Prema upitu Klasa: 322-01/08-01/6, Ur.broj: 525-06/82-08-1, u postupku inspekcijskog nadzora u kontroli prometa živom stokom, pojavljuje se otkupni blok kao isprava u prometu živom stokom između poljoprivrednih gospodarstava i nakupaca stoke odnosno mesarskih obrta i tvrtki, te s obzirom na druge propise o prometu živom stokom, traži se pojašnjenje obilježja otkupnog bloka, a posebice o:
– obvezi izdavanja otkupnog bloka za promet živom stokom,
– obvezi kontrole izdavanja otkupnog bloka kao temelja kupoprodaje,
– obvezi posredovanja otkupnog bloka kao isprave koja mora pratiti pošiljku životinja u prometu – obliku i podacima koji su sastavni dio otkupnog bloka.
Temeljem postavljenog upita, u nastavku odgovaramo i to samo u dijelu koji je u našoj nadležnosti što znači da možemo dati mišljenje o otkupnom bloku kao računovodstveno-financijskoj ispravi na temelju koje se utvrđuje porezna osnovica i porezna obveza. O mogućnosti korištenja otkupnog bloka kao isprave za druge svrhe i namjene, nismo nadležni.
Otkupni blok nije propisana isprava u poreznim i računovodstvenim propisima, ali navedeni propisi, osim računa, i ne propisuju nazive pojedinih isprava nego njihov sadržaj iz kojeg se može zaključiti o biti poslovnog događaja o kojemu isprava svjedoči. Porezni i računovodstveni propisi valjanom ispravom smatraju svaku ispravu koja dokazuje nastanak nekog poslovnog događaja koji je imao za posljedicu iskazivanje prihoda ili troška odnosno povećanje ili smanjenje kapitala.
Otkupnim blokom dokazuje se materijalno-financijski učinak nastanka poslovnog događaja, otkupa poljoprivrednih proizvoda od poljoprivrednih proizvođača, u pravilu, na njihovim imanjima ili na sajmovima.
Otkupni blok je isprava kojom se, prvenstveno, koristi kupac koji u trenutku kupnje proizvoda kupljeni proizvod treba i platiti. To je slučaj kada prodavatelj, u pravilu, nema obvezu izdavanja računa, a kupac kupljeni proizvod odmah mora platiti, jer bez plaćanja prodavatelj neće isporučiti proizvod. Kupac otkupnim blokom dokazuje što je kupio i koliko je kupljeni proizvod platio odnosno pravda novac koji preuzima na blagajni ili podiže s računa, kada ide kupovati poljoprivredne proizvode od nepoznatog prodavatelja. Otkupni blok je isprava koja, uobičajeno, ima podatke iz kojih je razvidno tko je kupac, a tko je prodavatelj, što je predmet kupoprodaje, u kojoj količini, mjernoj jedinici i po kojoj cijeni, te mjesto i datum prodaje. Naime, poljoprivredni proizvođač koji svoje proizvode prodaje putem otkupnog bloka, u pravilu, nije porezni obveznik, a ako jest, trebat će na temelju otkupnog bloka ispostaviti i račun.
U nastavku navodimo porezne propise kojima su uređene isprave kao temelj za knjiženje u poslovnim knjigama prema kojima se utvrđuje porezna osnovica i porezna obveza.
1. Opći porezni zakon (Nar. nov., br. 127/00., 86/01. – ispravak i 150/02.) u članku 55. stavcima 2. i 3. propisuje da se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.
2. Zakon o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05. i 57/06.) u članku 5. stavku 1. propisuje, između ostalog, da je osnovica poreza na dobit, dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima. To znači da se porezna osnovica utvrđuje prema podacima iskazanim u financijskim izvještajima, odnosno poslovnim knjigama u koje su podaci uneseni iz knjigovodstvenih isprava. U članku 5. Zakona o računovodstvu (Nar. nov., br. 109/07.) propisano je, između ostalog, da je knjigovodstvena isprava pisani dokument ili elektronički zapis o nastalom poslovnom događaju. Knjigovodstvena isprava mora se sastaviti na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja, osim onih isprava koje se sastavljaju u knjigovodstvu poduzetnika. Knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju, a sastavlja se u jednom ili više primjeraka.
3. Zakon o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04.) u članku 23. stavku 1. propisuje da su porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. navedenog Zakona, dužni upisati se u Registar obveznika poreza na dohodak i utvrđivati dohodak na temelju podataka iz propisanih poslovnih knjiga i evidencija. U članku 25. stavku 2. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06. i 58/07.) propisano je, između ostalog, da se kao poslovni izdaci mogu priznati samo oni izdaci o kojima postoje uredne isprave i koji su izravno vezani uz ostvarivanje primitaka.
4. Zakon o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/05. do 76/07.) u članku 15. stavku 1. i 2. propisuje, između ostalog, da porezni obveznik mora ispostaviti račun za isporučena dobra ili obavljene usluge, te na računu posebno iskazati porez na dodanu vrijednost. Račun je svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži obračunavati isporučena dobra i obavljene usluge, bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnomu prometu.
Iz navedenih propisa razvidno je da je za svaku kupoprodaju propisano izdavanje isprava i njihov sadržaj i značaj. Sukladno navedenom, otkupni blok u obliku u kojem se javlja u praksi, nije račun niti je isprava o plaćanju. Zato pravne i fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost i prodaju poljoprivredne proizvode uz prihvaćanje otkupnog bloka od strane kupca, dužne su ispostaviti račun za isporučene proizvode.
