Postavili ste upit o pravu i uvjetima priznavanja pretporeza za uslugu smještaja zaposlenika koji su upućeni na službeni put i za zaposlenike koji rade na terenu. U upitu se navodi da je obveznik PDV-a koji obavlja graditeljske usluge na terenu u mjestu koje je udaljeno 100 km od sjedišta društva i prebivališta zaposlenika organizirao smještaj i od dobavljača primio račun na kojem je obračunan PDV. Nadalje navodi se da obveznik PDV-a šalje svoje zaposlenike na službeni put kako bi za potrebe društva obavili određene poslove u drugom gradu koji je također udaljen 100 km od sjedišta društva i prebivališta zaposlenika te za smještaj zaposlenika od dobavljača prima račun na kojem je obračunan PDV. Navodi se da prema dostupnim informacijama Porezna uprava u mnogim slučajevima osporava pravo na pretporez poreznim obveznicima u opisanim situacijama, pri tome se pozivajući na mišljenje, KLASA: 410-19/18-02/82 od 23. ožujka 2018. u vezi priznavanja pretporeza za troškove prehrane i smještaja sezonskih zaposlenika iako se u tom mišljenju ne objašnjava pravo na odbitak pretporeza koji je povezan s radom zaposlenika na terenu niti smještajem zaposlenika koji su upućeni na službeni put. S tim u vezi postavljeno je pitanje može li obveznik za smještaj svojih zaposlenika koji rade na terenu kao i za smještaj zaposlenika koji su upućeni na službeni put koristiti pretporez iz računa dobavljača koji su im zaračunali smještaj.
Na postavljeni upit odgovaramo u nastavku.
Predmet oporezivanja PDV-om je u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkama 1. i 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22 i 33/23, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.
Isporukom dobara uz naknadu smatra se prema članku 7. stavku 3. Zakona o PDV-u korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika, ako raspolažu njima bez naknade ili ih općenito koriste u druge svrhe osim za potrebe obavljanja djelatnosti poreznog obveznika, a za ta je dobra ili njihove dijelove u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez.
Obavljanje usluga uz naknadu u skladu s člankom 8. stavkom 3. točkama a) i b) Zakona o PDV-u smatra se korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti, za koja je u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez te obavljanje usluga bez naknade od strane poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti.
Prema članku 58. stavku 1. Zakona o PDV-u porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobava ili usluga koje su mu drugi porezni obveznici obaviti za potrebe njegovih oporezivih transakcija pri čemu moraju biti ispunjeni propisani uvjeti za odbitak pretporeza iz članka 60. Zakona o PDV-u.
Odredbama članka 131. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17, 1/19, 1/20, 1/21, 73/21, 41/22, 133/22 i 43/23) propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhu njegove gospodarske djelatnosti. Porezni obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak pretporeza koji je zaračunan na primljene isporuke kao što su privatno motivirana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje nisu primljene u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti poreznog obveznika.
Prema tome, pružanje usluga smještaja radnika ne smatra se uslugama koje su obavljene u svrhu oporezivih transakcija poreznog obveznika, te stoga porezni obveznik nema pravo na odbitak pretporeza po ulaznim računima za obavljanje usluge smještaja za te radnike.
Međutim, ako je smještaj pružio sam poslodavac u okviru svoje djelatnosti tada se obavljanje tih usluga smatra obavljanjem usluga uz naknadu u smislu članka 8. stavka 3. Zakona o PDV-u, pri čemu je porezna osnovica ukupni trošak obavljanja tih usluga. O navedenom smo se očitovali odgovorom, KLASA: 410-19/18-02/169, UR.BROJ: 513-07-21-01/18-02 od 20. srpnja 2018.
O pravu na odbitka pretporeza glede troškova službenih putovanja Sud Europske unije donio je presudu C-124/12 od 18. srpnja 2013. prema kojoj: „Članak 168. točka (a) i članak 176. stavak 2. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da im je protivno nacionalno zakonodavstvo na temelju kojeg porezni obveznik koji snosi troškove usluga prijevoza, radne odjeće, zaštitne opreme i službenih putovanja osoba koje za njega rade nema pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost koji se odnosi na te troškove jer mu je navedene osobe na raspolaganje stavio drugi subjekt pa se stoga one u smislu tog zakonodavstva ne mogu smatrati članovima osoblja poreznog obveznika, iako se navedeni troškovi mogu smatrati izravno i trenutačno povezanima s općim troškovima koji se odnose na sve gospodarske djelatnosti tog poreznog obveznika.“
U skladu s navedenim, smatramo da porezni obveznik uz ispunjenje uvjeta propisanih člankom 60. Zakona o PDV-u ostvaruje pravo na odbitak pretporeza za smještaj radnika na službenom putu, obzirom da se radi o isporukama koje su mu obavljene za potrebe obavljanja gospodarske djelatnosti. O navedenom smo se očitovali odgovorom, KLASA: 410-01/21-01/217, UR. BROJ: 513-07-21-01/21-02 od 22. veljače 2021.
