Porezni obveznik – trgovačko društvo je temeljem ugovora o kupoprodaji stekao nekretninu od drugog trgovačkog društva. Prodavatelj je izdao račun za nekretninu s oslobođenjem plaćanja PDV-a po čl. 40. st. 1. t. j. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Prijenos vlasništva na ime kupca nije provedeno u zemljišnim knjigama.
Kupac je nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnio Prijavu prometa nekretnina, ali još uvijek nije zaprimio rješenje o utvrđivanju obveze plaćanja poreza na promet nekretnina. Nadalje, porezni obveznik nije bio informiran glede poreznih pogodnosti za poduzetnike koji kod prometa nekretnina mogu odabrati porezni status oslobođene nekretnine s pravom na izbor oporezivanja kod kupnje nekretnine koja se koristi više od dvije godine i gdje su prodavatelj i kupac u sustavu PDV-a i mogu priznati pretporez u cijelosti. Navedena pogodnost oslobađa kupca plaćanja poreza na promet nekretnina po čl. 5. Zakona o porezu na promet nekretnina.
Sada porezni obveznik želi iskoristiti poreznu pogodnost koja daje mogućnost izbora oporezivanja prometa nekretnina po čl. 40. st. 1. t. j. Zakona o porezu na dodanu vrijednost radi čega bi kupac i prodavatelj raskinuli sklopljeni ugovor, prodavatelj bi stornirao izdani račun, a kupac kao porezni obveznik podnio zahtjev za obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina. Potom bi kupac i prodavatelj sklopili novi ugovor a prodavatelj bi izdao novi račun s oslobođenjem po čl. 40. st. 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te prijenosom porezne obveze po čl. 75. st. 3.c i čl. 79. st. 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a kupac bi obračunao PDV i pravo na pretporez u istom razdoblju. Postavlja se pitanje o ispravnosti navedenog postupanja.
Odredbama čl. 78. st. 8. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da se svaka isprava ili obavijest koja mijenja prvobitni račun i koja se izričito i nedvojbeno odnosi na njega smatra računom.
Slijedom navedenog, porezni obveznik - izdavatelj računa može ispraviti račun koji je izdao s napomenom o oslobođenju od plaćanja PDV-a temeljem čl. 40. st. 1. t. j) Zakona te o tome treba pismeno obavijestiti primatelja računa.
Ukoliko se isporučitelj i stjecatelj odluče za oporezivanje isporuke nekretnine koja je inače oslobođena plaćanja PDV-a, tada se primjenjuje prijenos porezne obveze iz čl. 75. st. 3. t. c) Zakona te napominjemo da isporučitelj u računu mora navesti „prijenos porezne obveze“ prema odredbama čl. 79. st. 7. Zakona.
Nadalje, prema odredbi čl. 5. Zakona o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97., 26/00., 153/02., 22/11. i 143/14.) prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost. Isto znači kada se na promet nekretnina ne plaća porez na dodanu vrijednost da se plaća porez na promet nekretnina.
Međutim kada se isporučitelj i stjecatelj odluče za oporezivanje isporuke nekretnine koja je inače oslobođena plaćanja PDV-a i na koju isporuku se primjenjuje prijenos porezne obveze, stjecatelj nekretnine nema obvezu prijave takvog prometa nekretnina nadležnoj ispostavi Porezne uprave a time niti obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina.
Međutim, temeljem čl. 17. st. 2. Zakona o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97., 26/00., 153/02., 22/11. i 143/14.) i temeljem čl. 6. st. 2. Pravilnika o obrascu Prijave prometa nekretnina i Evidenciji prometa nekretnina (Nar. nov., br. 157/14.) isporučitelj koji na isporuku nekretnine obračunava porez na dodanu vrijednost obvezan je u roku od 30 dana od dana isporuke prijaviti isporuku te nekretnine elektroničkim putem.
Nadalje, ukoliko dođe do raskida ugovora o prijenosu vlasništva na nekretnini voljom stranaka prije nego se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novoga vlasnika, isto je razlog za obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina (čl. 22. st. 1. Zakona o porezu na promet nekretnina).
Zaključno, ukoliko porezni obveznik raskine ugovor koji je temelj za utvrđivanje porezne obveze, o istome je dužan obavijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave, u suprotnom će temeljem istog ugovora biti utvrđena porezna obveza.
