Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pravilno otklanjajući istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tuženika kao ovrhovoditelja obzirom da iz Ugovora o cesiji proistječe da je A B d d kao cedent prenijela na B K kao koncesionara nenamirenu novčanu tražbinu koju A B d d ima prema Ž D temeljem ugovora o kreditu te da su predmetnim ugovorom o ustupu tražbine na B K prenesene sve tražbine iz navedenog ugovora i sva sredstva osiguranja koja su dana radi osiguranja odnosno zasnovana radi osiguranja tražbine bez obzira jesu li ista izričito navedena u ugovoru o prodaji i ustupu tražbine čl 3 sredstva osiguranja i druge isprave U navedenom proizlazi da je predmetna tražbina prešla na tuženika temeljem valjanog ugovora o cesiji sukladno odredbi članka 80 do 82 Zakona o obveznim odnosima Narodne novine broj 35 05 41 08 125 11 i 78 15 dalje ZOO budući je tuženik dostavio Ugovor o ustupu tražbine te je time dokazao da je tražbina iz Ugovora o kreditu na njega prenesena pa je isti ovlašten i legitimiran zahtijevati namirenje tražbine odnosno tražiti predloženu ovrhu Naime odredbom članka 32 Ovršnog zakona Narodne novine broj 112 12 25 13 93 14 53 16 73 17 131 20 dalje u tekstu OZ a propisano je da je se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili je na nju na drugi način prešla Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor tužitelja da tuženik nije ovlašten zahtijevati provođenje ovrhe jer nema ovršnu ispravu budući je sud uvidom u ovršni spis ovoga suda Ovr 1069 19 utvrdio da je javni bilježnik M K dana 26 rujna 2019 izdao potvrdu o ovršnosti dodatka br 2 2010 ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
