Porezni obveznik iz dostavnog popisa obratio se upitom u vezi PDV tretmana upućivanja zaposlenika na rad u drugo povezano društvo temeljem ugovora. U upitu se navodi da se radi o slučaju da su društvo „A“ sa sjedištem u državi članici Europske unije (u daljnjem tekstu: EU) „matično“ društvo i društvo „B“ sa sjedištem u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: RH) sklopili ugovor o međusobnom upućivanju visoko stručnih zaposlenika u društvo „B“ u RH - društvo primatelj, a koji i dalje ostaju zaposlenici svog matičnog društva „A“ i samo sa njim imaju sklopljen ugovor o nesamostalnom radu. Prema navodima u upitu ugovorom između dvije pravne povezane osobe „A“ i „B“ ugovoreno je da društvo „B“ društvo primatelj u RH plaća izravno upućenom zaposleniku neto mjesečnu plaću, jednokratne bonuse i ostale iznose/troškove vezane uz njihovo privremeno upućivanje, osigurava im smještaj u mjestu prebivališta/boravišta kao i ostale beneficije koji se s vremena na vrijeme osiguravaju (npr. službeni automobil), i sve lokalne poreze i ostala davanja vezana uz naknade iz ugovora za upućenog zaposlenika. U upitu se navodi da se uglavnom ovdje radi o članovima uprave ili managerima i specijalistima koji nisu članovi društva. Nadalje, prema navodima u upitu ugovoreno je također da društvo „B“ u RH podmiruje (refundira) društvu „A“ iznose obveznih doprinosa za upućene zaposlenike, koji se uplaćuju od strane društva „A“ institucijama u matičnoj državi. U upitu je navedeno da je vezano uz plaćanje poreza na dohodak nedvojbeno da je društvo „B“ u RH na sve naknade koje se isplaćuju upućenom zaposleniku u RH dužno obračunati i uplatiti porez na dohodak. Vezano uz PDV, postavljaju se sljedeća pitanja:
1. Da li se navedeni ugovorni odnos upućivanja zaposlenika iz društva „A“ iz države članice EU u društvo „B“ u RH, smatra oporezivom transakcijom u smislu PDV-a?
2. Ako da, što sve ulazi u osnovicu PDV-a; da li sve što je ugovoreno između društva „A“ društva i društva „B“ - primatelja, kao što su troškovi plaće, stanovanja, automobila i sl., kao i svi troškovi koje društvo „B“ u RH refundira društvu „A“ (npr. doprinosi za obvezna osiguranja, dodijeljene dionice i sl.)?
3. Koji dokument je zadovoljavajući za priznavanje odbitka pretporeza u društvu „B“ u RH budući da društvo „A“ prema propisima države u kojoj ima sjedište (npr. Italija) ne smatra opisani odnos oporezivim u smislu PDV-a i nema obvezu izdavanja računa u navedenom slučaju. Da li je dovoljna interna specifikacija troškova društva „B“ iz RH isplaćenih upućenom zaposleniku ili neki drugi dokument te koje elemente mora sadržavati, a sve sukladno ugovoru između dvije pravne osobe?
4. Ako društvo „B“ u RH neovisno o ugovoru koji ima sklopljen s društvom „A“, ugovori izravno s upućenim zaposlenikom - fizičkom osobom plaćanje u novcu ili naravi kao npr. tečaj jezika ili neku drugu edukaciju, ulazi li takva isplata u osnovicu za PDV?
5. Ako društvo „B“ u RH pošalje upućenog radnika na službeni put za poslovne potrebe društva „B“ i nadoknadi upućenom radniku troškove dnevnica, smještaja ili prijevoza, ulazi li takva isplata u osnovicu za PDV?
Nadalje, u upitu se navodi i obrnuta situacija odnosno da društvo „B“ sa sjedištem u RH upućuje svog zaposlenika s kojim ima ugovor o nesamostalnom radu u društvo „A“ - društvo primatelj u članici EU (npr. Italija) s ugovorenim istim uvjetima kako je naprijed navedeno pod pitanjima 1., 2., 3. i 4. S tim u vezi postavljeno je pitanje koje su obveze glede PDV-a domaćeg društva „B“ koje svoje zaposlenike upućuje u društvo „A“ sa sjedištem u državi članici EU te mora li društvo „B“ sa sjedištem u RH izdati račun sa prijenosom porezne obveze društvu „A“ sa sjedištem u inozemstvu na ukupni iznos naknada koje prima upućeni radnik neovisno o tome jesu li isplaćene upućenom radniku od strane društva „B“ ili društva „A“.
U vezi navedenog očitujemo se u nastavku.
Predmet oporezivanja PDV-om je sukladno članku 4. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine od broja 73/13 do 115/16, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.
Odredbama članka 17. stavka 1. Zakona o PDV-u propisano je da se mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra mjesto sjedišta tog poreznog obveznika.
Poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga sukladno članku 33. stavku 1. Zakona o PDV-u smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.
Slijedom navedenog, društvo „B“ sa sjedištem u RH obvezno je obračunati PDV temeljem prijenosa porezne obveze iz članka 17. stavka 1. Zakona o PDV-u na iznose troškova za doprinose za upućene zaposlenike koje podmiruje (refundira) društvu „A“ sa sjedištem u državi članici EU. Naime, troškovi za doprinose predstavljaju trošak za društvo „A“ koje ono temeljem ugovornog odnosa prevaljuje na tuzemno društvo „B“ te su zapravo nadoknada učinjenih izdataka koja je sastavni dio ukupne naknade koja čini osnovicu na koju se obračunava i plaća PDV. Obveza obračuna PDV-a ne postoji u slučaju kada društvo „B“ sa sjedištem u RH plaća ugovorene troškove izravno upućenom zaposleniku.
U vezi obveze glede PDV-a domaćeg društva „B“ koje svoje zaposlenike upućuje u društvo „A“ sa sjedištem u državi članici EU napominjemo da društvo „B“ na iznose troškova za doprinose za upućene zaposlenike koje mu podmiruje (refundira) društvo „A“ sa sjedištem u državi članici EU neće zaračunati PDV već će navesti napomenu da se radi o prijenosu porezne obveze temeljem članka 17. stavka 1. Zakona o PDV-u.
