Autorica u ovome članku razmatra pitanja vezana za način utuženja odnosno ostvarenja novčane tražbine iz radnog odnosa s obzirom na vrijeme početka postupka ostvarivanja i zaštite spornog prava i to u svjetlu triju propisa – noveliranoga Ovršnog zakona iz 2005., Zakona o radu i noveliranog Zakona o parničnom postupku iz 2008. godine.

Profesionalni je rizik, po definiciji, rizik koji radnik preuzima školujući se za određenu profesiju, zapošljavajući se u toj profesiji i obavljajući različite poslove u profesiji za koju se školovao. To je, također, rizik koji se registrira kada postoji opasnost, a sve su propisane mjere zaštite na radu poduzete, pa se još naziva i prihvatljivim, preostalim ili rezidualnim rizikom. Pravilnik o izradi procjene opasnosti preostali rizik definira kao rizik od nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti i poremećaja u procesu rada preostao nakon primjene osnovnih i posebnih pravila zaštite na radu.Ovaj članak tematizira odštetnu odgovornost poslodavca za ozljede koje su radniku pričinjene na radu ili u vezi s radom, a mogu se smatrati posljedicom profesionalnog rizika koji nosi određena profesija, i to putem prikaza normativne podloge i recentne judikature koja je zauzela pravni stav da za profesionalni rizik u obavljanju određene profesije odnosno zanimanja odgovara poslodavac.

Ugovor o najmu i ugovor o zakupu dva su posebno imenovana ugovora u Zakonu o obveznim odnosima s time da je ugovor o zakupu češći kod trgovačkih odnosa jer najam obuhvaća samo uporabu određene stvari dok zakup obuhvaća i uživanje stvari odnosno ubiranje plodova od te stvari. Osim toga, i zakup i najam uređeni su dodatno i posebnim propisima koji se tiču određenih stvari, dok se odredbe ZOO-a primjenjuju samo kada određeno pitanje nije uređeno tim posebnim propisima. U ovom se članku analiziraju opće odredbe koje određuju ugovor o najmu, koje su sadržane u ZOO-u, te se daje primjer takvog ugovora, dok će se u zasebnome članku analizirati posebne odredbe koje se tiču najma stanova.

U ovom članku autor detaljno pojašnjava pitanje prava na čast i ugled kao osobnoga prava (prava osobnosti), njegova odnosa s pravom na privatnost, problematiku prava na čast i ugled pravne osobe te, posebno priznanje i popravljanje neimovinske štete pravnoj osobi zbog povrede njezinog prava na čast i ugled.

Autorica u ovome članku razmatra jednu odluku Ustavnog suda RH kojom je odlučeno o ustavnom pravu stranke na suđenje u razumnom roku, odnosno o pravu da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud pravično i u razumnome roku odluči o njezinim pravima i obvezama.

U ovome se članku razmatraju pitanja vezana za porezni nadzor trećih osoba. Posebna pozornost se posvećuje načinu postupanja kada porezni obveznik, kod kojeg se ne provodi porezni nadzor, dobije zahtjev poreznog tijela kojim se za njegovoga poslovnog partnera traže činjenice bitne za oporezivanje, odnosno pitanju postojanja prava i obveza koje proizlaze iz takvog akta.

U članku se obrađuje institut poništavanja i ukidanja rješenja po pravu nadzora, kao izvanrednog pravnog lijeka uređenog Zakonom o općem upravnom postupku. Izlaže se i aktualna sudska praksa o primjeni navedenog instituta. Zaključno se iznose predložena zakonska rješenja instituta poništavanja i ukidanja rješenja po pravu nadzora koja su sadržana u Konačnom prijedlogu Zakona o općem upravnom postupku, a koji je Vlada RH uputila u saborsku proceduru.

Pojam dobro upravljanje nedovoljno je precizan i još ga se uvijek različito definira, ovisno o ustrojstvenom tijelu koje ga koristi. Dobro upravljanje postoji tamo gdje se u upravljanju ekonomskim i društvenim resursima vlast koristi svojom autoritativnošću na način da osigurava održivi razvitak i partnerstvo javnog i privatnog sektora. To doprinosi stabilnosti, djelotvornosti države, vladavini prava, demokratizaciji i smanjivanju korupcije. Preduvjet takvog upravljanja je debirokratizirana, depolitizirana i transparentna javna uprava.

Patent je isključivo pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekoga tehničkog problema, a koje štiti nositelja patenta u pogledu gospodarskog iskorištavanja izuma. Svakodnevno poimanje izuma podrazumijeva svako znanje o vanjskom svijetu koje ima obilježje objektivne novosti, dok je u patentnopravnom značenju izum posebna konstrukcija koja predstavlja intelektualnu tvorevinu i sadržava naputak za praktično postupanje radi rješavanja određenoga tehničkog problema. Temeljni uvjeti kojima neki izum mora udovoljiti za registraciju patenta jesu: novost u odnosu na postojeće stanje tehnike, inventivna razina i industrijska primjenjivost. Pri tome je bitno istaknuti da se patentom ne štiti ideja, nego konkretno rješenje nekog tehničkog problema.

Autori u ovome članku razmatraju načine i metode austrijskog Saveznog ministarstva usmjerene na suzbijanje prijevara iz 2007., oslanjajući se pritom na osobne iskustvene vrijednosti iz dugogodišnjeg djelovanja kao financijskih stručnjaka.

Članak se bavi primjenom programa oslobođenja od kazne i smanjenja kazne za sudionike kartela koji s relevantnim dokazima prvi pristupe Europskoj komisiji i nacionalnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja i uspostavljenim kriterijima za utvrđivanje uvjeta za ostvarivanje oslobođenja ili smanjenja kazne prema relevantnim Obavijestima Europske komisije i nacionalnim propisima zemalja članica EU. Na kraju članka daje se sažet osvrt o važećem pravu tržišnog natjecanja RH i potrebi uvođenja sličnog programa u praksu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.