Novelom Zakona o obveznim odnosima (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima - Nar. nov., br. 3/94.) ortaštvo kao pravni institut obveznog prava cjelovito je uređeno u Glavi XIII.A, čl. 647.a do 647.ž. Razlog zbog čega je ugovor o ortaštvu ustanovljen iza Glave XIII. Zakona o obveznim odnosima (u nastavku: ZOO) "ugovor o građenju" je u tome što se najveći broj ugovora o ortaštvu sklapao radi postizanja zajedničkog cilja - izgradnje kuće.
Pojam ugovora o ortaštvu određen je čl. 647.a ZOO. Ovim se ugovorom uzajamno obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja.
Ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti. No, ortaštvo nije ni običan ugovorni odnos, kao kupnja, zakup i sl., nego zajednica osoba. Stoga je sporazum o jednoj, makar i labavoj zajedničkoj organizaciji s pomoću koje svaki ortak ima određen utjecaj i pravo sudjelovati pri odlučivanju jedan od bitnih čimbenika ortaštva. Ne postoji li izričit sporazum, supsidijarno se na ortaštvo mogu primijeniti opća zakonska pravila o poslovodstvu i zastupanju.
Osim što je zajednica osoba, ortaštvo je zajednica dobara, te u tom smislu mora imati određenu imovinu, čak i onda kad zajednički cilj nije (ili nije isključivo) gospodarstveni. Imovina ortaštva sastoji se od ortačkih uloga i imovine stečene poslovanjem ortaštva, a naziva se glavnicom (fondom) ortaštva.
Ortaštvo ne može biti upisano u trgovački registar.
