Zabilježba je po svojoj osnovnoj definiciji vrlo jasan pravni institut, ali s različitim pojavnim oblicima u praksi. Spominje se u brojnim zakonima i ostalim propisima pa uvelike premašuje svoje temeljno tumačenje iz Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br., 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17., dalje: ZZK) Tako se, primjerice, pojavljuje u Ovršnom zakonu (Nar. nov., br., 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ), Zakonu o gradnji (Nar. nov., br., 153/13. i 20/17., dalje: ZG), Pomorskom zakoniku (Nar. nov., br., 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13. i 26/15., dalje: PZ) Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br., 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), Stečajnom zakonu (Nar. nov., br., 71/15. i 104/17., dalje: SZ) te raznim drugim propisima. Upravo zbog njezine široke primjene u ovom članku autorica pokušava obuhvatiti i podsjetiti na što je više moguće vrsta i praktičnih primjena zabilježbe, uz poseban osvrt na njihove pravne učinke.
1. Uvod
2. Zabilježbe uređene ZZK-om
3. Zabilježbe uređene ostalim zakonima
4. Sudska praksa
5. Zaključak