Oporezivanje prema naplaćenim naknadama

Datum: 05.09.2016, Ponedjeljak
Klasa: 410-19/16-01/164
Davatelj: Porezna uprava

      Podnositelj upita obratio se s pitanjem u vezi oporezivanja prema naplaćenim naknadama. Naime, u upitu se navodi da se pitanje odnosi na društvo X sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje je upisano u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost koje obračunava naknadu za usluge (konzultantske, odvjetničke i slično) drugom poreznom obvezniku u Republici Hrvatskoj. Podnositelj upita ističe da ima dvojbe obzirom na mišljenje Središnjeg ureda Porezne uprave KLASA: 410-01/15-01/29 od 12. siječnja 2015. godine te obzirom na odredbe članka 125.j i odredbe članka 17. stavka 1. Zakona o PDV-u, stoga postavlja pitanje može li se na usluge iz članka 17. stavka 1. Zakona primijeniti postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama te odnosi li se točka d) članka 125.j Zakona o PDV-u isključivo na fakturiranje usluga prema inozemstvu ili se ona odnosi i na usluge fakturirane u tuzemstvu.

      U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.

      Odredbama članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14, u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar Europske unije te uvoz dobara.

      Prema odredbama članka 125.i stavka 1. i stavka 5. Zakona porezni obveznik sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu čija vrijednost isporuka dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 3.000.000,00 kuna bez PDV-a, može obračunavati i plaćati PDV na temelju naplaćenih naknada za obavljene isporuke. Porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama u računu mora navesti „obračun prema naplaćenim naknadama“.

      Odredbama članka 125.j Zakona propisano je da se obračun PDV-a prema postupku oporezivanja prema naplaćenim naknadama ne primjenjuje na:

a) isporuke dobara unutar Europske unije,

b) stjecanje dobara unutar Europske unije,

c) isporuke ili premještanje dobara iz članka 30. stavaka 8. i 9. Zakona,

d) usluge iz članka 17. stavka 1. Zakona,

e) isporuke za koje je primatelj obvezan platiti PDV prema članku 75. stavku 1. točki 7. i članku 75. stavcima 2. i 3. Zakona te u slučaju iz članka 7. stavka 9. Zakona,

f) isporuke u okviru posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge  radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici.

      Prema odredbama članka 17. stavka 1. Zakona mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra se mjesto sjedišta tog poreznog obveznika. Ako se te usluge obavljaju stalnoj poslovnoj jedinici poreznog obveznika u mjestu koje je različito od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga smatra se sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika primatelja usluge.

      Nadalje, prema odredbama članka 75. stavka 1. točke 6. Zakona PDV mora plaćati svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a, kojoj se obavljaju usluge iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona ako te usluge obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu.

      Obzirom na navedeno napominjemo da se na Jedinstvenom tržištu Europske unije, čija je članica i Republika Hrvatska, za potrebe oporezivanja PDV-om primjenjuju odredbe implementirane temeljem Direktive Vijeća 2006/112/EZ (dalje, Direktiva) sa svim njezinim izmjenama i dopunama s ciljem slobodnog kretanja dobara, usluga, osoba i kapitala. S tim u vezi ističemo da se odredbe članka 17. stavka 1. Zakona, a što također proizlazi iz odredbi članka 75. stavka 1. točke 6. Zakona, odnose na određivanje mjesta oporezivanja usluga u slučaju kada se one obavljaju između dva porezna obveznika iz različitih država članica, a ne između tuzemnih poreznih obveznika. Slijedom navedenog, odredbe članka 125.j točke d) Zakona o PDV-u odnose se isključivo na usluge obavljene stranom poreznom obvezniku te se u tom slučaju ne može primijeniti postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama.