U članku se razmatra problematika zabrane količinskih ograničenja i mjera s jednakim učinkom kojima se ostvaruje slobodno kretanje robe. Ova sloboda se na razini EZ-a ostvaruje temeljem odredbi UEZ-a, a između RH i EZ-a temeljem odredaba SSPa odnosno PS-a.
Roba je u smislu odredaba UEZ-a svaki proizvod čija se vrijednost može izraziti u novcu i koji je predmet trgovačkih transakcija. Zabranjena količinska ograničenja i mjere s jednakim učinkom mogu nastati djelovanjem država, tijela EZ-a ili, posredno, pojedinaca. Prekogranična trgovina nije uvjet primjene zabrana količinskih ograničenja i mjera s jednakim učinkom unutar EZ-a.
Količinsko ograničenje je mjera koja za učinak ima potpuno ili djelomično ograničenje uvoza, izvoza ili provoza robe. Mjere s jednakim učinkom pri uvozu su pravila koja mogu izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno, spriječiti trgovinu bez obzira jesu li diskriminacijska ili ne. Pod mjerom s jednakim učinkom pri izvozu razumiju se samo pravila koja se diskriminacijski odnose prema izvoznom proizvodu. Pravila koja se odnose na načine prodaje i koja, primjerice, uređuju tko, gdje, kada, na koji način i po kojoj cijeni može prodavati robu, ne smatraju se mjerama s jednakim učinkom ako ne diskriminiraju uvezene proizvode.
Diskriminacijske mjere mogu se opravdati samo pozivanjem na razloge priznate u čl. 30. UEZ-a, a nediskriminacijske i putem opravdanja prihvaćenih u sudskoj praksi, koja se nazivaju prisilnim zahtjevima. Sustav zabrana količinskih ograničenja i mjera s jednakim učinkom iz SSP-a potrebno je u što većoj mjeri uskladiti sa sustavom zabrana iz UEZ-a kako bi se u potpunosti ispunile obveze iz SSP-a i ostvario cilj Republike Hrvatske - članstvo u EU.
