Pravo i porezi 7/2018

U lipnju 2018. godine Hrvatski je sabor donio neočekivano mali broj zakona (s obzirom na to kako je riječ o razdoblju pred ljetnu saborsku stanku), ali je donio nekoliko važnih zakona koji dalekosežno zahvaćaju razmjerno velik broj adresata.
U prvome redu riječ je o skupini zakona koji u najširemu smislu uređuju neka općedruštveno i u okvirima socijalne te demografske politike presudno važna pitanja poput doplatka za djecu, subvencioniranja stambenih kredita i društveno poticane stanogradnje. Svaki od tih zakona treba razmatrati u kontekstu društveno-političke situacije (npr. uređenje doplatka za djecu u kontekstu demografskih mjera, a subvencioniranje stambenih kredita i društveno poticanoj stanogradnji kao svojevrsnu kompenzacijsku mjeru za svojevremeno ukidanje poreznih povlastica pri stjecanju prve nekretnine). U lipnju 2018. godine donesen je određeni broj zakona iz područja gospodarstva, financijskog i kreditnog poslovanja, ali i posebna te sasvim nova pravila o tome kako se i pod kojim pretpostavkama obavlja djelatnost i pružanje usluge carinskoga zastupanja.
Druga činjenica u domaćemu zakonodavstvu koju se ne može zanemariti je donošenje Zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin. Taj je akt tipičan primjer una causa zakona, tj. zakonskoga akta koji se donosi za točno određeni konkretan slučaj, u ovome slučaju za planirani terminal za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku. Nakon zv. Lex Agrokor, ovo je drugi slučaj u razmjerno kratkome razdoblju da se u RH donosi zakon izraženih kazuističkih obilježja. Skrećemo pozornost čitatelju kako samu bit zakona čini to da ima apstraktna obilježja te da se njegova pravila primjenjuju na neodređeni broj slučajeva koji će se dogoditi u budućnosti, a koji se pod ta pravila mogu podvesti. Una causa zakon poput – ova dva hrvatska – zapravo odstupa od svih elementarnih obilježja zakona jer se njime uređuje jedan točno određeni slučaj ili se zakon donosi za jednoga konkretnog adresata. Takve pojave redovito upućuju na izrazite probleme i anomalije u pravnom i političkome poretku u kojemu se donose.
U lipnju 2018. godine donesen je paket zakona iz područja kulture i umjetnosti čiji je stručno nositelj izrade bilo Ministarstvo kulture RH, koji uređuju neka iznimno važna područja (arhive, muzeje, audiovizualne djelatnosti i dr.), ali je opći dojam kako je riječ o zakonskim rješenjima koja su čisto administrativna, često nepromišljena zbog trenutačnoga političkog oportuniteta, nadasve necjelovita, podnormirana i ishitreno donesena. Među njima se posebno ističe potpuno neprimjereno uređenje arhiva i arhivske djelatnosti koja u svemu odstupa od trendova u svim europskim zemljama te tendira ograničavanju dostupnosti arhivskoga gradiva, njegovu uništavanju i potpunoj političkoj kontroli nad njime, čime se arhivi u RH iz, u biti, uslužne djelatnosti zapravo pretvaraju u „čuvare državnih tajni“. Pretjeranost normativnih promjena možda je najbolje vidljiva glede upravnih vijeća u muzejima: isprva su se zvala upravnim vijećima, zatim muzejskim vijećima, da bi sada iznova bila prozvana upravnim vijećima. Opravdano se može postaviti pitanje: Čemu to?
U srpnju će rad Hrvatskoga sabora biti ograničen na prvih 15 dana, nakon čega slijedi stanka (ljetna) u njegovu radu koja proizlazi iz ustavnih odredaba. S obzirom na broj zakonskih prijedloga u proceduri, može se očekivati značajniji intenzitet donošenja novih zakona u nadolazećemu razdoblju, možda već i u tih 15 srpanjskih dana; ako ne tada, zasigurno u rujnu.

Zakon iz područja socijalne skrbi
Zakon iz područja stambenih odnosa
Zakon iz područja poljoprivrede
Zakon iz područja energetike
Zakon iz područja plaćanja i kreditnoga poslovanja
Zakon iz područja financiranja javnih namjena uz državnu potporu
Zakon iz područja carinskoga sustava
Zakoni iz područja kulture i umjetnosti

Pravna zaštita u postupcima javne nabave omogućava svim zainteresiranim gospodarskim subjektima korištenje žalbe kao redovitoga pravnog lijeka, čiji je cilj sprječavanje ili uklanjanje mogućih povreda prava i interesa gospodarskih subjekta. S druge strane, takva pravna zaštita ne bi smjela ugroziti javni interes, odnosno nepotrebno odlagati realizaciju javne nabave. Autorica u radu izlaže zaštitu javnog interesa u žalbenom stadiju javnonabavnih postupaka kroz relevantna načela i referentne mehanizme ustanovljene u tu svrhu. Upućuje i na potrebu preciznoga normativnog uređenja mehanizma za sprječavanje zlouporaba prava na žalbu de lege ferenda te predlaže mogući način kvalificiranja i sankcioniranja zlouporabe toga prava od strane gospodarskih subjekata.

1. Uvod
2. Pojam i značenje načela učinkovitosti i ekonomičnosti u žalbenom stadiju javnonabavnih postupaka
3. Opreka između javnog interesa i interesa gospodarskih subjekata u žalbenom stadiju javnonabavnih postupaka
4. Zaključak

Ovaj članak sadržava pogled na odgovornost Države za štetu učinjenu pogrešnim radom u obnašanju javne dužnosti, uz izlaganje dijela prakse Vrhovnog sud Republike Hrvatske i Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske.
U tom je smislu člankom naša pozornost usmjerena na drugi slučaj – odgovornost države za štetu nastalu pogrešnim (nezakonitim ili nepravilnim) radom tijela državne uprave i sudova.
Daje se sažet osvrt na to kako su u hrvatskom pravnom sustavu uređena i u sudskoj praksi realizirana pravila o odgovornosti države za štetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom javnopravnih tijela.

1. Uvodne napomene
2. Zakonske odredbe
3. Značajke instituta
4. Sudska praksa
5. Nepoduzimanje pravnog lijeka
6. Naknada štete u upravnom sporu
7. Iz upravnosudske prakse
8. Umjesto zaključka

Objavljen je novi Kolektivni ugovor za srednjoškolske ustanove koji se, osim nekih odredaba, primjenjuje od 1. svibnja 2018. godine. On je sklopljen na određeni rok, najdulje do 1. rujna 2022. godine. Kolektivni ugovor ne donosi zamjetan broj promijenjenih ili novih odredaba u odnosu na istoimeni kolektivni ugovor koji se primjenjivao do kraja travnja 2018. godine.
U članku se daje pregled nekih zanimljivih odredaba Kolektivnog ugovora koje su i dalje u primjeni te se upozorava na promjene koje donosi novi ugovor.

1. Uvod
2. Obuhvat
3. Odredbe koje i dalje se primjenjuju
4. Novosti u kolektivnom ugovoru 2018.
5. Zaključak

Autor u ovome članku razmatra odredbe novoga Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama.
Taj je Kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme do 1. ožujka 2022. godine, s time da je zadržana odredba iz staroga Kolektivnog ugovora o njegovu produženom pravnom važenju nakon isteka roka na koji je sklopljen s obzirom na u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuju sklapanje, sadržaj, prava i obveze iz radnog odnosa i u vezi s radnim odnosom te prestanak radnog odnosa s produženom primjenom od naredna tri mjeseca nakon njegova isteka kao dijelom prethodno sklopljenih ugovora o radu.

1. Prijelazno razdoblje do donošenja novoga Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama
2. Radna mjesta službenika i namještenika
3. Plaće i uvećanja plaća
4. Posebni uvjeti rada i dodatak na osnovnu plaću za rad u posebnim uvjetima
5. Zaštita zaposlenika – povoljnija norma
6. Ostala materijalna prava
7. Prekovremeni rad
8. Zasnivanje radnog odnosa
9. Zbrinjavanje viškova i manjkova zaposlenika u školama
10.   Odmori i dopusti
11.   Prestanak ugovora o radu
12.   Smanjenje radne obveze učitelja
13.   Zdravlje i sigurnost na radu
14.   Zaštita prava zaposlenika iz radnog odnosa
15.   Zaštita dostojanstva zaposlenika
16.   Prava, obveze i ovlasti sindikata i sindikalnih povjerenika i predstavnika i sindikalnih povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća

Autorica u ovome članku piše o novčanim pomoćima koje su ugovorene kolektivnim ugovorima za državne i javne službenike te namještenike – Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama te pojedinim granskim kolektivnim ugovorima, a koji se primjenjuju u nas. Uz pojedine ugovorene oblike novčanih pomoći daje se pregled mišljenja Zajedničke komisije za tumačenje i primjenu odredaba Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno Povjerenstva za tumačenje Temeljnoga kolektivnog ugovora, s osvrtom na postojeće razlike između ugovorene novčane pomoći između državnih i javnih službenika i te razlike između samih javnih službenika određenih djelatnosti.
Ovaj članak može poslužiti u praksi svima onima koji se u svom u radu susreću s primjenom navedenih kolektivnih ugovora kako bi na ispravan način primijenili njihove odredbe.

1. Uvodno
2. Državni službenici i namještenici
3. Javni službenici i namještenici

Od 7. prosinca 2017. godine na snazi je Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (Nar. nov., br. 117/17. – dalje: Zakon) kojim se utvrđuju pravila i sustav mjera za sprječavanje nametanja nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom čijim se nametanjem iskorištava značajna pregovaračka snaga otkupljivača i/ili prerađivača ili trgovca u odnosu na njihove dobavljače. O tome koja se poslovna praksa sudionika u lancu opskrbe hranom smatra nepoštenom trgovačkom praksom te koja su pravila i sustav mjera za sprječavanje nametanja nepoštenih trgovačkih praksi propisana ovim Zakonom, pišemo u nastavku članka.

Pravo građenja u RH poznat je institut koji je razmjerno raširen u praksi. Njegovo je praktično značenje sve više u porastu, a također sve se češće ono uređuje u okvirima posebnih stvarnopravnih režima (državna imovina, vode i dr.). Međutim, glede prava građenja, posebno glede nekih njegovih specifičnih elemenata, postoje i određena važna pitanja i dvojbe koje imaju veliko praktično značenje i na njih se nadovezuju znatne pravne posljedice. U ovome se članku opisuju i na praktičnoj razini analiziraju ta pitanja, posebno glede jedinstva nekretnine, predmeta prava građenja, zemljišta na kojima se ono može osnivati te, napokon, prestanka prava građenja zbog proteka vremena i niza pravnih situacija koje su s time povezane.

1. Uvod
2. Pravo građenja i pravno jedinstvo nekretnine u RH
3. Predmet prava građenja – zgrada
4. Pojam zgrada i građevina i njihova relevantnost za pravo građenja u RH
5. U čemu se sastoji problematičnost određivanja zgrade kao predmeta prava građenja?
6. Smije li se pravo građenja osnivati na općem dobru i na javnom dobru u općoj uporabi?
7. Prestanak prava građenja zbog proteka vremena
8. Zaključak

Autorica u članku objašnjava prijenos prava vlasništva radi osiguranja tražbine (fiducij) kao opći institut sudskog i javnobilježničkog osiguranja na stvari i prijenosom prava, a promjene novela koje se odnose na fiducij izazvale su razne nedosljednosti u njegovoj primjeni i realizaciji. Ovaj je institut prouzročio i uzrokom je više dvojbe u primjeni i naplati tražbina nego što je u svojoj ukupnosti pridonio kvaliteti takve naplate, stoga u nastavku više o pravnoj prirodi i aktualnosti fiducija.

1. Uvod
2. Pojam
3. Prava predlagatelja osiguranja
4. Prava protivnika osiguranja
5. Specifičnosti statusa fiducijarnog vlasnika
6. Sudska praksa – zanimljivi primjeri:
7. Zaključak

Autorica u ovome članku na zanimljiv i transparentan način razmatra institut usluga od općega gospodarskog interesa u europskom pravu, na temelju različitih koncepcija i s različitih i motrišta.

1. Uvod
2. Evolucija koncepcije usluga od općega gospodarskog interesa u pravu EU-a
3. Značenje koncepcije usluga od općega gospodarskog interesa u EU-u
4. Klasifikacija usluga od općeg gospodarskog interesa
5. Osnovna načela doktrine usluga od općega gospodarskog interesa
6. Univerzalna usluga i zaštićeni kupac kategorije kućanstva
7. Usluge od općega gospodarskog interesa u hrvatskom zakonodavstvu

1. Red-Tape
2. Načelo u pravu
3. Preambula u općem aktu
4. Dijelovi općeg akta EU-a (IV. dio) – Prilozi i dodatci

Porez na dohodak

• Porezni tretman naknade darovane radi sudjelovanja u znanstvenom istraživanju

Posebni porezi i trošarine

• Nabava ugljena za nargile i duhanskih prerađevina puštenih u potrošnju u drugoj državi članici Europske unije
• Uvoz /unos prijevoznih sredstava u vlasništvu povratnika u RH
• Određivanje poreznog statusa proizvoda Dr. Pepper Cherry Vanilla
• Kupnja vozila sa sedam sjedala
• Unos alkoholnih pića u komercijalne svrhe u Republiku Hrvatsku

Obvezno pravo

Ništetnost ugovora (čl. 103. ZOO-a/91)

• Ništetan je ugovor koji je protivan prisilnim propisima, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Opći zastarni rok (čl. 371. ZOO-a/91)

• Regresni zahtjev osiguratelja prema štetniku i njegovu osiguratelju zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.

Tražbine naknade štete – rok zastare (čl. 376. ZOO-a/91)

• Tražbina naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine.

Ugovor o zakupu (čl. 5. ZZPP-a)

• Za vrijeme trajanja zakupa zakupnik je obvezan zakupodavcu plaćati zakupninu.

Opasna stvar (čl. 1067. ZOO-a/05)

• Vlasnik opasne stvari oslobađa se odgovornosti za štetu djelomično, ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

Potrošački ugovori – odredba o ugovaranju mjesne nadležnosti (čl. 96. ZZP-a/12)

• Prorogacijsku klauzulu u potrošačkom ugovoru, kojom je ugovorena isključiva mjesna nadležnost suda u mjestu glavnog poslovanja prodavatelja ili pružatelja usluga, treba smatrati nepoštenom odredbom ugovora ako su ispunjene pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stvarno pravo

Objekti prava vlasništva (čl. 3. ZV-a)

• Sposobne biti objektom prava vlasništva jesu sve stvari, osim onih kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu.

Ugovorna zabrana otuđenja ili opterećenja nekretnine (čl. 34. ZV-a)

• Kada je vlasnik pravnim poslom odredio zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari to ga obvezuje, ali takva zabrana ne djeluje apsolutno, već samo obveznopravno.

Pravo suvlasnika zahtijevati naknadu za upotrebu stvari od ostalih suvlasnika (čl. 38. ZV-a)

• Svaki suvlasnik suvlasničke nekretnine smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

Predaja u suposjed – utvrđenje suvlasničkih udjela (čl. 42. ZV-a)

• Suvlasnik ima pravo posjedovati nekretninu razmjerno svome suvlasničkom udjelu.

Djelovanje zakona (čl. 388. ZV-a)

• Stjecanje stvarnih prava do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja i njegovih učinaka.

Pravo trgovačkih društava

Pripajanje društva i pravno sljedništvo (čl. 522. ZTD-a/11)

• Upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, a društvo preuzimatelj je sveopći pravni slijednik pripojenoga društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenoga društva.

Podjela društva i legitimacija za vođenje postupaka (čl. 550.n ZTD-a)

• Prilikom materijalnopravne sukcesije ne dolazi po samom zakonu istodobno i do procesnopravne sukcesije, odnosno do stupanja stjecatelja u pravni položaj stranke u parnici koja za predmet spora ima imovinu, pravne odnose ili obveze koji su ugovorom o podjeli preneseni na društvo preuzimatelja.

Podjela s preuzimanjem (čl. 550.o ZTD-a)

• Za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar, odgovaraju kao solidarni dužnici i društva koja su sudjelovala u podjeli do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele.

Pripajanje i članstvo u upravi (čl. 466. ZTD-a/07)

• Prestankom postojanja društva i njegovim pripajanjem drugom dru&scaro

Porezno pravo – PDV

• Trostrani poslovi unutar zajednice

Financijsko pravo

• O pristupu informacijama tijela nadležnih za financijski nadzor

1. Stjecanje prava na puni godišnji odmor. Radnik koji se prvi put zaposli ili ima prekid između dvaju radnih odnosa dulji od osam dana stječe pravo na puni godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga radnog odnosa kod određenog poslodavca. Radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje prava na puni godišnji odmor za tu kalendarsku godinu ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora.
2. Davatelj prokure i ograničenja. Davatelj prokure (opunomoćitelj) može biti samo ona pravna i fizička osoba koja se u smislu odredaba ZTD-a smatra trgovcem. Društvo s ograničenom odgovornošću smatra se trgovcem i stoga može imenovati prokurista. Bilo koje ograničenje prokure koje nije predviđeno odredbama ZTD-a nema učinka prema trećim osobama, bez obzira na to je li treća osoba za njih znala ili morala znati.
3. Službenik za zaštitu osobnih podataka. Kriteriji za aktiviranje obveze imenovanja službenika za zaštitu podataka nisu pobliže uređeni odredbama Uredbe o zaštiti podataka pa je za tumačenje tih kriterija potrebno uzeti u obzir smjernice Radne skupine za zaštitu podataka, koja je osnovana na temelju odredbe čl. 29. Direktive 95/46/EZ kao neovisno europsko savjetodavno tijela za zaštitu osobnih podataka.
4. Stjecanje bez osnove. Obveza vraćanja ili nadoknade vrijednosti postoji kad stjecatelj stekne dio imovine druge osobe s obzirom na pravnu osnovu koja se nije ostvarila ili koja je naknadno otpala. Nisu propisani posebni rokovi zastarijevanja za institut stjecanja bez osnove, pa vrijedi opći zastarni rok od pet godina.
5. Utjecaj privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) na sporazumni prestanak ugovora o radu. Naknadno otvaranje bolovanja – nakon sklapanja sporazumnog prestanka ugovora o radu ne utječe na sporazumni prestanak ugovora o radu.
6. Otpremnina pri odlaska u mirovinu. Radnik kojemu prestaje radni odnos otkazom koji nije uvjetovan njegovim ponašanjem, a koji odlazi u mirovinu i prema kolektivnom ugovoru također ima pravo na otpremninu, pripada otpremnina koja je za njega povoljnija.
7. Prekovremeni rad na dnevnoj bazi. Prekovremeni rad na dnevnoj bazi nije limitiran sâmim Zakonom o radu, nego ukupno radnik ne smije raditi dulje od 12 sati dnevno.
8. Imenovanje privremenog zamjenika člana uprave društva s ograničenom odgovornošću. Uprava društva s ograničenom odgovornošću može svojom odlukom imenovati osobu koja privremeno zamjenjuje člana uprave, ako nije drukčije određeno društvenim ugovorom, odnosno izjavom o osnivanju.
9. Noćni rad / ugovor o radu. Ugovor o radu ne treba sadržavati podatak o samom noćnom radu, ali je obvezno navesti podatak o povećanju plaće za rad noću ako to nije navedeno autonomnim aktom poslodavca.