Porezni obveznik iz dostavnog popisa obratio se s upitom u vezi prijevremenog plaćanja dobavljačima odnosno obavijesti o knjiženju. Porezni obveznik u upitu navodi da su se stupanjem na snagu Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (Nar. nov., br. 117/17.) pojavile dvojbe u vezi navedene isprave. Naime, prema navodima poreznog obveznika u praksi se pojavljuju mišljenja da je, sukladno Zakonu o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, za prijevremena plaćanja dogovorena ugovorima s dobavljačima (jedna cijena za plaćanja 30 dana i npr. pravo na sconto za plaćanja 15 dana) potrebno izdati račun odnosno da do sada korištene obavijesti o knjiženju više nisu prihvatljive. Prema navodima poreznog obveznika, Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom u praksi odnosi se na prehrambene i poljoprivredne proizvode, zbog čega bi se takvo izdavanje računa za prijevremeno plaćanje odnosilo samo na prehrambeni i poljoprivredni asortiman, dok se na neprehrambene proizvode ne bi odnosilo. Navedeno se stajalište, prema navodima poreznog obveznika, sa računovodstvenog i poreznog stajališta čini nekonzistentnim. Porezni obveznik također navodi da, istovremeno, čl. 78. st. 8. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. i 115/16., dalje u tekstu: Zakon o PDV-u) propisuje da je obavijest o knjiženju također odgovarajuća isprava te iznosi mišljenje da može zadržati sadašnji oblik dokumenta. Obzirom na navedeno, porezni obveznik zatražio je potvrdu ispravnosti svog mišljenja.
Prema odredbama čl. 78. st. 1. t. 1. i st. 7. Zakona o PDV-u svaki porezni obveznik obvezan je izdati račun za isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik. Račun koji izdaje isporučitelj i račun koji izdaje primatelj isporuke je svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava isporučena dobra i obavljene usluge, bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu.
Sukladno odredbama čl. 78. Zakona o PDV-u svaka isprava ili obavijest koja mijenja prvobitni račun i koja se izričito i nedvojbeno odnosi na njega smatra se računom.
Prema odredbama čl. 33. st. 1. i 3. Zakona o PDV-u poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga. U poreznu osnovicu uračunavaju se iznosi poreza, carina, pristojbi i sličnih davanja, osim PDV-a, te sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja koje isporučitelj dobara ili usluga zaračunava kupcu ili primatelju. U poreznu osnovicu ne ulaze sniženja cijena, odnosno popusti zbog prijevremenog plaćanja i popusti što se kupcu odobre u trenutku isporuke, kao ni iznosi koje porezni obveznik zaračuna ili primi od kupca kao povrat za izdatke koje je platio u njegovo ime i za njegov račun i koje u evidencije unosi kao prolazne stavke. Porezni obveznik mora imati dokaze o iznosu izdataka u vezi s prolaznim stavkama i ne može odbiti PDV ako je na njih obračunan.
Odredbama čl. 33. st. 7. Zakona propisano je ako se porezna osnovica promijeni naknadno zbog opoziva, različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada porezni obveznik koji je isporučio dobra ili obavio uslugu može ispraviti iznos PDV-a ako porezni obveznik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja.
Sukladno odredbama čl. 160. st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13. - 128/17., dalje u tekstu: Pravilnik o PDV-u) izdavatelj računa može ispraviti pogrešno iskazan PDV u računu o isporučenim dobrima i obavljenim uslugama ako primatelj po tom računu još nije iskoristio pravo na odbitak pretporeza. U tom slučaju, izdavatelj računa obvezan je o ispravku računa pisanim putem obavijestiti primatelja računa. Izdavanju računa u elektroničkom obliku mora biti dostavljena obavijest o storniranju toga računa u elektroničkom obliku na temelju koje će izdavatelj ispravak PDV-a proknjižiti u svom knjigovodstvu. Izdavatelju računa na papiru mora biti vraćen izvornik računa u kojemu je PDV bio pogrešno iskazan, a on ga mora pohraniti u svoju dokumentaciju i ispravak PDV-a proknjižiti u svome knjigovodstvu.
Odredbama čl. 16. st. 2. Pravilnika propisano je ako je primatelj računa iz čl. 160. st. 1. Pravilnika prije ispravka računa već odbio pretporez u svome obračunu PDV-a, ispravak iskazanog i obračunanog PDV-a može se provesti samo pod uvjetima iz čl. 33. st. 7. Zakona. Ovo se ne odnosi na ispravak računa izdanog poreznom obvezniku koji nema pravo na odbitak pretporeza ili krajnjem potrošaču. U tom slučaju obveza obračuna PDV-a može se ispraviti u razdoblju oporezivanja, u kojem je prodajna cijena ili dio prodajne cijene vraćen poreznom obvezniku koji nema pravo na odbitak pretporeza ili krajnjem potrošaču, a porezni obveznik raspolaže s odgovarajućim dokazom o povratu prodajne cijene.
Ističemo da je Republika Hrvatska u postupku pristupanja Europskoj uniji bila obvezna uskladiti svoje zakonodavstvo u području oporezivanja PDV-om s pravnom stečevinom Europske unije odnosno Direktivom Vijeća 2006/112/EZ (dalje: Direktiva). Stoga su odredbe Zakona o PDV-u u cijelosti usklađene s odredbama Direktive, slijedom čega je u hrvatski Zakon o PDV-u implementirana odredba čl. 219. Direktive o ispravku prvobitnog računa, kao i odredba čl. 90. st. 1. Direktive o ispravku porezne osnovice u slučaju sniženja cijene nakon izvršenja isporuke.
Obzirom na navedeno, nema zakonske prepreke sa stanovišta Zakona o PDV-u da se izda isprava ili obavijest kojom se mijenja prvobitni račun, ako se takva isprava ili obavijest izričito i nedvojbeno odnose na prvobitni račun. Međutim, napominjemo da je kod naknadno odobrenih popusta potrebno izvršiti ispravak porezne osnovice u skladu s naprijed navedenim odredbama Zakona i Pravilnika.
Napominjemo da je, sukladno odredbama čl. 13. Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, za provedbu istoga nadležna Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, stoga se Ministarstvo financija, Porezna uprava, ne može očitovati o odredbama toga Zakona.
