postoji, a koje je stečeno nekim ranijim prometom o kojemu nema isprave.
Dakle, kod stjecanja dospjelošću ne radi se o stjecanju na temelju sudske odluke koja je konstitutivne naravi.
Temeljem članka 14. Zakona kod stjecanja dospjelošću porezne obveze preza na promet nekretnina nastaje u trenutku pravomoćnosti odluke o stjecanju dospjelošću.
Međutim, prilikom utvrđivanja poreza na promet nekretnina utvrđuje se, u skladu sa sadržajem odluke, stvarni način stjecanja nekretnine koji može upućivati i na nasljeđivanja, darovanja i druga stjecanja bez naknade u prvom nasljednom redu na koja se primjenjuju odredbe članka 13. Zakona o oslobođenju od plaćanja poreza na promet nekretnina.
