Holding ili holdinško društvo (engl. holding company, njem. Holdinggesellschaft) u širem značenju je društvo koje je u druga društva uložilo svoj kapital, tako da drži sve ili većinu dionica odnosno udjela tih društava, što mu omogućuje da upravlja njima i stječe dobitak nastao njihovim poslovanjem proporcionalno visini svojeg udjela u tim društvima. U užem značenju holding je društvo čija se temeljna poslovna djelatnost sastoji u osnivanju, financiranju i upravljanju drugim društvima.
Razvoj ekonomskih funkcija prodaje robe i rukovanja (manipuliranja) zalihama kao i pojačana konkurencija na domaćem i međunarodnom tržištu odrazili su se i u pravu oblikovanjem više vrsta novih, neimenovanih, sui generis ugovora.
Zajednički opći naziv kojim se obilježavaju te vrste ugovora glasi: "ugovori o distribuciji", jer se time izražava njihova temeljna ekonomska funkcija, a to je distribucija robe i usluga. Takvim oblicima distribucije robe kao pretežne djelatnosti koju organiziraju ti ugovori organizira se i obavljanje usluga po pravilu onih koje su vezane za način prodaje, upotrebu robe, što sve u cjelini znači konkurentniji oblik nastupanja na tržištu koji je tim ugovorima i pravom uređen.
U časopisu Pravo i porezi broj 3/03. objavili smo prvi dio članka o stjecanju prava vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla. Sukladno prethodnoj najavi, u ovom broju našega časopisa nastavljamo s obradom ove značajne tematike.
Hrvatski sabor u veljači 2003. godine na posljednjem zasjedanju usvojio je Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova uz odre đene zaključke, prijedloge i mišljenja koje bi Vlada Republike Hrvatske kao predlagatelj zakona, trebala usvojiti odnosno imati na umu pri izradi prijedloga njegova konačnog teksta.
U ovom članku predočit će se razlozi zbog kojih se pristupilo izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova, te dati prikaz predloženih rješenja, kako bi se što širem krugu zainteresiranih čitatelja omogućilo upoznavanje s tim rješenjima.
Na osnovi odredbe čl. 375., st. 2., podst. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01. - u daljnjem tekstu: Zakon), međuvlasničkim ugovorom kojim uređuju uzajamne odnose, suvlasnici uz ostalo određuju suvlasnika koji će ih predstavljati i zastupati prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti. Za svoj rad predstavnik suvlasnika može primati naknadu prema uglavku iz međuvlasničkog ugovora.
Kako društvo s ograničenom odgovornošću spada u trgovačka društva kapitala u smislu našeg zakona, to njegovi članovi ne odgovaraju za obveze društva. Međutim, onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva, ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.
U ovome članku autor razmatra problematiku odgovornosti članova društva s ograničenom odgovornošću, kako s teorijskog aspekta uz navođenje naše sudske prakse, tako i na komparativnoj razini.
Tijekom trogodišnje primjene Carinskog zakona i drugih carinskih propisa, pojavilo se više otvorenih pitanja njihove provedbe. U istom razdoblju već su tri puta izmijenjeni odnosno dopunjavani propisi europskog carinskog sustava. Ove su okolnosti uvjetovale potrebu opsežnijih izmjena i dopuna Carinskog zakona kao temeljnog pravnog vrela u području carinskog prava.
Predložene izmjene i dopune prihvaćene su u Hrvatskom saboru dana 13. ožujka 2003., a objavljene u Nar. nov., br. 47/03.
Kako bi se, makar u osnovnim crtama ukazalo na učinjene izmjene i dopune, u nastavku se potanje naznačuju najbitnije promjene koje su stupile na snagu 2. travnja 2003.
Zakonom o radu propisani su načini i uvjeti za zasnivanje radnoga odnosa. Dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću, kao društva kapitala u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvima, moraju imati upravu. Postavlja se pitanje opravdanosti da njezini članovi budu u radnom odnosu. Odgovor na to pitanje, s posebnim osvrtom na položaj ravnatelja ustanove, u ovome se članku iznosi argumentirano, na zanimljiv i transparentan način.
Unatoč protivljenju sindikata, prijedlog izmjena i dopuna Zakona o radu nedavno je proslijeđen u zakonodavnu proceduru. Zadnja verzija prijedloga datira iz mjeseca siječnja 2003. U okviru teksta prijedloga objavljeni su i razlozi izmjena radnog zakonodavstva.
U kojoj mjeri je opravdano protivljenje sindikata predloženim izmjenama i dopunama Zakona o radu, moguće je sagledati na osnovi prikaza trenutnog uređenja institita radnog prava koji bi trebali biti predmetom izmjena i dopuna.
Predmet ovog članka je upućivanje na odgovarajuće zakonske i druge propise u svezi s raspisivanjem i provedbom referenduma s ciljem da se na praktičan način ukaže na odgovarajuće postupke, te time jedinicama lokalne samouprave olakša položaj u situacijama kada se odluče na korištenje ovog pravnog instituta.
Kaznena odgovornost pravnih osoba imala je u Hrvatskoj stanovitu tradiciju, jer je njezin pravni sustav predviđao odgovornost za privredne prijestupe kao posebnu vrstu kažnjivih djela koja po svojim značajkama nisu bila ni kaznena djela ni prekršaji. Republika Hrvatska je, naime, 1991. preuzela Zakon o privrednim prijestupima iz 1977. koji je privredne prijestupe definirao kao povrede propisa o privrednom i financijskom poslovanju. Novi Zakon o prekršajima potpuno ukida privredne prijestupe i transformira ih u prekršaje. Međutim, prekršaji nisu zadovoljavajući odgovor na aktualnu potrebu kažnjavanja pravnih osoba za kaznena djela. Pravne osobe ne treba kažnjavati samo za povredu gospodarske i financijske discipline nego i za njihovu kriminalnu djelatnost, a to znači za kaznena djela predviđena kaznenim zakonodavstvom.
Zakonom o zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br. 94/01., 88/02. i 149/02. - u daljnjem tekstu: Zakon), te općim aktima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) propisano je da osigurane osobe Zavoda za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti ostvaruju prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja u opsegu i na način sukladno tim propisima. No, ovim propisima nisu cjelovito uređeni način i uvjeti ostvarivanja tih prava, slijedom čega je čl. 20., st. 2. Zakona propisana obveza donošenja općeg normativnog akta predmet kojeg bi bio normativno uređivanje ovih pitanja.
Pravilnik o uvjetima i postupku ostvarivanja prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu i profesionalne bolesti (Nar. nov., br. 32/03. - u daljnjem tekstu: Pravilnik), kao jedan od dvaju Zakonom predviđenih općih akata kojima treba zaokružiti pravnu regulativu na području ostvarivanja prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja s naslova ozljede na radu i profesionalne bolesti, Upravno vijeće Zavoda donijelo je na svojoj sjednici dana 19. veljače 2003.
Prodajom po uzorku ili modelu kao institutu obveznog prava, odstupa se od temeljnog oblika ugovora o prodaji. Ovo odstupanje se ogleda u tome što kod ovog ugovora predmet prodaje i njegova svojstva kupac određuje prema uzorku ili modelu koji trebaju poslužiti samo radi usporedbe s kupljenom stvari i njezinim svojstvima.
Proces harmonizacije domaćeg zakonodavstva s područja željezničkog prometa prema Planu provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju započeo je izradom prve verzije Nacrta Zakona o željezničkom prometu, koji bi zamijenio postojeći Zakon o hrvatskim željeznicama. Novi bi se propis umjesto pretežitog uređivanja ustrojstva i rada najvećeg prijevoznika, trgovačkog društva Hrvatske željeznice, bavio organizacijom i funkcioniranjem liberaliziranog i dereguliranog željezničkog tržišta, po uzoru na ono jedinstvenog tržišta EU-a. Nacrt je izrađen na temelju direktiva EU-a, poštujući osnovne zahtjeve za razdvajanjem upravljanja infrastrukturom (koje ostaje u rukama države), od prijevozničke djelatnosti koja se ustrojava na načelu slobodne tržišne utakmice više domaćih i stranih prijevoznika kojima se uz određene uvjete dopušta ulazak na željezničku infrastrukturnu mrežu. Donošenjem tog propisa u Hrvatskoj će započeti postupak postupne liberalizacije javnog sektora željezničkog prometa, što će biti početak kraja jednog od najvećih državnih monopola.
Zamjena člana predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
Je li dužna polagati državni stručni ispit osoba koja je u poduzeću pred komisijom za praćenje pripravničkog staža položila pripravnički ispit za samostalan rad na svim poslovima ekonomske struke
Provedba mjesnih izbora ako u roku 12 dana od raspisivanja izbora za članove vijeća mjesnih odbora nije predana niti jedna lista i raspisivanje novih izbora
Prestanak mandata člana predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, podnošenjem ostavke izabranog kandidata, odnosno vijećnika, te povlačenjem iste
Primjena čl. 96., st. 1. i čl. 102., a u vezi sa st. 3. Zakona o državnim službenicima i namještenicima i Uredbe o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi
Isplata otpremnine i ponovni prijam u državnu službu iste osobe
Može li se za pojedino radno mjesto kao opći uvjet, za obavljanje poslova, propisati alternativna stručna sprema, npr. viša ili visoka stručna sprema, te obveza polaganja državnog stručnog ispita vezana uz to