Zaprimili smo elektroničkim putem upit vezan za oporezivanje poljoprivrednog zemljišta. Podnositelj upita navodi kako namjerava kupiti poljoprivredno zemljište koje je zapušteno, a na istom se nalaze trstik i kanal. S tim u vezi postavlja pitanje da li se za različite vrste zemljišta (šuma, trstik, kanal i sl.) plaća isti postotak poreza na promet nekretnina.
U nastavku odgovaramo kako slijedi.
U skladu s člankom 4. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj 69/1997, Odluka USRH 26/2000, 153/2002, 22/2011 i 143/2014, u nastavku: Zakon o PPN-u) propisano je kako je predmet oporezivanja promet nekretnina. Prometom nekretnina u smislu Zakona o PPN-u smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj. Stjecanjem nekretnina smatra se, među ostalim, i kupoprodaja. Nekretnine u smislu Zakona o PPN-u su zemljišta i građevine. Zemljištima se smatraju poljoprivredna, građevinska i druga zemljišta. Članak 10. Zakona o PPN-u propisuje da se porez na promet nekretnina plaća po stopi od 5%.
Prema odredbama članka 3. stavaka 1. i 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 39/13 i 48/15, u nastavku: Zakon o poljoprivrednom zemljištu) propisano je kako se poljoprivrednim zemljištem smatraju: poljoprivredne površine, oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se uz gospodarski opravdane troškove može privesti poljoprivrednoj proizvodnji, ali i neobraslo šumsko zemljište i zemljište obraslo početnim ili degradacijskim razvojnim stadijima šumskih sastojina (makija, garig, šikare, šibljaci i drugo) koje je pogodno za poljoprivrednu proizvodnju.
Nadalje, što se smatra šumom odnosno šumskim zemljištem propisuje Zakon o šumama (Narodne novine, broj 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13 i 94/14, u nastavku: Zakon o šumama). Prema članku 4. Zakona o šumama šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, šumski rasadnici i sjemenke plantaže koje su sastavni dio šume, šumska infrastruktura, protupožarni prosjeci te ostala manja otvorena područja unutar šume, šume u zaštićenim područjima prema posebnom propisu, šume od posebnoga ekološkoga, znanstvenoga, povijesnog ili duhovnog interesa, vjetrobrani i zaštitne zone – zaštitni pojasevi drveća površine veće od 10 ari i širine veće od 20 m. Isti članak propisuje kako se šumskim zemljištem smatra i zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je radi svojih prirodnih obilježja i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.
S obzirom da iz upita nije moguće utvrditi je li podnositelj upita domaća ili strana osoba napominjemo da je člankom 2. stavcima 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano kako nositeljima prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu ne mogu biti strane pravne i fizičke osobe, osim ako međunarodnim ugovorom i posebnim propisom nije drugačije određeno. Iznimno, strane pravne i fizičke osobe mogu stjecati pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu nasljeđivanjem.
Isto tako, člankom 52. stavkom 2. Zakona o šumama propisano je kako strane pravne i fizičke osobe ne mogu stjecati pravo vlasništva na šumama i šumskome zemljištu, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.
Ujedno napominjemo kako je člankom 3. Zakona o PPN-u propisano da su domaće i strane fizičke ili pravne osobe izjednačene glede plaćanja poreza na promet nekretnina ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.
Slijedom navedenog prilikom kupnje poljoprivrednog zemljišta koje se u naravi sastoji od različitih vrsta zemljišta i to šume, trstika, kanala i sl., stjecatelj nekretnine, porezni obveznik, domaća fizička osoba plaća 5% poreza na promet nekretnina obračunatog na tržišnu vrijednost nekretnine, bez obzira o kojoj vrsti zemljišta se radi.
Međutim, ukoliko je podnositelj upita strana fizička osoba glede stjecanja vlasništva na poljoprivrednom odnosno šumskom zemljištu potrebno je uzeti u obzir i odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu te Zakona o šumama.
