Kako proizlazi iz najava u dnevnom tisku, Ministarstvo financija Hrvatske ne odustaje od namjere da oživotvori ideju odnosno namjeru da se uvedu neki novi doprinosi iz dohotka. Čini se da ponovni pokušaj inauguriranja propisa kojim bi se uvela obveza plaćanja dodatnih obveznih doprinosa, nešto - ako ne i jako mnogo i značajno - govori o prilično neslavno propalom prvom pokušaju pridobivanja pristalica za izjašnjavanje u prilog tom projektu. Naime, snažna rezerva, zapravo unisoni otpor koji su prema njemu pokazala tijela nadležna za raspravu o rješenjima koja je sadržavao, kao i subjekata na koje bi se odnosio, otvara nekoliko vrlo relevantnih pitanja, ostavlja nerazjašnjenima nemale dvojbe, koje su bile prisutne pri prvom pokušaju prema kojem bi se novi sustav obveznih doprinosa početo primjenjivati već od 1. VII. o. g.
Razlog postojanja posebnog zakona kojim se regulira oblik trgovačkog društva - banka, već je u prošlosti prepoznat kao neophodan. Pripremajući tekst novog Zakona o bankama (Nar. nov., br. 84/02.), predlagatelji su, uz rizik primjedbi o "prevelikom i preširokom" tekstu, nastojali u jednom zakonskom okviru urediti sve elemente potrebne za osnivanje, poslovanje, prestanak i nadzor banke. Na taj način nastojalo se izbjeći eventualne nejasnoće u njegovoj praktičnoj primjeni.
Ustavom Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. ukinuto je društveno vlasništvo i uspostavljen vlasničkopravni sustav koji jamči pravo vlasništva i naslje đivanja. Time je položen ustavni temelj obveze vraćanja imovine koju je tadašnja država oduzela u razdoblju od 15. svibnja 1945. do 25. lipnja 1991. i prenijela u društveno vlasništvo.
Dana 25. srpnja 2002. stupio je na snagu Zakon o preuzimanju dioničkih društava (Nar. nov., br. 84/02., i 87/02.) u daljnjem tekstu: ZPDD) kojim prestaje vrijediti Zakon o postupku preuzimanja dioničkih društava (Nar. nov., br. 124/97. i 57/01.). ZPDD je po opsegu opširniji, a po sadržaju bliži njemačkom Übernahmengesetzu i Smjernicama EU o preuzimanju (1995/0341 COD, odluka 8129/00 od 19. 6. 2000.). Na taj način je i u nas ovaj institut manje-više usuglašen s pravom trgovačkih društava EU i učinjeno je glede legislative više reda u toj materiji.
To je razlogom da smo ovaj članak posvetili novom tekstu ZPDD, kako bismo ga približili čitateljima i potencijalnim preuzimateljima, jer sama procedura ostvarivanja preuzimanja nije sasvim jednostavna.
S druge strane želimo naglasiti da preuzimanjem nisu nužno isključeni ili umanjeni instituti pripajanja i spajanja (fuzije) jer oni i dalje ostaju kao oblik statusnog povezivanja dioničkih i ostalih trgovačkih društava.
Vlastita potrošnja može se definirati kao izuzimanje dobara i usluga iz poduzetničke sfere za nepoduzetničke (privatne) potrebe. Oporezivanjem vlastite potrošnje želi se prilikom krajnje potrošnje izjednačiti položaj poduzetnika i ostalih potrošača. Drugim riječima, želi se poništiti odbitak pretporeza koji je poduzetnik ostvario prilikom nabave dobara i usluga u poduzetničke svrhe, a koje on kasnije koristi u nepoduzetničke svrhe. Izuzimanje dobara i usluga koje poduzetnik bez naknade izvrši u nepoduzetničke svrhe ne mora biti isključivo u njegovu korist, već može biti učinjeno i u korist drugih osoba.
Zakonom o posebnom porezu na alkohol (Nar. nov., br. 51/94., 141/98., 67/01. i 107/01., u nastavku: Zakon), uređuje se plaćanje posebnoga poreza na alkohol i alkoholna pića što se proizvode i prodaju u Republici Hrvatskoj ili se uvoze u carinsko područje Republike Hrvatske. Obračunani i uplaćeni poseban porez prihod je državnog proračuna.
Pojam "alkohol" u naslovu Zakona označava apsolutni alkohol. Naslov je određen prema poreznoj osnovici te na taj način obuhvaća sve proizvode koji sadrže alkohol a smatraju se alkoholom i alkoholnim pićima u smislu Zakona.
Pravilnik o posebnom porezu na alkohol (Nar. nov., br. 119/01.) uređuje provedbu Zakona. Podrobnije propisuje vođenje evidencije, obveze izvješćivanja nadzornoga tijela putem propisanih obrazaca te tiskanje i uporabu markica u svrhe nadzora nad prometom proizvoda u tuzemstvu i s inozemstvom.
Izvoz robe i usluga, a osobito njihova naplata bili su u tijeku dugog razdoblja predmetom kontrole i praćenja, a nerijetko i sankcioniranja. Naplata izvoza robe i usluga, odnosno rokovi naplate, način naplate, potrebno i propisano izvješćivanje konstantno je bilo u nadležnosti Narodne banke kako u bivšoj državi, tako i Hrvatske narodne banke u Republici Hrvatskoj.
Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, koji je objavljen u Nar. nov., br. 32/02. (s ispravcima u Nar. nov., br. 86/02. - nastavno: Zakon) omogućeno je da pored Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (nastavno: Zavod), poslove u svezi sa zapošljavanjem mogu obavljati i druge pravne i fizičke osobe. Na taj način, kao i u većini europskih država, uvodi se konkurencija državnim tijelima na području posredovanja u zapošljavanju.
Stečaj je, uz sudovanja u Haagu, vjerojatno jedna od pravno i politički najraširenijih tema u Hrvatskoj. Stečajevi su izvanredno brojni i realno veoma opterećuju sudove. Prema podatcima - službenoj statistici Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske vidljivo je da sudovi ne uspijevaju riješiti godišnji priljev otvorenih stečaja. Pritom veliki broj stečajeva uslijed aktivnosti koje se u njemu događaju "stvara" nove postupke (mahom parnične), čime se, zapravo, broj predmeta koje sudovi trebaju rješavati multiplicira. Kako je riječ o trgovačkim sudovima koji su stvarno nadležni za provo đenje stečajeva te postupke koji nastanu u svezi sa stečajem, to se taj pritisak novih predmeta zapravo odnosi na one sudove koji su usmjereni upravo k brzom rješavanju trgovačkih (gospodarskih) sporova.
Promjenama Ustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustav) od 4. studenoga 2000. (unesenom u pročišćeni tekst Ustava) kao i promjenom Ustava od 28. ožujka 2001. izmijenjene su i dopunjene neke odredbe koje se odnose na sastav i nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Te promjene Ustava, u odnosu na do tada važeći Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 99/ 99., u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) sadrže:
neke izmjene određenih izraza ili sintagmi,
promjene u odnosu na postupak,
bitne promjene u nadležnosti.
Radi izmjena Ustava trebalo je Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske uskladiti s Ustavom, što je i učinjeno Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: UZIDUZ), koji je stupio na snagu 15. ožujka 2002. Njime su izmijenjene, ukinute ili dopunjene odnosno unesene nove odredbe u Ustavni zakon. Jednu od dopunjenih odredaba - članak 9.a UZIDUZ-a, odnosno 63. prema pročišćenom tekstu Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 49/02.), prikazat ćemo u ovom članku. Uz to, vezanu uz navedenu odredbu, daje se i prikaz ustavnosudske prakse.
Iako postojeća praksa akreditivnog poslovanja odnedavno poznaje pojedine aspekte elektroničke prezentacije, u bliskoj budućnosti još uvijek nije izvjesna njezina isključiva primjena. Nema nikakve sumnje kako će Dodatak Jedinstvenim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive za elektroničku prezentaciju (eUCP) biti najznačajniji iskorak i pravni okvir postupnog uvođenja compute-based dokumentarnog akreditiva.
U ovom članku razmatraju se relevantne odredbe eUCP-a i postojeće tržišne inicijative na tom području.
Produženo mirovinsko osiguranje propisano je odredbom čl. 17. Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 102/98., 127/00., 59/01. i 109/01. - u nastavku teksta: ZOMO). Odredbama toga članka omogućuje se osiguranicima da nakon prestanka obveznog mirovinskog osiguranja plaćanjem doprinosa dobrovoljno produže mirovinsko osiguranje. Vrijeme provedeno u produženom osiguranju računa se u mirovinski staž kao staž osiguranja. Na taj način omogućen je kontinuitet mirovinskog osiguranja i u slučaju kada osiguraniku prestane obvezno osiguranje.
Radno vrijeme prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo značajan je čimbenik u obavljanju trgovačke djelatnosti, kojem se i prema intenciji zakonodavca izraženoj u Zakonu o trgovini, te u podzakonskim propisima za provedbu ovog Zakona, mora posvetiti odgovarajuća pažnja.
Međutim, u praktičnoj primjeni ovih propisa javljaju se nejasnoće, nepravilnosti i dvojbe na koje ukazuje autor ovog članka.
Poljoprivredno je zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Stoga se poljoprivredno zemljište koristi, zaštićuje i njime raspolaže na način određen zakonom.
Uređujući materiju o poljoprivrednom zemljištu, zakonodavac je nizom zakonskih i podzakonskih normi veliku pozornost posvetio upravo raspolaganju poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države.
Novi europski pravni poredak ima multinacionalno obilježje gledom na način nastanka te na činjenicu da se njegove pravne norme odnose na adresate neovisno o njihovoj državnoj pripadnosti.
Sustav pravnih normi europskog prava određuje postupak putem kojeg institucije Europske unije donose odluke i uređuju svoje međusobne odnose. U obliku uredbi, općih i pojedinačnih odluka, direktiva i preporuka on institucijama pruža sredstvo donošenja pravnih instrumenata obvezujućih za države članice i za njihove građane.
Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) otvoren je proces pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji do punopravnog članstva u toj organizaciji, što znači da će on dugoročno profilirati ne samo gospodarske nego i ukupne društvene odnose u Hrvatskoj. Što se tiče trgovine, SSP znači veliki iskorak u smjeru liberalizacije vanjske trgovine, jer njegov bitan dio čini uspostavljanje zone slobodne trgovine između dviju strana, a EU je tradicionalno najznačajniji trgovački partner Hrvatske s udjelom od oko 55% kako u izvozu tako i u uvozu. Upravo je taj dio SSP-a kojim se uređuju trgovački odnosi u razdoblju uspostavljanja zone slobodne trgovine privremeno stupio na snagu s 1. siječnja 2002., pa je razumljivo da se s velikim interesom očekuju njegovi učinci u prvoj godini primjene. Taj interes proizlazi u prvom redu iz činjenice na koju upućuju i teoretska i praktička iskustva, da uspostavljanje zone slobodne trgovine uvijek pored pozitivnih učinaka dovodi i do negativnih posljedica, pogotovo na kratki rok, a s obzirom na visok udjel Europske unije u vanjskotrgovačkoj razmjeni Hrvatske taj je interes još više naglašen. Ove, pak, učinke valja procjenjivati i u širem kontekstu liberalizacije vanjske trgovine, kojoj je Hrvatska, poput drugih zemalja u tranziciji, pristupila odmah po osamostaljenju. Međutim, za razliku od ostalih tranzicijskih zemalja u Hrvatskoj je proces liberalizacije bio odgođen nekoliko ključnih godina, da bi se unazad godinu-dvije dana maksimalno ubrzao. Dok su ostale tranzicijske zemlje imale vremena da liberalizaciju provedu postupnije, a to znači da je njihovo gospodarstvo imalo više vremena da se tome strukturno prilagodi i na taj način umanji negativne učinke koji mogu kratkoročno nastati u procesu liberalizacije, hrvatsko je gospodarstvo za prilagodbu imalo vrlo malo vremena. K tome, proces liberalizacije u Hrvatskoj tekao je istodobno na globalnom planu - pristupanjem u WTO i na regionalnom planu - sklapanjem ugovora o slobodnoj trgovini s nizom zemalja i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom, tako da se učinci ovih procesa zbrajaju.
Izdavanje računa za obavljene usluge ustanova - naknade za izdavanje obavijesti
Porezni položaj obrazovnih usluga temeljem ovjerenog programa Ministarstva prosvjete i športa u autoškoli
Porezni položaj usluga srednjoškolskog obrazovanja odraslih kada ih obavlja trgovačko društvo
Obračun PDV-a na isporuku hrane i pića posadi broda svoje inozemne podružnice
Iskazivanje trgovačkog naziva dobara na računu
Obračun poreza na dohodak i PDV-a pri obavljanju registrirane djelatnosti i povremene samostalne djelatnosti
Izuzimanje od plaćanja poreznih davanja za edukativni projekt pod nazivom "NE, NE... MINE"
Oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost za projekt tehničke pomoći Europske komisije pod nazivom "Sudstvo i pravo" putem programa OBNOVA 1999
Ustroj poreznih evidencija obveznika PDV-a - Knjiga U-RA
Ovlaštenje za potpisivanje upravnih akata inspektora koji nemaju položen državni stručni ispit
Može li se dužnost predsjednika županijske skupštine obnašati profesionalno
Da li je osoba koja je 1992. položila stručni ispit za pravosudnog policajca, a i sada radi u tom tijelu, u obvezi pristupiti polaganju državnog stručnog ispita
Primjena Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, izbor zamjenika župana
Treba li osoba pristupiti polaganju državnog stručnog ispita za višu stručnu spremu, koja je od 1973. zaposlena u tijelima uprave, da bi 1975. položila stručni ispit za srednju stručnu spremu, a 1979. stekla višu stručnu spremu, te od tada prema rasporedu obavlja poslove više stručne spreme kontinuirano do danas
Odluka o sazivanju konstituirajuće sjednice županijske skupštine i dopuni njenog dnevnog reda
Postoji li mogućnost oslobađanja od polaganja državnog stručnog ispita osobe koja je zasnovala radni odnos 2. srpnja 1979. na poslovima na kojima i danas radi (administrativni poslovi), a do sada ga nije položila i nije bilo donijeto rješenje o oslobađanju od polaganja ispita
Upis radnog staža u radnu knjižicu korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad i osnovica na koje se plaća doprinos za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja
Zaštita prava i temeljnih sloboda (čl. 129., al. 4. Ustava Republike Hrvatske)
Ustavna tužba je nedopuštena ako prethodno nije iscrpljen dopušteni pravni put
Ustavni sud će rješenjem odbaciti ustavnu tužbu, ako je tužbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje
Nedopuštena je ustavna tužba protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za izuzeće suca u kaznenom postupku
Osobi koja iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje ustavne tužbe Ustavni sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje
Za sve poduzetnike koji se bave proizvodnjom i prodajom luksuznih proizvoda na carinskom području Republike Hrvatske ili uvozom tih proizvoda na to područje, Zakonom su propisani jednaki uvjeti plaćanja posebnog poreza na luksuzne proizvode
Zaključak sjednice sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske (čl. 12. i 67. Zakona o stambenim poduzećima, te čl. 2., st. 3. i čl. 47., st. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća)
