FIDIC je kratica za Međunarodnu federaciju savjetodavnih inženjera. Osnovna svrha toga tijela je skrb za interese navedenih inženjera. U ovome članku autor iznosi kratki komentar FIDIC-ovog izdanja poznatog pod kraticom „Crvena knjiga“ sa svrhom da se odredbe te bitne publikacije približe čitateljima.
Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti i drugim podzakonskim aktima podrobno su predviđene usluge i objekti u kojima se pružaju usluge prehrane i točenja pića, osobe koje se mogu baviti tom djelatnošću, državni nadzor nad poslovanjem i sl., dok su pravni odnosi između ugostitelja i gosta prepušteni izvorima obveznog prava. Naš Zakon o obveznim odnosima o tim odnosima ne sadrži odredbe, već uređuje ostavu i ugostiteljsku ostavu. Tako je propisno da su ugostitelji koji pružaju usluge prehrane i točenja pića izjednačeni s hotelijerima glede odgovornosti za stvari gosta, u stvari odredbe o ugostiteljskoj ostavi primijenjuju se i na ugostitelje. Na sve odnose između ugostitelja i gosta kod ugovora o pružanju usluga prehrane i točenja pića osim općih pravila obveznog prava ostavljeno je autonomiji ugovaratelja, pri čemu opći uvjeti poslovanja, kućni redovi, poslovni običaji, a posebno Posebne uzance u ugostiteljstvu u znatnoj mjeri olakšavaju ugovarateljima sklapanje i ispunjenje ugovornih obveza.
Iako je Zakon o elektroničkom novcu iznimno specijaliziran propis, koji se izravno primjenjuje na vrlo mali broj institucija, smatramo da je poznavanje osnova vezanih za definiranje, izdavanje i iskup elektroničkog novca materija koja treba biti šire poznata pravnicima i ekonomistima. Elektronička plaćanja zadnjih se godina iznimno dinamiziraju pa je za očekivati i sve širu uporabu elektroničkog novca u praksi. U ovom ćemo članku stoga ukratko iznijeti najbitnije odredbe, pojmove i subjekte vezane za pojam elektroničkog novca.
Potrošačko kreditiranje uređeno je odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Prema odredbama tog zakona, pravne i fizičke osobe mogu obavljati financijske usluge potrošačkog kreditiranja samo ako pribave odobrenje Ministarstva financija. Pravne i fizičke osobe koje su pružale financijske usluge potrošačkog kreditiranja na dan stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju bile su obvezne svoje poslovanje uskladiti s odredbama ovog zakona, što znači pribaviti od nadležnog ministarstva odobrenje za pružanje financijskih usluga potrošačkog kreditiranja najdalje do 1. siječnja 2011., u protivnom više ne mogu pružati ove usluge. Više o uvjetima pružanja financijskih usluga potrošačkog kreditiranja, obvezama kojih se pružatelji tih usluga moraju pridržavati i zaštiti potrošača, u nastavku ovog članka.
Ovršni postupak u posljednjih je 15-ak godina doživio brojne izmjene i dopune, s time da je 2010. donesen novi niz propisa koji će znatno izmijeniti dosadašnji tijek i način provođenja ovršnog postupka. Kako je riječ o bitnim izmjenama, predviđeno je duže prijelazno razdoblje za većinu novih pravila koja će se početi primjenjivati od 1. siječnja 2012. No kako postupanje u slučaju ovrhe na novčanim sredstvima smatramo znatno jednostavnijim, ta su se nova pravila počela primjenjivati od početka 2011., i to kako za sudsku ovrhu, tako i za provedbu drugih naloga na novčanim sredstvima nadležnih tijela. Budući da je za sada u potpunosti stupio na snagu samo Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u ovom će se članku detaljnije obraditi pitanja koja su riješena u tom zakonu.
Polazni faktor je veličina koja zavisi od starosne dobi osobe u vrijeme stjecanja mirovine i od 1. siječnja 1999. primjenjuje se pri izračunu mirovine u mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti. U dijelu Zakona o mirovinskom osiguranju o polaznom faktoru izvršene su dvije značajne promjene, i to jedna, sa svrhom da se pri određivanju (izračunu) prijevremene starosne mirovine uzme u obzir i navršeni mirovinski staž, što ima za rezultat manje smanjenje te mirovine osobama s duljim mirovinskim stažem, te druga, sa svrhom da se pri određivanju starosne mirovine uzme u obzir i starosna dob u vrijeme stjecanja prava na mirovinu i mirovina poveća razmjerno tome koliko je korisnik stariji od propisane starosne dobi. Obje zakonske mjere imaju za svrhu stimuliranje duljeg rada i ostajanja u radu.
U članku su analizirana glavna pitanja vezana za preustroj upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave: postupak izmjene ustrojstva i djelokruga upravnih tijela, organizacijske promjene na razini unutarnjih ustrojstvenih jedinica te sistematizacije radnih mjesta, preuzimanje službenika i namještenika, njihovo raspoređivanje i stavljanje na raspolaganje (otkazni rok) te prestanak službe (radnog odnosa) slijedom preustroja. Osim toga, navedene su neke napomene vezane za primjenu Zakona o općem upravnom postupku pri donošenju pojedinačnih akata (rješenja) slijedom preustroja, kao i osnovne naznake promjena koje na tom području slijede od 1. siječnja 2012., stupanjem na snagu novog Zakona o upravnim sporovima.
Stečaj ne mora dovesti do prestanka športskog kluba, nego može biti novi početak putem stečajnog plana (sanacijski plan). Stečajni zakon ne postavlja ograničenja toga kako će se stečajni dužnik i stečajni vjerovnici dogovoriti o nastavku obavljanja djelatnosti. Zloupotreba prava je zabranjena. Korisno je navesti i da zastupnici po zakonu dužnika (do otvaranja stečaja) mogu trgovačkom sudu zajedno s prijedlogom za stečaj podnijeti i stečajni plan. Otvaranjem stečaja pravo na podnošenje plana ima isključivo stečajni upravitelj. O svemu navedenom autor detaljnije piše u nastavku članka.
Jedan od načina na koji može doći do promjene vjerovnika u obveznopravnom odnosu jest i personalna subrogacija. Pod personalnom subrogacijom podrazumijeva se prijelaz vjerovnikove tražbine na osobu koja ju je ispunila. Ovaj je pravni institut u domaćoj pravnoj znanosti prilično neobrađen, što je dovelo do njegovog nepoznavanja i neprimjenjivanja u praksi. Ipak, kako se njime mogu postići pravne posljedice slične onima koje se postižu ugovorom o cesiji (koja je inače dobro poznata, iscrpno obrađena u znanstvenim radovima te masovno korištena u praksi) te kako u određenim situacijama strankama može biti povoljnije ugovoriti ispunjenje sa subrogacijom nego zaključiti ugovor o cesiji, smatramo bitnim iscrpnije obraditi i ovaj pravni institut, a napose naznačiti sličnosti i razlike s ugovorom o cesiji.
Osiguranje pravne zaštite predstavlja posebnu vrstu osiguranja u kojem osiguratelj pravne zaštite naknađuje osiguraniku troškove ostvarivanja osiguranikovih pravnih interesa, troškove njegovog pravnoga zastupanja i pravne zaštite u raznovrsnim pravnim postupcima koji se vode pred raznim državnim tijelima (sudovima, upravnim tijelima) te troškove izvansudskoga rješavanja sporova. U svrhu postizanja harmonizacije obavljanja poslova OPZ-a na području EU (nekadašnje EEZ), donesena je još 1987. posebna Smjernica br. 87/344 o osiguranju pravne zaštite. U članku se govori o razlozima donošenja Smjernice te se nastoje detaljno analizirati pojedine njezine odredbe. Ujedno se upućuje na njezin doprinos u uređivanju djelatnosti osiguranja pravne zaštite, ali se naglašava i glavni njezin problem, a to je djelomična, odnosno nepotpuna harmonizacija po tom pitanju.
Izmjene pravila oporezivanja usluga PDV-om u EU još u vrijeme objave početkom 2008. izazvale su velike dvojbe kod stručne i akademske javnosti1. Pokazalo se da nepune dvije godine, koje su ostavljene obveznicima za prilagodbe i članicama za usklađivanje nacionalnih zakona s izmjenama Smjernice 2006/112, nisu bile dovoljne da bi se razriješile sve dvojbe koje proizvodi primjena novih pravila. U pripremi pred Europskom komisijom nalazi se Pravilnik o primjeni Smjernice 2006/112 kojim bi se trebala propisati jedinstvena pravila i segmentu oporezivanja usluga. I Komitet je razmatrao najčešća postavljena pitanja i dvojbe s kojima se suočavaju porezne administracije članica i obveznici PDV-a u procesu izmjene nacionalnih PDV propisa i njihove primjene. Iako su smjernice Komiteta savjetodavnog karaktera, potrebno ih je poznavati i implementirati jer se u dugogodišnjoj praksi primjene pravnog okvira sustava PDV-a u EU pokazalo da su smjernice imale veliki utjecaj na postupke oporezivanja PDV-om, ne samo poreznih administracija članica već i na presude Europskog suda pravde.
