Paušalno oporezivanje dohotka od iznajmljivanja nerezidenata iz država članica EU i iz trećih država

Datum: 07.05.2018, Ponedjeljak
Klasa: 410-01/17-01/1713
Davatelj: Porezna uprava

      Zaprimili smo upit proslijeđen od Ministarstva turizma, a vezan za oporezivanje dohotka nerezidenta ostvarenog po osnovi iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, na koji odgovaramo u nastavku.
 
     Sukladno članku 57. stavku 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16; dalje u tekstu: Zakon) porez na dohodak ostvaren od imovine po osnovi iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima, i organiziranjem kampova, utvrđuje se u paušalnom iznosu pod uvjetima i na način propisan člancima 61. i 82. Zakona te Pravilnika o djelatnostima iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova koje će se paušalno oporezivati, o visini paušalnog poreza i načinu plaćanja paušalnog poreza (Narodne novine, broj 1/17; dalje u tekstu: Pravilnik).
 
     Člankom 82. stavkom 2. Zakona propisano je da porezni obveznik koji ostvaruje dohodak po osnovi iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova, a nije po toj osnovi obveznik poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, dohodak i porez na dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu. Iznimno od navedenoga, a prema stavku 3. istoga članka 82. Zakona, ako je porezni obveznik nerezident upisan u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost čija vrijednost isporuka u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, a ispunjava uvjete iz navedenoga stavka 2. toga članka 82. Zakona te ispunjava uvjete prema posebnim propisima, može utvrđivati i plaćati porez na dohodak u paušalnom iznosu.
 
      Prema članku 2. Pravilnika, porezni obveznik koji ostvaruje dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova, utvrđuje dohodak i porez na dohodak u paušalnom iznosu ako kumulativno ispunjava slijedeće uvjete:
 
1. posjedovati odobrenje nadležnog ureda kojim se odobrava pružanje usluga građana u domaćinstvu u skladu s odredbama zakona kojima se uređuje ugostiteljska djelatnost,
2. da po toj osnovi nije obveznik poreza na dodanu vrijednost (iznimno ne vrijedi za nerezidenta sukladno gore navedenim uvjetima) te da ostvaruje primitke manje od iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost
3. iznajmljivati putnicima i turistima stanove, sobe i postelje, kojih je vlasnik, najviše do 20 postelja odnosno kreveta, i/ili
4. organizirati kamp na svojem zemljištu najviše do 10 smještajnih jedinica, odnosno do 30 gostiju istodobno.
 
      Porezni obveznici koji nemaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu (dalje u tekstu: strani porezni obveznici) koji obavljaju isporuke dobara i usluga za koje se smatra da je mjesto njihovog obavljanja u Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu: RH), kao što je primjerice pružanje usluga u domaćinstvu odnosno smještaja u nekretnini koja se nalazi u RH, obvezni su registrirati se za potrebe poreza na dodanu vrijednost (dalje u tekstu: PDV) i upisati se u registar poreznih obveznika PDV-a prije početka obavljanja isporuka u RH, neovisno o obavljenoj vrijednosti isporuka u RH te plaćati PDV u RH, a prag za upis u registar obveznika PDV-a koji je propisan člankom 90. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, od broja 73/13 do 115/16, dalje u tekstu: Zakon o PDV-u) u iznosu od 300.000,00 kuna od 1. siječnja 2018. godine, na njih se ne odnosi.
 
      Strani porezni obveznici obvezni su Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Ispostavi za nerezidente, podnijeti Zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a za upis u registar obveznika PDV-a, sukladno odredbi članka 154. stavka 6. Pravilnika o PDV-u (Narodne novine, od broja 79/13 do 128/17) prije prve isporuke u tuzemstvu. Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava za nerezidente, rješenje o dodjeli PDV identifikacijskog broja donosi odmah, a najkasnije 8 dana od dana podnošenja zahtjeva i ujedno ga upisuje u registar obveznika PDV-a.
 
      Zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja te za upis u registar obveznika PDV-a podnosi se putem Zahtjeva za registriranje za potrebe PDV-a (Obrazac P-PDV).
 
     Skrećemo pažnju da je u vezi dodjele PDV identifikacijskog broja za porezne obveznike koji imaju sjedište izvan Europske unije dana uputa koja je dostupna na internetskoj stranici Porezne uprave.
 
     Uputa o dodjeli PDV identifikacijskog broja poreznim obveznicima koji imaju sjedište u drugim državama članicama Europske unije dostupna je ovdje.
 
      Nakon što strani porezni obveznici dobiju hrvatski PDV identifikacijski broj upisuju se u registar obveznika PDV-a te postaju obveznici podnošenja PDV prijava u RH. Prijava PDV-a podnosi se na Obrascu PDV-a i predaje se elektroničkim putem do 20-og dana u mjesecu po završetku razdoblja oporezivanja.
 
       Međutim, strani porezni obveznici nisu se obvezni registrirati za potrebe PDV-a, pod uvjetom da mogu prenijeti poreznu obvezu na poreznog obveznika u RH kojemu obavljaju isporuku s obzirom da je člankom 75. stavkom 2. Zakona o PDV-u propisano da kada oporezive isporuke dobara ili usluga obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, PDV plaća porezni obveznik, odnosno pravna osoba koja nije porezni obveznik, ali je registrirana za potrebe PDV-a kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga. Prijenos porezne obveze na primatelja usluga primjenjuje se neovisno o poreznom statusu isporučitelja u državi u kojoj ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište te neovisno o tome ima li ili nema dodijeljen hrvatski PDV identifikacijski broj. Ako strani porezni obveznik obavlja isporuke osobama koje nisu porezni obveznici odnosno osobama na koje se ne može prenijeti porezna obveza, tada je obvezan registrirati se za potrebe PDV-a u RH i PDV obračunavati na obavljene oporezive isporuke dobara i usluga.
 
     Porezni obveznici koji imaju sjedište izvan Europske unije i koji na području RH obavljaju usluge najma nekretnine, čije je mjesto oporezivanja u RH moraju se registrirati za potrebe PDV-a u RH te moraju imenovati poreznog zastupnika (osim ako PDV plaća hrvatski primatelj dobara ili usluga). Porezni zastupnik mora biti opunomoćen za zaprimanje pismena, podnošenje prijave PDV-a te obavljanje svih poslova u vezi s utvrđivanjem i plaćanjem PDV-a. Navedeno proizlazi iz članka 77. stavka 5. točke a) te članka 126. stavka 2. Zakona o PDV-u.
 
Prema gore navedenom može se zaključiti:
- da porezni obveznik koji ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u drugim državama članicama EU, odnosno državama članicama Europskog gospodarskog prostora i Švicarske Konfederacije, može u Republici Hrvatskoj obavljati usluge smještaja bez da u Republici Hrvatskoj osnuje obrt ili trgovačko društvo, međutim, nema prepreke za osnivanje obrta ili trgovačkog društva ako to želi:

  • ako takav porezni obveznik obavlja usluge smještaja poreznom obvezniku primatelju usluge na kojeg može prijeći porezna obveza, primjerice, turističkoj agenciji iz RH, tada se taj porezni obveznik nije obvezan registrirati za potrebe PDV-a u RH jer će primatelj usluge obračunati PDV na primljenu uslugu, a porezni obveznik će porez na dohodak po osnovi usluge smještaja plaćati u paušalnom iznosu sve dok su mu primici po toj osnovi ispod praga od 300.000,00 kuna godišnje,
  • ako takav porezni obveznik obavlja usluge smještaja osobi koja nije porezni obveznik (građaninu ili stranoj turističkoj agenciji) na koju se ne može prenijeti porezna obveza, tada se taj porezni obveznik mora registrirati za potrebe PDV-a u RH i obračunavati hrvatski PDV po stopi od 13% na obavljene usluge smještaja,
  • porezni obveznik koji ima sjedište u trećoj državi osim što se mora registrirati za potrebe PDV-a u RH, mora imenovati i poreznog zastupnika (osim ako PDV plaća hrvatski primatelj dobara ili usluga),

 
- ako porezni obveznik iz treće države, osim članica Europskog gospodarskog prostora i Švicarske Konfederacije (primjerice, Bosne i Hercegovine) pruža usluge smještaja, obvezan je prema mjestu obavljanja djelatnosti osnovati obrt ili trgovačko društvo u RH radi pružanja usluga u domaćinstvu:

  • ako porezni obveznik odluči otvoriti obrt može početi voditi poslovne knjige na način propisan za samostalne djelatnosti i to prema člancima 30. – 35. Zakona ili
  • može plaćati paušalni porez na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti dok ne ostvari primitak po toj osnovi od 300.000,00 kuna godišnje kada je obvezan početi voditi poslovne knjige na način propisan za samostalne djelatnosti i to prema člancima 30. – 35. Zakona. Jednako tome, ako takav porezni obveznik ostvari vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini veću od 300.000,00 kuna obvezan je, od početka slijedeće godine, upisati se u registar obveznika PDV-a te obračunavati PDV na obavljene isporuke. U slučaju da porezni obveznici posluju s poreznim obveznicima iz drugih država članica EU-a, moraju se registrirati za potrebe PDV-a u RH, ili
  • može sukladno članku 2. stavku 3. Zakona o porez na dobit (Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13 i 143/14, 50/16 i 115/16) podnijeti izjavu o plaćanju poreza na dobit umjesto poreza na dohodak pa će u tom slučaju biti dužan voditi poslovne knjige na način propisan Zakonom o računovodstvu (Narodne novine, br. 78/15, 134/15 i 120/16).

      Međutim, porezni obveznik koji otvori obrt po osnovi kojega plaća porez na dohodak, postaje obveznik poreza na dobit po „sili zakona“ prema članku 2. stavku 4. Zakona o porezu na dobit ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupni primitak veći od 3.000.000,00 kuna ili ako su ispunjena dva od sljedeća tri uvjeta: u prethodnom poreznom razdoblju ostvaren je dohodak veći od 400.000,00 kuna, vrijednost dugotrajne imovine je veća od 2.000.000,00 kuna, u prethodnom poreznom razdoblju porezni obveznik prosječno je zapošljavao više od 15 radnika.
 
      Ako porezni obveznik odluči osnovati trgovačko društvo postaje obveznik plaćanja poreza na dobit sukladno članku 2. stavku 1. Zakona o porezu na dobit od početka obavljanja djelatnosti te stoga i vodi poslovne knjige na način propisan Zakonom o računovodstvu.
 
- porezni obveznik iz treće države koji samo iznajmljuje stambeni ili poslovni prostor pri čemu ne obavlja djelatnost pružanja usluga smještaja, ne mora osnovati obrt ili trgovačko društvo već može plaćati porez na dohodak prema rješenju Porezne uprave sukladno članku 57. stavku 1. Zakona, osim ako po toj osnovi nije obveznik PDV-a. Ako takav porezni obveznik iznajmljuje poslovni prostor poreznom obvezniku primatelju usluge na kojeg može prijeći porezna obveza, primjerice hrvatskoj putničkoj agenciji, nije obvezan registrirati se za potrebe PDV-a u RH jer će u tom slučaju, putnička agencija obračunati PDV na primljenu uslugu. Ako porezni obveznik iznajmljuje poslovni prostor osobi koja nije porezni obveznik na koju ne može prijeći porezna obveza, porezni obveznik iz treće države mora se registrirati za potrebe PDV-a te je obvezan imenovati poreznog zastupnika u RH, a dohodak utvrđivati na temelju poslovnih knjiga sukladno člancima 30. – 35. Zakona, odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti,
 
- porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u RH, a ostvaruje dohodak po osnovi iznajmljivanja stambenog prostora u svrhu stanovanja, obavlja uslugu koja je oslobođena plaćanja PDV-a prema članku 40. stavku 1. točki l) Zakona o PDV-u. S obzirom da je najam stambenih prostorija i dijelova stana u svrhu stanovanja oslobođen plaćanja PDV-a, navedeni porezni obveznik se ne mora registrirati za potrebe PDV-a u RH prema članku 77. stavku 2. Zakona o PDV-u, ako obavlja isključivo transakcije oslobođene plaćanja PDV-a bez prava na odbitak pretporeza, što znači da takav porezni obveznik plaća porez na dohodak prema rješenju Porezne uprave sukladno članku 57. stavku 1. Zakona.
 
      Vezano za obvezu plaćanja turističke članarine prema Zakonu o članarinama u turističkim zajednicama (Narodne novine, br. 152/08, 88/10 i 121/16), ne propisuje se razlika u obvezi plaćanja turističke članarine za obveznike pravne i fizičke osobe iz RH i obveznike koji su državljani drugih država članica EU ili trećih država.
 
      Pravne i fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost obveznici su plaćanja članarine turističkim zajednicama, sukladno članku 4. Zakona o članarinama u turističkim zajednicama.
 
      Članarina se plaća na području općine, grada ili Grada Zagreba u kojem pravna osoba ima sjedište, odnosno fizičke osobe koje nisu obrtnici ili trgovci pojedinci, članarinu plaćaju turističkoj zajednici općine, grada ili mjesta gdje pružaju usluge.
 
 Da bi obveznik utvrdio po kojoj stopi plaća turističku članarinu, treba odrediti:
 
- kojoj skupini djelatnosti pripada sukladno Odluci o Nacionalnoj klasifikaciji 2007. - NKD 2007 (Narodne novine, br. 58/07 i 72/07),
- u koji je turistički razred razvrstano mjesto u kojem obavlja djelatnost (A,B,C ili D)
- prema prethodno utvrđenim činjenicama, obveznici primjenjuju stopu propisanu člancima 9. i 10. Zakona o članarinama u turističkim zajednicama.
 
      Ako obveznik obavlja više djelatnosti za koje je obvezan plaćati turističku članarinu obveznici obračunavaju turističku članarinu po jednoj stopi koja se odnosi na pretežni dio djelatnosti.
 
      Turistička članarina se plaća kao mjesečni predujam tijekom godine, do kraja mjeseca za tekući mjesec. Ako obveznik obavlja djelatnost u dijelu godine, plaća članarinu u mjesečnom predujmu utvrđenom tako da se konačno obračunana članarina podijeli s brojem mjeseci u kojima se obavlja djelatnost.
 
      Konačni obračun turističke članarine podnosi se na Obrascu TZ kojeg pravne osobe podnose najkasnije do kraja travnja iduće godine nakon godine za koju se sastavlja konačni obračun, a fizičke osobe najkasnije do kraja veljače iduće godine nakon godine za koju se sastavlja konačni obračun. Obrazac se podnosi zbirno na razini obveznika elektroničkim putem ili putem pošte.  
 
      Obveznici koji obavljaju djelatnost u više mjesta u kojima su obvezni uplaćivati turističku članarinu, dužni su Poreznoj upravi dostaviti podatke o osnovici za obračun članarine posebno za sjedište pravne ili fizičke osobe, a posebno za poslovne jedinice za svako naselje razvrstano u turistički razred.
 
      Nadalje, obveznici fiskalizacije prema odredbi članka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, br. 133/12 i 115/16) jesu fizičke osobe obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti te pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dobit za sve djelatnosti koje obavljaju, osim za djelatnosti izuzete od obveze izdavanja računa prema posebnim propisima te djelatnosti izuzete od obveze fiskalizacije prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Prema navedenome, obvezu fiskalizacije imaju porezni obveznici koji djelatnost iznajmljivanja obavljaju kao samostalnu djelatnost neovisno o načinu plaćanja poreza na dohodak.

Povratak na mišljenja