Javnu ustanovu »Športski objekti D.« iz D., (u nastavku Javna ustanova) osnovao je Grad D., a predmet poslovanja, odnosno djelatnost je rad sportskih objekata, organiziranje sajmova robe široke potrošnje gdje korisnicima naplaćuje najam štandova, organiziranje izložbi i kongresa te iznajmljivanje vlastitih nekretnina koje je Grad D. temeljem ugovora o davanju nekretnina na korištenje bez naknade ustupio u sastav Javne ustanove (sportsku dvoranu, bazen i nogometni stadion). Korisnici tih objekata su klubovi, članovi Dubrovačkog saveza športova. U svrhu plaća, dijela materijalnih rashoda i kapitalnih ulaganja grad Dubrovnik izdvaja sredstva u proračunu i doznačuje ih Javnoj ustanovi, međutim Javna ustanova nije u registru korisnika proračuna. Osim za potrebe klubova Javna ustanova objekte u svom vlasništvu iznajmljuje i za potrebe škola, rekreacije, raznih događanja i manifestacija koje naplaćuje u skladu sa ugovorima o najmu po komercijalnim cijenama. Javna ustanova je obveznik poreza na dodanu vrijednost, te vodi računovodstvo neprofitnih organizacija. Budući da obavlja djelatnosti i profitnog i neprofitnog karaktera postavljaju pitanje podjele pretporeza i kriterija za njegovu podjelu.
Prema članku 2. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. do 76/07.) porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koju poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti. Poduzetnikom se u smislu članka 2. stavak 3. Zakona smatra pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda.
Odredbom članka 20. stavak 6. Zakona i članka 104. stavak 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 60/96. do 34/08.) propisano je da ako poduzetnici koji dijelom obavljaju isporuke dobara i usluga oslobođene plaćanja poreza, a dijelom isporuke koje nisu oslobođene, imaju pravo na odbitak pretporeza u dijelu koji se odnosi na oporezive isporuke. U tom slučaju u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstvenim evidencijama treba osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive i neoporezive isporuke dobara i usluga. Iznimno, ako poduzetnik ne može u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstveno osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive odnosno neoporezive isporuke (opći troškovi – režije, dugotrajna imovina i dr.), pripadajuće iznose utvrđuje procjenom.
Člankom 117. Pravilnika propisano je ako poduzetnik koristi dobra i usluge u okviru svoje poduzetničke djelatnosti za isporuke dobara i usluge po kojima je dopušten odbitak pretporeza i za isporuke po kojima je isključen odbitak pretporeza, tada iznose pretporeza treba podijeliti na dio koji se može odbiti i na dio koji se ne može odbiti. Podjela pretporeza utvrđuje se prema stvarnoj uporabi primljenog dobra ili korištene usluge. Ako se pretporez ne može podijeliti na temelju fizičkih svojstava dobra, podjela pretporeza mora se obaviti temeljem računovodstvenih podataka. Pri tome je potrebno voditi računa da rashodi koji su pripisani ostvarenim prihodima ne stoje nužno u svezi s odbitkom pretporeza, te se stoga računovodstveni obračuni mogu koristiti samo u slučaju kada se pretporez ne može utvrditi na temelju stvarnog korištenja dobara odnosno usluga. Podjela pretporeza koja se temelji samo na odnosu oporezivih i neoporezivih isporuka nije prihvatljiva i može se upotrijebiti samo kada ne postoji niti jedno drugo mjerilo podjele pretporeza.
Prema članku 117. stavak 8. Pravilnika podjela pretporeza mora se provesti prilikom prijave poreza na dodanu vrijednost prema članku 18. stavak 1. Zakona. Radi pojednostavljenja, poduzetnik može u obračunskim razdobljima izvršiti podjelu pretporeza prema podacima iz prethodnih razdoblja ili prema očekivanim veličinama. U okviru godišnje prijave potrebno je izvršiti usklađivanje sa stvarnim podacima za kalendarsku godinu.
Stoga, ako porezni obveznik obavlja dijelom oslobođene, a dijelom oporezive isporuke tada je prema odredbi članka 20. stavak 6. Zakona i članka 117. Pravilnika obvezan podijeliti ulazni porez na dio koji se odnosi na oporezive isporuke za koje je moguć odbitak pretporeza i za oslobođene isporuke za koje nije moguć odbitak pretporeza. Ako Javna ustanova dobije račun sa obračunatim porezom na dodanu vrijednost za nabavljena dobra ili obavljene usluge (režijski troškovi i slično) što će ih upotrijebiti djelomično za neoporezivu djelatnost ali i za gospodarsku djelatnost koja podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost, pretporez treba podijeliti razmjerno uporabi nabavljenih dobara odnosno korištenju usluga u pojedinoj djelatnosti.
