Nakon posljednjih izmjena i dopuna Zakona o trgovačkim društvima, a vezano uz ustroj organa dioničkog društva, uz dualistički ustroj organa navedenoga društva (uprava, nadzorni odbor i glavna skupština) utvrđena je mogućnost i ustroja organa s monističkim sustavom, kod kojega uz glavnu skupštinu postoji još samo jedan organ umjesto dva, a to je upravni odbor. Samim Zakonom o trgovačkim društvima precizirana je nadležnost upravnog odbora, što znači da upravni odbor vodi poslove društva, postavlja osnove za obavljanje predmeta poslovanja, obavlja imenovanje i opoziv imenovanja izvršnih direktora, tako da je sam rad upravnoga odbora determiniran njegovim osnovnim navedenom funkcijama.

Sam pravni položaj vjerskih zajednica na prvi pogled je kompliciran pa je potrebno uložiti veći napor vezao uz savladavanje ove složene materije, s time da je zakonima, a i samim Ustavom Republike Hrvatske zajamčena jednakost svih vjerskih zajednica. S obzirom na to da se većina stanovništva Republike Hrvatske izjašnjava kao pripadnik Rimokatoličke vjere, u ovome je članku poseban osvrt dan na odnos između Republike Hrvatske i Svete stolice, koji je poglavito uređen s četiri međunarodna ugovora iz 1997. i 1998. godine, a to su Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture, Ugovor o dušebrižništvu katoličkih vjeronauka, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, ugovor o pravnim pitanjima, te Ugovor o gospodarskim pitanjima. /* Style Defin

Izbore za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave te izbore za općinske načelnike, gradonačelnike, župane i gradonačelnika Grada Zagreba kao nositelja izvršne vlasti u tim jedinicama skraćeno nazivamo lokalnim izborima. Dakle, na tim izborima osim nositelja izvršnih ovlasti, biraju se i članovi općinskih vijeća, gradskih vijeća, županijskih skupština te Skupštine Grada Zagreba. Oni se biraju na neposrednim izborima, tajnim glasovanjem. Na ovim lokalnim izborima (2009. god.) po prvi puta su neposredno birani općinski načelnici, gradonačelnici, župani i gradonačelnik Grada Zagreba zajedno s njihovim zamjenicima.

U radu se komentira odluka Ustavnog suda broj U-III-1297/2009 od 05. ožujka 2009. god. Radi se o odluci koja je od iznimne važnosti za cjelokupan odnos vjerovnika i dužnika jer ta  odluka favorizira dužnika, i to ne samo in concreto, nego sa učinkom i na sve druge takve odnose. Autor naglašava da bi, po uzoru na zapadne primjere, pored objavljivanja na web stranicama i u  državnom službenom glasilu, odluke ovog značenja trebale biti i na druge načine učinjene dostupnijim javnosti, npr. putem izvješća u dnevnim i/ili drugim tiskovinama i sl. Ovaj tekst predstavlja jedan pokušaj da se navedeni nedostatak, barem u maloj mjeri, kompenzira.

Otkaz ugovora o radu je jedan od načina prestanka ugovora o radu, a sam Zakon o radu precizira da isti mora biti u pisanoj formi. No, jedna odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbunjuje s obzirom na to da je isti svojom odlukom priznao usmenu formu otkaza, na način da je u istoj iznesao sljedeće – usmeni otkaz ugovora o radu je odluka i protiv nje je dopuštena sudska zaštita pod uvjetima i rokovima propisanim samim Zakonom o radu, pri čemu se ne razlikuje otkaz poslodavca od otkaza radnika.

Članak se bavi osobama koje u dobroj vjeri prijavljuju korupciju (tzv „zviždači“) s naglaskom na zaštitu koju takvim osobama pružaju pozitivni pravni propisi Republike Hrvatske. Autor naglašava da korupcija ugrožava gospodarstvo i temeljne vrijednosti građanskog društva. U pravilu, prve spoznaje o postojanju korupcije, imaju zaposlenici u državnim tijelima ili trgovačkim društvima kojima su takve informacije dostupne. No većinom takve osobe uslijed niza razloga, ne prijavljuju korupciju zbog čega je postojanje koruptivnih radnji u načelu teško otkriti. Stoga je poticanje i zakonska zaštita osoba koje u dobroj vjeri upozoravaju na korupciju ili otkrivaju postojanje takvih djela važna karika u borbi protiv korupcije. Republika Hrvatska je u niz zakona ugradila odredbe kojima se osoba „zviždača“ štiti od otkaza, odnosno od pozivanja na odgovornost, uskraćivanja zakonskih prava te od svih oblika zlostavljanja.

S početkom ove godine stupio je na snagu Zakon o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji. Time je završena reforma upravnih područja prostornog uređenja i gradnje provedena donošenjem, prvo Zakona o prostornom uređenju i gradnji a po tom i Zakona o građevnim proizvodima

Članak analizira do kojeg opsega seže prejudicijelno djelovanje presude kaznenog suda na parnični postupak. Sudac je u građanskim parnicama ovlašten donositi deklaratorne odluke o postojanju ili nepostojanju pravnih odnosa ili prava bez obzira na to tko je nadležan za rješavanje predmetnog pitanja, ukoliko isto već nije riješeno pravomoćnom odlukom nadležnog tijela ili pak rješavanje tog pitanja građanskom sudu nije zabranjeno nekim izričitim zakonskim propisom. Parnični sud je vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda samo u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja kojom se isti proglašava krivim. Kod prethodnog pitanja često je potrebno da parnični sud prekine postupak i sačeka pravomoćnu odluku kaznenog suda. Tada sudac ima mnogo jasniju situaciju u parnici što mu olakšava donošenje odluke. Autor analizira dosadašnju domaću  sudsku praksu o istom pitanju, uređenja austrijskog parničnog postupka te tri sustava rješavanja prethodnog pitanja.  

Autor se u ovom članku, kroz analizu konkretnog predmeta o odbijanju provedbe upisa zabilježbe u zemljišnim knjigama, bavi pitanjem odnosa privremenih mjera te pitanjem značenja zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina. Pritom se kritički osvrće na negativne primjere iz sudske prakse, za koju smatra da ju treba mijenjati jer je u neskladu s težnjom za postizanjem što višeg stupnja pravne sigurnosti i vladavine prava.

1. Uvod
2. Pravni izvori – propisi na temelju kojih se vode postupci i donose odluke
3. Ukratko o značenju privremene mjere i zabilježbe, njihov međusobni odnos
4. Postupci izvršenjaupisa privremene mjere
5. Kronologija i analizapredmeta iz sudske prakse
6. Je li zemljišnoknjižni sud postupio ispravno i zakonito
7. Relevantna sudska praksa
8. Zaključne napomene

 

Prividni je pravni posao kao načelo oporezivanja u porezno-pravnom odnosu prisutan u Općem poreznom zakonu od početka njegove primjene. No, u praksi poreznog nadzora ova se zakonska odredba rijetko primjenjuje. O ovom obliku izbjegavanja porezne obveze pročitajte u nastavku članka. 

U vrijeme kad je fondovska industrija suočena s priličnim povlačenjem imovine, a financijsko tržište vapi za što većom likvidnošću, investicijski fondovi postaju još jedna enigma cjelokupne politike ulaganja. Stupanj rizika, veličina prinosa, objekt ulaganja i slične stavke u slučaju nepoznavanja tematike odvraćaju prosječnog ulagatelja koji traži primjerenu zamjenu za klasične oblike štednje. U nastavku se zato izlažu određenje fonda, institucije te podjele bitne za razumijevanje investicijskih fondova, a svrha rada je razložiti vrste, utvrditi razlike između fondova i moguća opredjeljenja ulagatelja.

1. Uvod
2. Nastanak i razvojinvesticijskih fondova
3. Nastanak i razvojinvesticijskih fondova
4. Osnovni kriteriji razlikovanja investicijskih fondova8
5. Investicijski fondovi s javnom ponudom
6. Investicijski fondovis privatnom ponudom
7. Podjela investicijskihfondova u poslovnoj praksi
8. Prednosti i rizici ulaganja u fondove
9. Zaključak

 

U ovom se članku autori bave problematikom prospekata investicijskih fondova po hrvatskom Zakonu o investicijskim fondovima, uz poredbenopravni prikaz iste problematike u njemačkom i austrijskom pravu, te se, u ključnim elementima, poziva i na pravno uređenje prospekata i statuta investicijskih fondova u pravu EU. Posebno su obrađena pitanja koja se odnose na pojam i sadržaj prospekta, cjelovitog i skraćenog, govori se o načelima istinitosti i potpunosti podataka objavljenih u prospektu uz naznačavanje posljedica nepoštovanja tih načela te o uvjetima odobravanja, objavljivanja i izmjene prospekta investicijskog fonda. U drugom dijelu ovog članka, koji će biti objavljen u sljedećem broju našeg časopisa, bit će obrađen institut statuta investicijskog fonda.

Europska je komisija 28. siječnja 2009. prihvatila Prijedlog Smjernice kojom se želi izmijeniti Smjernica 2006/112/EZ o PDV-u u dijelu koji uređuje izdavanje računa (Proposal for a Council Directive amending Directive 2006/112/EC on the common system of value added tax as regards the rules on invoicing) (COM (2009) 21). Prijedlog se zasniva na prethodno objavljenom priopćenju o tehnološkom razvoju na području elektroničkog izdavanja računa. Cilj je povećanim elektroničkim izdavanjem računa smanjiti opterećenje gospodarstva, pomažući time malim i srednjim poduzetnicima i podupirući države članice u borbi protiv poreznih prijevara. Predloženom se smjernicom trebaju pojednostaviti, modernizirati i uskladiti propisi PDV-a o izdavanju računa. Želi li se osigurati jednaki tretman računa u papirnatom obliku i računa u elektroničkom obliku, treba prevladati postojeća ograničenja u postojećoj Smjernici o PDV-u. Prijedlog je središnji element akcijskog programa Komisije za smanjivanje upravnih troškova gospodarstva, koji do 2012. trebaju biti smanjeni za 25%, a ujedno je i prvi dio Strategije Komisije za učinkovitiju borbu protiv prijevara na području PDV-a.

Autorica u ovome članku raspravlja o jednoj vrlo aktualnoj i za sada nedovoljno istraženoj problematici – potrošačkim kreditima, i to u svjetlu Direktive o ugovorima o potrošačkom kreditu 2008/48/EZ kojom se isti uređuju, a koju su članice obvezne preuzeti u svoje nacionalno zakonodavstvo. Članak je koncipiran u dva dijela, a drugi će dio biti objavljen u sljedećem broju našeg časopisa.