Poduzeće C-I. 95 d.o.o., u svom dopisu navodi da je porezna obveznica nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (u daljnjem tekstu: OPG), te je obveznik poreza na dohodak i poreza na dodanu vrijednost. Obzirom da je nositelj OPG-a u radnom odnosu, poljoprivrednu djelatnost obavlja suprug koji je umirovljenik. Tijekom rujna 2007. godine kupljen je automobil (kombinirano vozilo), te je ostvareno pravo na odbitak pretporeza, a automobil je upisan u popis dugotrajne imovine. Porezna obveznica ima prebivalište u Kutini, a zemlja koju obrađuje dijelom je u njenom vlasništvu, a dijelom u vlasništvu supruga te se nalazi na području Bjelovarsko-bilogorske županije. U vezi navedenog postavljaju pitanja:
1. Je li fizička osoba kao obveznica poreza na dohodak i poreza na dodanu vrijednost po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva, obvezna zaključiti ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta na kojemu obavlja tu djelatnost i to sa suprugom, a zbog činjenice da su kao supružnici oboje u vlasništvu dijela toga zemljišta.
2. Mogu li se i pod kojim uvjetima priznati troškovi korištenja osobnog automobila, ako ga koristi suprug za obavljanje poljoprivredne djelatnosti odnosno odlaska do zemljišta, iako nije zaposlen u OPG-u.
3. Koliki je broj mjeseci poreznog razdoblja za koje porezni obveznik može obračunati amortizaciju za kombajn koji je zbog prirode posla u stvarnoj funkciji oko dva mjeseca godišnje.
1. Člankom 24. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04.), i člankom 29. stavak 1. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06. i 68/07), propisano je da se u popis dugotrajne imovine (Obrazac DI) unose stvari i prava ako su njihove nabavne cijene odnosno troškovi proizvodnje (nabavna vrijednost) veći od 2.000,00 kuna i ako je njihov vijek trajanja dulji od godine dana.
Osim navedenih uvjeta, odredbama toga članka propisa o porezu na dohodak nije propisano da je za unašanje stvari koje se smatraju dugotrajnom imovinom u evidenciju propisanu za samostalne djelatnosti iz članka 18. Zakona o porezu na dohodak, dodatni uvjet da moraju biti u vlasništvu poreznog obveznika.
2. Poslovni izdaci su prema članku 21. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak svi odljevi dobara poreznog obveznika tijekom poreznog razdoblja radi stjecanja, osiguranja i očuvanja poslovnih primitaka. U poslovne izdatke poreznih obveznika koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona ulaze oni izdaci koji su izravno vezani za obavljanje djelatnosti.
Odredbom članka 22. stavak 1. točka 5. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se pri utvrđivanju dohotka od samostalne djelatnosti ne odbija 30% izdataka u svezi s vlastitim ili unajmljenim osobnim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se po osnovi korištenja tih sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća ili drugi dohodak.
Člankom 24. Zakona o porezu na dohodak, propisano je da se u popis dugotrajne imovine unose stvari i prava, ako su njihove nabavne cijene, odnosno troškovi proizvodnje (nabavna vrijednost) veći od 2.000,00 kuna i ako je njihov vijek trajanja dulji od godinu dana. Popis dugotrajne imovine služi za utvrđivanje otpisa (amortizacije) dugotrajne imovine.
Porez na dodanu vrijednost plaća se prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 2c. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. do 76/07.), na vlastitu potrošnju kao što je stvaranje rashoda po osnovi korištenja osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz koji se ne mogu odbiti pri oporezivanju dohotka odnosno dobiti.
Člankom 26. stavak 1. točka 2. i stavak 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 60/96. do 79/07.), propisano je da se porez na dodanu vrijednost plaća na 30% izdataka u svezi s osobnim automobilom i drugim sredstvima za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba.
Prema tome, porezni obveznik obvezan je za nabavljeno osobno vozilo koje koristi za obavljanje djelatnosti u poslovne izdatke knjižiti 70% izdataka u svezi s vlastitim ili unajmljenim osobnim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz, što proizlazi iz članka 22. stavak 1. točka 5. Zakona o porezu na dohodak, a preostalih 30% troškova ne umanjuje osnovicu poreza na dohodak te sukladno članku 2. stavak 1. točka 2c. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, odnosno članka 26. stavak 1. točka 2. i stavak 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost podliježe obračunu poreza na dodanu vrijednost na vlastitu potrošnju za korištenje osobnog automobila.
3. Člankom 24. stavak 4. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se nabavna vrijednost dobara dugotrajne imovine koja su unesena u popis dugotrajne imovine, otpisuje u skladu sa Zakonom o porezu na dobit.
Odredbama članka 12. stavci 1., 2., 6. i 7. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05. i 57/06.), propisano je da se amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine priznaje kao rashod odnosno kao izdatak pri utvrđivanju dohotka od samostalne djelatnosti u svoti obračunanoj na trošak nabave po linearnoj metodi, uz pojedinačni obračun, primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. istoga članka toga Zakona, a za mehanizaciju po stopi od 25% godišnje (vijek trajanja je 4 godine). Godišnje amortizacijske stope mogu se i podvostručiti, što u predmetnom slučaju znači da se izdatak amortizacije za poljoprivrednu amortizaciju može utvrditi i primjenom porezne stope od 50% godišnje. Ako porezni obveznik obračunava amortizaciju u svoti nižoj od porezno dopustive, tako obračunana amortizacija smatra se i porezno priznatim rashodom odnosno izdatkom.
Člankom 22. stavak 5. Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05.) propisano je da se ne priznaju troškovi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja djelatnost.
Prema tome porezni obveznik koji koristi kombajn (sezonski) u obavljanju djelatnosti poljoprivrede i šumarstva od koje je obveznik poreza na dohodak, izdatak otpisa (amortizacije) toga dobra može obračunati po stopi 50 ili 25% godišnje ili nekoj nižoj stopi i kao takav iskazati u propisanim poslovnim knjigama (popisu dugotrajne imovine i knjizi primitaka i izdataka).
