Udruga potrošača Grada V. obratila nam se u vezi oporezivanja porezom na dodanu vrijednost. Naime, porezni obveznik V. vodovod i kanalizacija d.o.o. kao distributer toplinske energije ispostavlja svojim korisnicima račune u kojima između ostalog uz utrošenu energiju zaračunava i zakupljenu snagu, te na ukupnu naknadu obračunava porez na dodanu vrijednost. Obzirom na navedeno postavljeno je pitanje treba li porezni obveznik obračunavati porez na dodanu vrijednost na zakupljenu snagu jer prema navodima u upitu zakupljena snaga nije niti isporuka dobra niti usluge budući se zaračunava i u razdoblju kada se ne isporučuje toplinska energija.
U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.
Porez na dodanu vrijednost plaća se prema odredbama članka 2. stavak 1. točka 1. a Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09.) na isporuke svih vrsta dobara (proizvoda, roba, novoizgrađenih građevina, opreme i sl.) i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koje poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti.
Odredbom članka 8. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je, između ostalog, da je osnovica poreza na dodanu vrijednost naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge. Naknadom se smatra sve ono što primatelj dobra ili usluga treba dati ili platiti za isporučena dobra i obavljene usluge, osim poreza na dodanu vrijednost. U poreznu osnovicu ulazi i sve ono što neka druga osoba, a ne primatelj dobara ili usluga, treba dati ili platiti poduzetniku za isporučena dobra ili obavljene usluge.
Prema odredbama članka 3. stavka 6. i 7. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09.) isporuka u općem smislu postoji u slučaju kada isporučitelj daje primatelju gospodarsku vrijednost. Ovo vrijedi i za protuisporuku, to jest naknadu. Naknada može biti u obliku novca i/ili u obliku protuisporuke dobara i usluga. Bitno obilježje oporezive isporuke je međusobna uzročna veza između isporuke i naknade. Za prosudbu o postojanju ovog obilježja mjerodavan je gospodarski interes sudionika, neovisno o tome kako su sami sudionici određeni posao nazvali.
Člankom 28. Zakona o energiji (Nar. nov., br. 68/01., 177/04., 76/07. i 152/08.) propisano je da Vlada Republike Hrvatske određuje visinu pojedinih tarifnih stavki u tarifnim sustavima na prijedlog Ministarstva.
Ukupne troškove za isporučenu toplinsku energiju prema članku 2. stavak 2. točka 4. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Nar. nov., br. 139/08. i 18/09.) čine troškovi obračunati propisanim elementima za odabrani tarifni model iz tarifnog sustava koji se sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju, troškova priključne snage i termoenergetske suglasnosti i fiksne mjesečne naknade.
Prema Tarifnom sustavu za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, bez visine tarifnih stavki (Nar. nov., br. 65/07., 154/08., 22/10., 46/10. i 50/10.) tarifni element (Te) dio je tarifnog modela koji se odnosi na isporučenu/preuzetu toplinsku energiju, snagu ili fiksnu mjesečnu naknadu, odnosno tanini elementi su Te1 - isporučena/preuzeta toplinska energija, Te2 - zakupljena snaga iz termoenergetske suglasnosti i Te3 - fiksna mjesečna naknada.
Prema tome, osnovica poreza na dodanu vrijednost je naknada za isporučena dobra ili obavijane usluge, stoga naknada za zakupljenu snagu koja čini cijenu toplinske energije ulazi u osnovcu za obračun poreza na dodanu vrijednost i podliježe oporezivanju porezom na dodanu vrijednost u smislu odredbe članka 2. stavak 1. točka 1.a Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
