U susjednoj državi tamošnji distributer prodaje proizvode našeg poduzetnika koji u vezi s tim ima i troškove za promidžbu. Obveznik je temeljem ispostavljena računa za prefakturirane promidžbene usluge obračunavao i uplaćivao PDV temeljem Zakona o PDV-u, uz primjenu prava na odbitak pretporeza. No, kad je zahtijevao povrat poreza, temeljem porezne prijave za rujan 2010, bilo mu je ospore¬no pravo na odbitak pretporeza na tako obračunane prefakturirane promidžbene usluge.
Prema članku 2. st. 1. točka 1a) Zakona o PDV-u (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09.), porez se plaća na isporuke svih vrsta dobara (proizvodi, roba, novosagrađene građevine, oprema i sl.) i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu što ih poduzetnik obavi u gospodarskoj ili drugoj djelatnosti.
Mjestom se obavljanja usluge, prema članku 5. st. 3. Zakona, smatra sjedište poduzeća koje obavlja usluge ili mjesto gdje ih se obavlja stalno. Ako uslugu obavi poslovna jedinica, mjestom se obavljanja smatra sjedište poslovne jedinice.
Od ovoga su općeg načela propisane iznimke u članku 5. st. 4. do 6. Zakona, pa se mjestom obavljanja promidžbenih usluga, uključivši usluge posredovanja u tim uslugama smatra mjesto gdje je sjedište poduzeća primatelja, što propisuje članak 5. st. 6. točka 2. Zakona, u vezi sa člankom 5. st. 5.
U članku 19. st. 2. Zakona propisano je, ako domaćem poduzetniku uslugu obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu, da porez plaća domaći poduzetnik u propisa¬nom roku na propisan uplatni račun.
Prema tome, ako je sjedište poduzeća primatelja promidžbene usluge u tuzemstvu, tuzemni obveznik primatelj usluge obvezan je obračunati PDV prema članku 5. st. 6. točka 2. i članku 19. st. 2. Zakona.
Ako se, kao u primjeru iz upita, promidžbene usluge obavlja temeljem dvaju pravnih odnosa: onoga što su ga sklopili tuzemni obveznik i inozemni distributer te onoga što su ga sklopili inozemni distributer i inozemni dobavljač promidžbene usluge, mislimo kako je predmet oba pravna posla obavljanje promidžbene usluge, što znači da inozemni distributer obavija tuzemnom poreznom obvezniku promidžbenu uslugu, što je se oporezuje prema sjedištu poduzeća primatelja, pa je tuzemni porezni obveznik primatelj usluge obvezan obračunati PDV prema članku 5. st. 6. točka 2. i članku 19. st. 2. Zakona.
Pretporez je, prema članku 20. st. 2. Zakona, svota PDV-a koju je obračunala i naplatila carinarnica pri uvozu sukladno članku 7. st. 5. ovoga Zakona te svota poreza kojeg je platio domaći poduzetnik iz članka19. st. 2.
Sukladno članku 39. st. 1. Pravilnika o PDV-u (Nar. nov., br. 149/09.), poduzetnik primatelj usluge inozemnog poduzetnika koji je platio porez prema članku 9. st. 2. Zakona, ima ga pravo odbiti kao pretporez, ispuni li uvjete iz članka 20. Poduzetnik iz članka 39. st. 1. Pravilnika, pak, ima pravo na odbitak pretporeza ako ispuni sljedeće uvjete: račun mora izdati poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu, ukupna svota poreza mora biti plaćena na propisan uplatni račun, tuzemni poduzetnik mora u račun unijeti svotu obračunatoga i plaćenog poreza, kako propisuje članak 139. st. 2. Pravilnika.
Tuzemni obveznik kojemu je inozemni poduzetnik obavio uslugu oporezivu prema sjedištu poduzeća primatelja ima, dakle, pravo porez obračunat prema članku 19. st. 2. Zakona odbiti kao pretporez, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 20. Zakona odnosno članka 139. Pravilnika.
