Društvo KPMG savjetovanje d.o.o., obratilo nam se u vezi poreznog tretmana usluga popravaka u jamstvenom roku. Naime, u upitu se navodi da je odgovorom Središnjeg ureda Porezne uprave KLASA: 410-19/01-01/459 od 21. studenoga 2001. godine što je dano njihovom klijentu rečeno da usluge popravka koje hrvatski distributer pruža kupcima u tuzemstvu u jamstvenom roku, kao niti nadoknada troškova distributeru u jamstvenom roku nisu predmet oporezivanja porezom na dodanu vrijednost u tuzemstvu, međutim odgovorom KLASA: 410-19/10-01/269 od 3. prosinca 2010. godine rečeno je da je nadoknada troškova obračunata inozemnim dobavljačima predmet oporezivanja porezom na dodanu vrijednost. Obzirom da su navedeni odgovori rezultirali dvojbama o poreznom tretmanu usluga popravka u jamstvenom roku, postavljeno je pitanje o primjeni navedenih odgovora.
U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.
Porez na dodanu vrijednost plaća se prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. od 47/95. do 94/09., u daljnjem tekstu: Zakon), na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnošću.
Ako isporučitelj u jamstvenom roku zamijeni isporučeno dobro drugim istovrsnim dobrom, iste ili približno iste kakvoće i vrijednosti, ta isporuka nije oporeziva u smislu članka 15. stavak 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09. i 89/11.).
U slučaju da kupac od prodavatelja odnosno proizvođača zahtijeva popravak ili zamjenu stvari u jamstvenom roku, tada se isporuka odnosno zamjena rezervnih dijelova u jamstvenom roku koju obavi prodavatelj odnosno proizvođač svom kupcu ne smatra oporezivom isporukom prema članku 15. stavak 3. Pravilnika, i to se može primijeniti u odnosu između osobe koja je jamčila za isporuku i kupca.
Međutim, usluga ugradnje i ugrađeni rezervni dijelovi u jamstvenom roku koju tuzemni porezni obveznik obavi inozemnom poreznom obvezniku, smatra se isporukom obavljenom temeljem ugovornog odnosa između tuzemnog poreznog obveznika i inozemnog poreznog obveznika proizvođača, pa obavljenu isporuku u jamstvenom roku tuzemni porezni obveznik zaračunava inozemnom poreznom obvezniku proizvođaču, a od kupca ništa ne naplaćuje.
Nadalje, napominjemo ako postoji jamstvo od strane inozemnog proizvođača prema tuzemnim poreznim obveznicima, troškovi popravka u jamstvenom roku kojima tuzemni porezni obveznici terete inozemnog proizvođača ne predstavljaju isporuku iz članka 2. stavka 1. točke 1.a Zakona, već se radi o naknadi štete za popravke u jamstvenom roku.
U vezi postavljenog pitanja o primjeni navedenih odgovora Središnjeg ureda Porezne uprave napominjemo da se svaki odgovor daje temeljem specifičnog činjeničnog stanja navedenog u upitu, i načelno se može primijeniti samo u tom slučaju, dok je upitno da li neki sličan slučaj u kojem se taj odgovor želi primijeniti ima doista identično činjenično stanje.
Obzirom na navedeno napominjemo da su oba odgovora u skladu sa propisima o porezu na dodanu vrijednost, odnosno odgovor KLASA: 410-19/10-01/269 od 3. prosinca 2010. godine dan je na upit iz kojeg se nije moglo zaključiti da inozemni proizvođač jamči tuzemnim poreznim obveznicima odnosno prodavatelju ili serviseru, dok je odgovor KLASA: 410-19/01-01/459 od 21. studenoga 2001. dan u slučaju kada postoji jamstvo od strane inozemnog proizvođača prema tuzemnim poreznim obveznicima.
