Primili smo upit poreznog obveznika P. D. iz Z., u kojem navodi da posjeduje kuću za odmor, na kojoj nisu izvršeni završni radovi na jednoj etaži kuće. Budući da mu je rješenjem utvrđen porez na kuću za odmor za ukupnu površinu kuće, traži pojašnjenje pojma korisna površina kuće za odmor, kao osnovice za utvrđivanje poreza na kuće za odmor.
Člankom 35. stavak 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Nar. nov., br. 117/93., 33/00., 73/00., 59/01., 107/01., 117/01., 150/02., 147/03., 132/06. i 26/07.) propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe vlasnici kuća za odmor. Kućom za odmor smatra se svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.
Člankom 36. stavak 1. istog Zakona propisano je da se porez na kuće za odmor plaća od 5,00 do 15,00 kuna po jednom četvornom metru korisne površine kuće za odmor.
Prema odredbi članka 74. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06. i 141/06.), korisna površina je ukupna podna površina stana ili druge samostalne prostorije, umanjena za širinu zidova koji je prekidaju.
Shodno navedenom, porez na kuće za odmor utvrđuje se po četvornom metru korisne površine kuće za odmor. Odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je tumačenje i izračunavanje korisne površine stana ili druge samostalne prostorije. Nadalje, jedinice lokalne samouprave mogu svojim odlukama o gradskim i općinskim porezima, kojim određuju uvođenje porez na kuće za odmor, propisati i način utvrđivanja korisne površine kuće za odmor. Ujedno napominjemo da se kućom za odmor, prema citiranim odredbama Zakona, smatra svaka zgrada koja je dovršena toliko da se može koristiti povremeno ili sezonski, što minimalno podrazumijeva daje na objektu postavljena vanjska stolarija te postojanje sanitarnog čvora.
