Oporezivanje subvencija porezom na dodanu vrijednost

Porezni obveznik iz dostavnog popisa postavio je upit o oporezivanju subvencija porezom na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV). U upitu se navodi da porezni obveznik temeljem ugovora o obvezi obavljanja domaćeg linijskog zračnog prijevoza potpisanog s Ministarstvom pomorstva, prometa i infrastrukture (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) ostvaruje pravo na naknadu koja čini razliku između neostvarenih prihoda u odnosu na troškove obavljanja iste usluge. Nadalje, navodi se da Ministarstvo planira sredstva u državnom proračunu kao subvenciju za očuvanje prometne povezanosti regija. Cijenu karte porezni obveznik utvrđuje samostalno osiguravajući najveći mogući prihod po letu prema potražnji za prijevozom. U upitu se navodi da su domaće linije nerentabilne, da su troškovi uvijek veći od prihoda za prodane karte te Ministarstvo na osnovu zahtjeva i specifikacije prihoda, rashoda i financijskog rezultata (gubitka) doznačuje naknadu koja čini razliku prihoda i rashoda na mjesečnoj razini. Postavlja se pitanje da li je moguće navedenu vrstu naknade smatrati neoporezivom sukladno čl. 41. st. 8. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13., 160/13. i 35/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) te što se smatra subvencijama koje nisu izravno povezane s cijenom usluge.
      Predmet oporezivanja PDV-om je isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav sukladno čl. 4. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. - Rješenje USRH, 148/13. i 153/13. - Rješenje USRH, u daljnjem tekstu: Zakon).
      Odredbom čl. 33. st. 1. Zakona i čl. 41. st. 1. Pravilnika propisano je da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.
      Prema odredbi čl. 41. st. 8. Pravilnika u naknadu ne ulaze subvencije i ostala poticajna sredstva iz proračuna ako nisu izravno povezana s cijenom isporučenih dobara ili usluga.
      Prema navodima iz upita, porezni obveznik cijenu karata za obavljene usluge domaćeg linijskog zračnog prijevoza određuje samostalno osiguravajući najveći mogući prihod po letu prema potražnji za prijevozom.
      Nadalje, iz navoda proizlazi da u ovom slučaju poreznom obvezniku naknada nije unaprijed zajamčena, niti je ugovorena u određenom iznosu, već ju porezni obveznik ostvaruje kao razliku vrijednosti rashoda i prihoda ostvarenih u određenom mjesecu za pokriće gubitka ostvarenog u tom mjesecu.
      Slijedom navedenog, ukoliko naknada, odnosno subvencija čini razliku rashoda ostvarenih prometovanjem na domaćim linijama u određenom mjesecu i prihoda ostvarenih prodajom karata na istim linijama u tom mjesecu, mišljenja smo da subvencija koju porezni obveznik ostvaruje temeljem ugovora o obvezi obavljanja domaćeg linijskog zračnog prijevoza zaključenog s Ministarstvom nije izravno povezana s cijenom isporučenih usluga domaćeg linijskog zračnog prijevoza te sukladno odredbi čl. 41. st. 8. Pravilnika ne ulazi u naknadu i ne podliježu oporezivanju PDV-om.

Povratak na mišljenja