Društvo P. d.o.o. obratilo nam se s upitom u vezi oporezivanja usluge ustupanja osoblja. U upitu se navodi da se u konkretnom slučaju radi o tuzemnom društvu A koje iznajmljuje zaposlenika inozemnom društvu B radi obavljanja promotivnih aktivnosti i istraživanja tržišta. Također, navodi se i da društvo A za navedenu uslugu ispostavlja račun društvu B na kojem iskazuje fiksno ugovoreni dio, koji se odnosi na plaću i eventualnu naknadu za zaposlenika, te varijabilni dio, koji čine troškovi mobitela i putni troškovi. Društvo A na iskazanu naknadu za iznajmljivanje osoblja odnosno zaposlenikovu plaću ne obračunava porez na dodanu vrijednost sukladno članku 5. stavak 5. i 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Međutim, obzirom da društvo A odbija pretporez temeljem primljenog računa za trošak mobitela, koji se odnosi izravno na zaposlenika, te stoga ne obračunava porez na dodanu vrijednost inozemnom poduzetniku, postavlja se pitanje postupa li društvo A u skladu s odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
Na postavljeni upit odgovaramo u nastavku.
Prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 1a. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov. br., 47/95. do 76/07.) porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Odredbom članka 5. stavak 3. Zakona propisano je da se mjestom oporezivanja usluga smatra sjedište poduzeća koje obavlja usluge ili mjesto gdje se usluge stalno obavljaju. Ako uslugu obavi poslovna jedinica, onda se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto sjedišta poslovne jedinice. Ako takvo mjesto ne postoji tada se mjestom obavljanja usluge smatra mjesto gdje poduzetnik koji obavlja uslugu ima svoje stalno boravište ili prebivalište.
Odredbama članka 5. stavak 5. te članka 5. stavak 6. točka 7. Zakona propisano je izuzeće od općeg načela prema kojem se, između ostalog, usluga ustupanja osoblja inozemnom poduzetniku oporezuje prema sjedištu poduzeća primatelja.
Odredbama članka 8. stavak 1. Zakona propisano je da je osnovica poreza na dodanu vrijednost naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge. Naknadom se smatra sve ono što primatelj dobara ili usluga treba dati ili platiti za isporučena dobra ili obavljene usluge, osim poreza na dodanu vrijednost. U poreznu osnovicu ulazi i sve ono što neka druga osoba, a ne primatelj dobara ili usluga treba dati ili platiti poduzetniku za isporučena dobra ili obavljene usluge. U poreznu osnovicu ne ulaze iznosi koje poduzetnik zaračuna, primi ili izda u ime i za račun druge osobe.
U skladu s navedenim, ako društvo A obavi uslugu ustupanja osoblja inozemnom poduzetniku, mjesto oporezivanja je prema sjedištu poduzetnika primatelja usluge, u ovom slučaju inozemstvo, pa se takva usluga ne oporezuje prema odredbama hrvatskog Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Obzirom da telekomunikacijske usluge nisu navedene kao izuzetak od općeg načela oporezivanja, mjestom obavljanja telekomunikacijskih usluga smatra se mjesto sjedišta poduzeća koje obavlja uslugu u smislu članka 5. stavak 3. Zakona, stoga se i »prefakturiranje« navedene usluge smatra uslugom oporezivom u tuzemstvu. Međutim, obzirom da osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost čini ukupna naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge smatramo da tuzemni obveznik treba uzeti u obzir i izdatke koje će imati u vezi obavljanja određene usluge te bi ukupnu cijenu svoje usluge trebao temeljiti između ostalog i na izdacima potrebnim za obavljanje usluge. Napominjemo da u upitu nema dovoljno podataka o ugovorenom poslu kao i o načinu plaćanja određenih troškova između navedenih poduzetnika, stoga se ne možemo sa sigurnošću očitovati.
