Porezni obveznik iz dostavnog popisa obratio se s upitom u vezi poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV). Naime, porezni obveznik u upitu navodi da obavlja djelatnost opskrbe plinom po reguliranim uvjetima odobrenim od Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA). Vezano uz navedeno porezni obveznik navodi da je kategorija „kućanstva“ specifična po načinu očitanja i obračuna obzirom na velik broj kupaca te da je za navedenu kategoriju potrošača HERA odobrila šestomjesečno obračunsko razdoblje i šestomjesečno očitanje plinskih mjerila. Obzirom na navedeno porezni obveznik navodi da paralelno sa šestomjesečnim obračunom izdaje mjesečne novčane obveze (akontacije) za sljedećih šest mjeseci na temelju stvarne potrošnje plina u istom razdoblju prethodne godine. Naime, prema navodima u upitu utvrđena potrošnja plina za isto razdoblje prethodne godine ravnomjerno se rasporedi na šest jednakih uplatnica te da se na temelju ispostavljenih uplatnica vrši obračun PDV-a. Porezni obveznik u upitu napominje da kupac može odabrati mjesečno očitanje međutim navodi također da to nije standardna usluga te da se u tom slučaju usluga plaća prema cjeniku za nestandardne usluge. U upitu se nadalje navodi da zbog navedenog načina obračunavanja u određenim obračunskim razdobljima dolazi do izrazito visoke obveze plaćanja PDV-a kao i do visokih iznosa preplate te da se ravnoteža uspostavlja kad se obavi šestomjesečno očitanje na dan 30. lipnja odnosno 31. prosinca. Porezni obveznik također navodi da se u posljednje vrijeme susreće sa različitim mišljenjima prema kojima bi se mjesečna obveza PDV-a s aspekta porezne prijave, neovisno od iznosa mjesečne obveze (akontacije) koja je ispostavljena krajnjem kupcu, trebala temeljiti na količini koju je očitao dobavljač plina na ulazu u distribucijski sustav i naveo na svojoj fakturi. Porezni obveznik nadalje navodi da su kupci podijeljeni u različite tarifne modele te mu mogu biti poznate ukupne količine plina potrošene u kategoriji „kućanstva“, ali ne i koliko je potrošeno po pojedinom tarifnom modelu. Obzirom na navedeno upućena je molba za mišljenje kako bi se porezna obveza utvrđivala sukladno Zakonom propisanim odredbama.
Na postavljeni upit odgovaramo u nastavku.
Odredbama članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14, u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar Europske unije te uvoz dobara.
Oporezivi događaj sukladno članku 30. stavku 1. Zakona i članku 36. stavku 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14 i 130/15 u daljnjem tekstu: Pravilnik), nastaje kada su dobra isporučena ili usluge obavljene pri čemu obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj, a utvrđena obveza PDV-a iskazuje se u prijavi PDV-a za obračunsko razdoblje u kojem je obavljena isporuka dobara ili usluga.
Ako je oporezivi događaj nastao, a nije izdan račun obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj tj. kada su dobra isporučena ili usluge obavljene.
Sukladno odredbama članka 33. stavka 1. i 2. Zakona poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga. U poreznu osnovicu uračunavaju se iznosi poreza, carina, pristojbi i sličnih davanja, osim PDV-a, te sporedni troškovi kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja koje isporučitelj dobara ili usluga zaračunava kupcu ili primatelju.
Odredbom članka 78. Zakona propisano je da je svaki porezni obveznik obvezan izdati račun za isporuke drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, međutim nisu propisane odredbe o izdavanju računa za gotovinski promet krajnjim potrošačima. U vezi s time napominjemo da su odredbom članka 54.a Općeg poreznog zakona (Narodne novine od broja 147/08 do 26/15) propisane odredbe o elementima koje moraju sadržavati računi za gotovinski promet, isječci vrpce, ili potvrdnice iz naplatnih uređaja.
Prema odredbama članka 173. stavka 1. Pravilnika porezni obveznik mora za razdoblje oporezivanja utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno ukupna vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju.
Obzirom na navedeno, podnositelj upita mora poreznu obvezu za razdoblje oporezivanja utvrđivati na temelju iskazanog PDV-a na računima koje ispostavlja krajnjim korisnicima prema obavljenom očitanju, te temeljem mjesečnih akontacija.
Ako je količina plina koju je porezni obveznik iskazao putem mjesečne akontacije manja od stvarno isporučene količine plina kućanstvima o čemu porezni obveznik ima podatak, porezni obveznik je obvezan obračunati PDV i na obavljene isporuke plina koje nisu zaračunate. Ako u razdoblju oporezivanja ne postoji točan podatak o stvarno isporučenoj količini plina, isti je potrebno utvrditi na bazi iskustva iz prethodnih razdoblja uvažavajući sve bitne elemente koji utječu na potrošnju, na način da odstupanja između tako utvrđenih podataka i naknadno utvrđenih podataka o stvarno isporučenim količinama ne budu značajna. Naime, obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj tj. kada su dobra isporučena ili usluge obavljene neovisno o tome što nije izdan račun.
